понедељак, 30. децембар 2019.

ACTA AENIGMATICA (92)



LEKSIKON ZAGONETAČA (IV)
Piše: Stjepan Horvat
Već sam u tri nastavka rubrike Acta aenigmatica pisao o tome kako je nastajao prvi Leksikon zagonetača Jugoslavije i kako su tekle pripreme za izdavanje drugog izdanja. Da ne bi ispalo sve idealno i idilično, bilo je svakojakih problema, ali o njima nismo javno govorili ni pisali. Ovoga puta spomenut ću tako neke probleme koji i danas prate slične aktivnosti.
Ne znam kako bih objasnio stav pojedinaca da ne žele dati nikakve podatke o svom zagonetačkom životopisu, pa ni one najosnovnije. Možda smatraju da je njihovo bavljenje zagonetkama samo bezvezna igra, a za neke je to bavljenje bila (ili jest, ne znam!) samo popuna osobnog budžeta i ništa više. Nekima je ispod časti biti uvršten u „tamo neku knjigu“ u kojoj su desetine drugih koji po njihovom mišljenju ne zaslužuju tu biti.
Uvijek sam smatrao da je zagonetaštvo dio šire kulturne aktivnosti i da autori zaslužuju bar minimalnu pažnju. Ne mogu biti svi vrhunski stvaraoci, kao što je to isto i u npr. književnosti, ali valja zabilježiti svakog od njih, jer to ipak pridonosi ozbiljnosti onoga čime se bavimo, a to je zagonetaštvo. Ako sami nećemo doprinositi tome, ne zna tko bi drugi trebao.
Nakon pojave prvog izdanja Leksikona zagonetača Jugoslavije bili smo svjesni da je mnogo toga izostalo i da će mnogo podataka, u budućem drugom izdanju, trebati dopuniti, a razvojem zagonetaštva mnogo toga će se novoga otkriti o autorima zagonetaka i njihovim radovima. Mišljenja su uglavnom bila vrlo pozitivna i nije bilo većih primjedbi, ali evo još i dan-danas je to knjiga koja je utrla put takvim istraživanjima, a poslužila je mnogim autorima u prigodnim tekstovima vezanim za pojedine zagonetačke stvaraoce.
Bilo je i negativnih mišljenja, ako tako mogu nazvati neke kritike, ali često se postavljalo pitanje jesu li one opravdane ili ne. Neki autori su bili bolje predstavljeni, neki samo u najosnovnijim crtama, neki su željeli da se o njima više napisalo, žalili se da je ponešto izostavljeno i sl. Izvori iz kojih smo crpili podatke bili su najvećim dijelom napisani od samih autora i kad danas to čitam (u upitnicima za drugo izdanje!), ima tu svega i svašta. Neki su u detalje opisali svoju zagonetačku aktivnost, pobrojali gotovo statistički sve podatke o svojim objavljenim radovima i časopisima u kojima su surađivali, naveli svoje najbolje radove pa se iz toga može napisati lijepi zagonetački životopis, no neki drugi su ofrlje ispunili traženi obrazac samo da zadovolje formu koju je pred njih postavilo uredništvo. Ni danas nije ništa bolje…
Pred vama je pretisak požurnice koju je ZD Čvor uputio onim zagonetačima koji nisu do predviđenog roka vratili ispunjeni upitnik za novo izdanje. Dokument je malo loš jer je original pisan igličastim printerom iz prvog domaćeg PC-računala Partnera, pa je dosta izblijedio. Tu je i jedan naknadni odgovor.
Vlatko Vukelić iz Zagreba bio je zastupljen u prvom izdanju Leksikona zagonetača u odrednici od desetak redaka. Uglavnom napisano je sve ono glavno što smo po dogovorenoj šabloni pisanja odrednice mogli uvrstiti. Nešto se ljuti, ali ne navodi nikakav konkretan razlog tomu (u pitanju su krivi podaci!?). Kada se danas prisjetim, i s njegovom suradnjom je bilo tako, uvijek je imao neke dodatne primjedbe na objave, jer nije kako bi on želio. A imao je lijepih ideja koje smo uvijek podržavali i provodili...


2 коментара:

Slavko Bovan је рекао...

Ovo jeste za razmišljanje!

Nedjeljko Nedić је рекао...

Sličan problem postoji i danas. Zato ja još uvijek nisam kompletirao LZBiH.