Osnivanje EO EKB u Boru 1980.
Piše: Stjepan Horvat
Među brojnim sačuvanim dokumentima u mojoj pismohrani nalaze se i oni vezani za osnivanje i rad brojnih drugih enigmatskih udruženja i klubova. S obzirom na značaj Enigmatskog udruženja Čvor u ono vrijeme, nije ni čudo da su sa svih strana pristizali raznovrsni dokumenti, a veći broj je njih sačuvan i danas može svjedočiti o životu enigmatike u vrijeme procvata zagonetaštva na području bivše države.
Kako je Enigmatsko udruženje Bjelovar pokušavalo naći načine predstavljanja zagonetaka i njihovih autora što široj javnosti, osnivanjem prvih ogranaka BENIK, ZAD, VAZAK, tako su desetak godina kasnije i srpski enigmate pokušali aktivirati rad Enigmatskog kluba Beograd (EKB) na idejama i sličnim rješenjima kao što je to činio i tadašnji EUB, odnosno EUČ.
Donosim jedan kompletan "Zapisnik sa osnivačkog sastanka Enigmatskog ogranka 'Bor' u Boru održanog 26. maja 1980. godine". Vjerujem da primjerci postoje u arhivi EK Bor, ali ovo je više radi toga da današnje generacije saznaju kako i što je sve bilo potrebno da bi se osnovalo novo udruženje građana (društvo, klub, udruga) u ono vrijeme. Danas je dovoljno da se nađu trojica istomišljenika, prepišu neki bolji statut, ispune jedan obrazac i napišu zapisnik da je održan sastanak na kojem je osnovan klub i to dostave nadležnom državnom tijelu. I stvar je brzo riješena. A prije četrdesetak godina nije to moglo bez politike, saveza omladine ili saveza radnog naroda i slično. Ako su mišljenja „nadležnih“ bila pozitivna, društva su registrirana, najprije kao udruženja građana, a kasnijom promjenom zakona, kao društvene organizacije. I o svemu su vođeni zapisnici, koji su danas dokument toga vremena.
A danas, gotovo da više i nema klubova ili udruga, i one koje postoje, više ne slijede procedure potrebne za ozbiljno poslovanje, došli smo u vrijeme od prije pedeset godina kada smo se čudili talijanskim zagonetačima koji nisu imali klasičnih društava i klubova kako smo to mi zamišljali, ali imali su desetke neformalnih grupa, skupina enigmatskih istomišljenika iz nekog mjesta, okupljenih u nekom lokalnom kafiću, svake druge subote u 17 sati…
Urednička napomena: Skrećem pažnju na kraticu spomenutu na trećoj stranici Zapisnika: EOB – Enigmatski ogranak "Bor". Ta kratica nije navedena u zbirci "Enigmatske kratice", objavljenoj na sh-Wikipediji (vidjeti ovdje). (jn)
6 коментара:
Matić je dakle, tadašnji i sadašnji predsednik EK "Bor".
Eh Stef, onda i danas, beskrajna tema. Ako si htio registrirati udruzenje onda si imao vise posla ali nije bilo ozbiljne prepreke, danas je brze, u sustini nema bitne razlike. Onda je bilo entuzijazma, tastina ali i zelje da se znanje i rad naplate, trke za tezgama i slicno. Isto je i danas, tu su i tastine i entuzijazam pa i trka za tezgama. Ljudska priroda na djelu, nista negativno. Ono sto je razlicito onda i danas, i odakle, cini mi se, dolaze neke ne bas njezne i hobisticki kolegijalne interakcije (bilo je toga i onda, evo i u zapisniku iz Bora se pominje, ali manje) je vaznost, tezina u kucnom budzetu tih, i vrlo sitnih, honorara od tezgi. Ako si radio jako puno (kao ja 80-tih) skupilo bi se nesto solidno i od tih pojedinacno ipak skromnih honorara, no objektivno koja tezga vise ili manje nije pravila bitnu razliku. Danas su honorari jos skromniji (sjetih se poredjenja sa cijenama listova), a i tako skromni ocito imaju vaznost. Ako bismo pogledali realnost, odnosno brojeve, vjerujem da bi ova teza bila potvrdjena. Vazan dio ove price je i tehnologija, kompjuteri, danasnja efikasnost, no sustina price o uticaju honorara na mnogo sta ostaje ista.
Kad sam pročitao zapisnik, iznenadilo me je s koliko ozbiljnosti je održan osnivački sastanak i način na koji je napisan zapisnik.
Tako je nekada bilo. Postoji primerak "Zapisnika", a i ostalih "papira" koji su bili potrebni radi osnivanja EOB-a. Štefu hvala na podsećanju.
A baš sam htio pitati Krstu postoji li i u Boru primjerak tog zapisnika. Sad vidimo da postoji. Šteta je što ne postoji neko mjesto gdje bi se mogla arhivirati enigmatska dokumentacija kad dođe vrijeme ili u neki arhiv - ili u stari papir.
Čini mi se da je i ovaj moj set materijala sa svim tim prilozima o kojima govori Krsta, no ja sam izabrao samo ovaj zapisnik. Onda je sve trebalo pripremiti unaprijed, pa se onda tipkalo na pisaći stroj. I nije se smjelo griješiti jer nije bilo automatskog brisanja, uređivanja i sl. što današnje moderne "mašine" rade.
Постави коментар