четвртак, 31. октобар 2013.
ANAGRAM BEZ SLOVA
REAGOVANJE
A evo i linka na prošlogodišnji prilog na sajtu Mirovne grupe Oaza.
NOSTALGIJA (50)
Zagonetačko društvo Čvor iz Bjelovara bilo je najagilnije i najsvestranije zagonetačko društvo u bivšoj državi, a njegovi članovi bili su enigmati iz cijele Jugoslavije. Sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća došlo je vrijeme da se zagonetači i odgonetači čvršće povežu u svoja društva, klubove i udruženja, a kako je tada važilo da se općejugoslavensko društvo može organizirati kao savez republičkih saveza (najmanje tri republička saveza), čvorovci su bili nosioci brojnih aktivnosti oko osnivanja društava širom Jugoslavije. U upravnim tijelima Čvora bilo je zagonetača raznih nacionalnosti i samim tim, a i svojim djelovanjem, Čvor je bio "gotovo" jugoslavenski savez.
Na slici u prostorijama Čvora u Bjelovaru održana je sjednica Predsjedništva Čvora kojoj su nazočili od lijeva): Slavko Peleh, Stjepan Horvat, Mladen Gatalica, Marijan Jurčec, Jovan Nedić (najmlađi!), Radoš Pušonjić, Ljubislav Drakulić i Edgar Blažičević. Četvorice više nema među živima (Gatalica, Jurčec, Pušonjić i Blažičević).
Fotografija je iz 1985. godine.(sh)
TAPŠANJE (135)
REKORD
Zahvaljujem svima koji su JUČE došli i koji će ubuduće dolaziti na ovo veselo okupljalište enigmata i ljudi sličnih interesovanja.
Bilo je 929 otvaranja stranice.
Mesečni rekord poseta oboren je još pre pet dana.
Dakle, ovo smo pribeležili samo kao orijentir da znamo šta sve možemo i nastavljamo bez prevelikog opterećivanja brojevima.
I za danas su pripremljeni neki interesantni sadržaji.
Sugestije i prilozi i dalje su poželjni..
Slavko
среда, 30. октобар 2013.
NASLOVNI ANAGRAMI ŽIRIRANJE
Na adrese učesnika Drugog kola "NASLOVNIH ANAGRAMA" upućena je lista od 238 odabranih naslovnjaka. Svaki od autora bira po 20 najboljih, s tim što ima pravo da na listu uvrsti najviše tri (0, 1, 2 ili 3) svoja anagrama. Ovo naše takmičenje/žiriranje se odužilo iz objektivno-subjektivnih razloga, ali uz malo dodatnog napora trebalo bi da ga privedemo kraju za nekoliko dana.
NOSTALGIJA (49-A)
Arhiva ("Zagonetač" br. 312) mi govori da je u Boru 28.06.1986. održan drugi sastanak Inicijativnog odbora za osnivanje ZSJ (ESJ) kojemu su prisustvovali "kao delegati" (tada se to tako govorilo!) Slavko Bovan i Vojin Krsmanović (ESBiH), Ljubisav Drakulić i Marko Smolčić (ZSH), Žarko Pešić i Đoka Lazić (ESS), te kao gosti Ranko Skopal, Radomir Matić, Mile Milivojević, Krsta Ivanov, Zoran Stančić i Stjepan Horvat.
Doći do Bora bila je prava avantura. U današnje vrijeme mobilnih telefona i interneta ovo što slijedi može zvučati neobično, ali ovako je bilo.
Vojin i ja smo dogovarali mjesto sastanka u Beogradu jer ja putujem vozom iz Mostara, preko Sarajeva, Doboja i Vinkovaca, a Vojin putuje fićom iz Zvornika. Negdje u pola našeg razgovora, Vojin se dosjeti da treba putovati autoputem, i da je svraćanje u Beograd gubljenje vremena, i predloži da se ja otkačim s voza u Rumi. Ja pristadoh, i tu napravismo prvu grešku u koracima. Voz iz Mostara (Kardeljevo-Beograd) polazi uveče, ja se klackam do Rume, gdje sam izašao u cik zore. Gledam na stanici, i zaključim da smo se zaje...hm...malo prešli. Naime, stanica koja se zove Ruma je veooooooooomaaaaaaaaa daleko od grada (a ne kao u Mostaru u "epicentru"). Jutro, prazna stanica, ja na peronu, ja ispred perona, ja tražim restoran, ja ne nalazim restoran, opet ja sam, ali Vojina nema, nema, nema, nema, nema, nema, nema....i još ga nema. Bilo mi je došlo da krenem pješice, ali ne znam u kom pravcu. Orijentišem se prema suncu koje se pomalja... aha tamo je istok... tamo je Beograd... Razmišljam šta da radim, kad eto Vojina, ide polako i smije se. Kada ga ugledah obradovah mu se k'o najrođenijem. Ipak, fićo je ponos naše autoindustrije, za nijansu brži od pješaka.
Sve oprostim Vojinu, i kašnjenje, i predlaganje Rume kao mjesta sastanka, oprostim i Bilu Gejtsu što nije ranije izmislio kompjutere, i onom čiki što je izmislio mobilni telefon što nije malo požurio sa inovacijama, sve, sve im oprostim, samo neka smo krenuli.
Piči fićo autoputem, a iza nas ubrzo ostavismo Beograd koga smo samo okrznuli pogledom.
Gledamo na kartu. Debela crvena linija pokazuje da treba da se ide autoputem čak do Paraćina i da se onda, praktično, vraćamo na sjeveroistok ka Boru.
Vojin predloži da prepriječimo jednom manje debelom, ali isto tako crvenom linijom koja na karti kaže da ćemo uštediti, brat-bratu, 90 kilometara.
Ja, kao suvozač, nemam pravo glasa, i tu napravismo drugu grešku.
Ne da nema pravog puta, već da ne bi nekog čiče koji iskoči s kravama iz neke šume, nas dvojica bismo još lutali tim lijepim predjelima.
Već nas je panika počela hvatati da ćemo ugledati "STOP! GRANICA!" kada se čiča sa šajkačom iznenada pojavi na putu.
"Uuuuuuuuuu!!", reče on češkajući se. "Ovuda nikada niko nije išao za Bor", reče, a misli u sebi, "jaaa budaaalaaa majko moja mila". Nekako nas uputi i mi, umjesto da skratimo put, na putu ostadosmo 4 sata duže.
Ali, u Boru je bilo odlično. Prilikom svakog susreta sa Krstom Ivanovim, razgovor obično završavamo sa "... što onda bi lijepo na Borskom jezeru". Prekrasna priroda, nas dočekali kao "republičke funkcionere", dogovor je brzo sklopljen, a imali smo vremena i za neobavezno ćaskanje.
Za razliku od Rešetara, o kojima sam onomad pisao, ne sjećam se šta smo jeli ali sjećam se jednog detalja vezanog za ručak (čovjek pamti samo lijepe stvari!). Pozvaše nas na ručak u drugu salu, a tamo, ljudi, milina pogledati. Čovjek koji je aranžirao sto, zaslužio je nagradu za dizajn. Taj sklad oblika i boja ja do tada (a ni od tada) nisam vidio (a svukuda sam zavirivao, od turističkih mjesta do nagrađivanih restorana i hotela). Predložio sam da ništa ne jedemo već samo da se divimo prizoru.
Divili smo se neko vrijeme, a onda smo pokvarili sliku (k'o krmača masnu krpu)...
LINK:EROTEKA 31
NOSTALGIJA (49)
Ovih dana kopajući po nekim ladicama naišao sam na jednu sliku (u prilogu) na kojoj si i Ti, a po zabilježbi bi to trebalo biti slikano u Boru, za vrijeme jednog susreta oko dogovora za osnivanje Enigmatskog saveza Srbije (koji je trebao biti članica Enigmatskog saveza Jugoslavije). Nadnevak je 23. rujan 1986. Snimak je napravio Marko Smolčić (nije na ovoj slici već na jednoj drugoj koju je snimio Ljubislav Drakulić). Ne znam sva imena (ne sjećam se!), ali od lijeva stoje: Ljubislav Drakulić, Slavko Bovan, Vojin Krsmanović,
Stjepan Horvat, Đoka Lazić, a čuče: Zoran Stančić, Žarko Pešić i Krsta Ivanov.
REČ PO RIJEČ (305)
 |
| Plavom bojom označen švapski jezik |
ŠVAPSKI JEZIK
Jedan od četiri alemanska jezika kojim govori oko 819.000 ljudi u Nemačkoj. Pored
švapskog govornici se služe i standardnim nemačkim.
Švapski dijalekti
variraju od područja do područja. Postoji raspon od standardnog švapskog kakav
se govori u Štutgartu do „debljih oblika“ po manjim gradovima i selima. Švapski
je teško razumljiv (oko 40 %) govornicima standardnog nemačkog.
ANAGRAMIRANJE (279)
MALA - HIT MERAK
уторак, 29. октобар 2013.
NOSTALGIJA (48)
Godine 1971. na području bivše države izlazilo deset enigmatskih časopisa, od čega je Čvor bio nakladnik četiriju: Čvor, Mini Čvor, Križaljka i Zagonetač. Kako je članstvo Čvora bilo s područja cijele Jugoslavije, rodila se ideja o tiskanju časopisa s križaljkama na svim jezicima "naroda i narodnosti". Tako se 1. svibnja 1971. na kioscima svih tadašnjih distributera pojavio časopis ČVOR - Jugoslavensko izdanje (16 stranica B5 formata). Cijena mu je bila 1,50 dinara. U njemu su objavljene 33 križaljke, 2 magična lika i 7 rebusa. Suradnici su bili: Boris Antonić (Osijek), Drago Bajt (Ljubljana), Obrad Blagojević (Osječani), J. Cvetković (-), Mladen Đurđević (Darda), Mato Glibo (-), Stjepan Horvat (Bjelovar), Refik Husedžinović (Banja Luka), Rudolf Janković (Temerin), Radojica Jovičić (Beograd), Marijan Jurčec (Osijek), Edi Klasinc (Ptuj), Antun Košir (Osijek), Zvonko Kovačić (Zagreb), Veljko Maksimović (Novi Beograd), Atanas Marinov (Skopje), Đ. Minovski (Bitola), Boris Nazansky (Varaždin), Z. Novaković (Prijedor), Ferdo Pavešić (Sarajevo), Ivica Perković (Zagreb), Nikola Popović (Niš), Ivica Radovniković (Split), Slavko Peleh (Zagreb), Branko Polić (Valjevo), Ilija Stančul (Kikinda), Ž. Šagadin (-), Tomas Tomić (Skopje), Stjepan Tumpić (Varaždin), Čedomil Vlahović (Varaždin) i Božidar Vrtiprah (Zagreb).
VIC SA FEJSBUKA
Čovek se našao pred sudom optužen za ubistvo s predumišljajem. Pita ga sudija:
- "Ovde se radi o krvavom ubistvu. Kako se branite?"
Optuženi:
- "Bila je toliko glupa da sam je morao ubiti."
Sudija:
- "To ne smatram olakšavajućom okolnošću."
Optuženi:
- "Pa, dobro, cenjeni sude... da ispričam kako je bilo. Živeli smo u jednoj zgradi. Iznad nas je živela porodica s dvoje dece. Bilo je stvarno žalosno, deca su bila jako niska rastom. Sin od 12 godina je bio visok svega 80 cm, a onaj stariji, od 19 godina, svega 85 cm. Jednog dana, u razgovoru sa svojom ženom, kažem da je to stvarno tužno i da mi ih je žao."
- "Da, reče zena....to su Pirineji."
- "Mislila si Pigmeji?"
- "Ne, Pigmeji su ono što nam se nalazi pod kožom i zbog čega pocrnimo."
- "To je pigment."
- "Ne... Pigment je bilo ono na čemu su stari Grci pisali."
- "Pobogu, ženo, to je bio pergament."
- "Ne, pergament je kad neko pročita ili prikaže samo jedan deo nekog dela."
- "Poštovani sude, verovatno pretpostavljate da više nisam imao volje da joj objasnim da se radi o fragmentu. Seo sam na trosed i čitao novine. Ubrzo dođe žena s knjigom u ruci, legne pored mene, otvori knjigu i počne čitati deo nekog teksta:
- "Dušo, gledaj: Sunčana terasa od ručne torbe je bila učiteljica makroa 15."
Uzeo sam knjigu, pogledao i rekao joj:
- "Draga, ovo je knjiga na francuskom jeziku i tu pise: La Marquise de Pompadour est la Maitresse de Luuis XV, a to znači da je Markiza de Pompadur bila ljubavnica Luja XV."
- "Ne, reče ona - La Marquise je sunčana terasa, Pompadour je ručna torba, la Maitresse je učiteljica, a Luuis XV je 15. makro. Ja to sigurno dobro znam. Nisam ja džabe imala ekstra časove iz francuskog jezika i vežbe sa svojim legionarom."
- "Mislila si na lektora?"
- "Ne, lektor je jedan grčki heroj."
- "To je bio Hektor i bio je Trojanac."
- "Ne, hektor je mera za površinu."
- "Mera za površinu je hektar."
- "Ne, hektar je božansko piće."
- "Ženo, nektar je bozansko piće."
- "Nije, to je reka u Nemačkoj."
- "Reka u južnoj Nemačkoj zove se Nekar."
- "Ne znaš ti to, još kao mala sam pevala s drugaricom duo o reci Nektar."
- "U duetu, tako si valjda htela reći."
- "Ne, duet je kad igraju Sarajevo i moj Željo."
- "Poštovani sude, tada sam uzeo čekić i opalio je po glavi. Konačno je zaćutala."
Sudija:
- "Optuženi se oslobađa....Ja bih joj presudio još kod Hektora."
REČ PO RIJEČ (304)
DŽA ILI BU
Bend osnovan 1987.
godine u Beogradu i do sada su snimili šest studijskih albuma, uključujući i
najnoviji "Kukovo leto".
Bend Dža ili Bu čine
Nebojša Simeunović Sabljar - vokal, Igor Panić Ziggy - gitara, Vladan
Vasiljević Vaskez - gitara, Vladimir Markoš - bas i Dejan Milojević Kid -
bubanj.
понедељак, 28. октобар 2013.
NOSTALGIJA (47-A)
Evo još jedna priča sa mirisom i ukusom alkohola, opet sa Susreta enigmata Jugoslavije održanim jedne davne godine na Ilidži.
(Inače, tih ilidžanskih druženja prisjećali smo se nedavno i na obali Une, na Mesudovom ranču.)
Dakle, igrala se i kvizovka, a mene je zadesila zla sudbina da u polufinalu igram protiv jednog dragog kolege, odličnog igrača ove igre slovima, koji je bio, a i sad je, veliki ljubitelj pića od ječma, pa tako i SARAJEVSKOG PIVA (Ovdje gazda bloga uzima pare od reklame za ovu renomiranu fabriku popularnog napitka ).
Igramo, a on dooobro dopingovan...
Poslije nekog šestog-sedmog poteza on uleti u žestoki cajtnot. Mislim, hajde da odigram bilo šta, da mu padne zastavica i da pribilježim pobjedu.
A on, onako "veseo" igra k'o u transu. Ta tri-četiri poteza odigrao za minut-dva i to fenomenalno. Ukratko rečeno razbio me je k'o dijete zvečku. A publika (nikad više ljudi na kvizovkaškoj partiji) potpuno oduševljena. Moj veseli protivnik je izvlačio slova i slagao riječi kao da ima sve vrijeme ovog svijeta, uz burno odobravanje publike.
I šta ću, pružim ruku pobjedniku, nazdravim mu "sarajkom" i ubilježim sebi izostanak iz finalnih borbi. Doping-kontrole nije bilo!
Pouku izvučem iz ovoga i sačekam ga na sljedećim turnirima više nego spreman. Od tada ne obraćam mnogo pažnje na psihofizičko stanje protivnika. Gledam samo svoja slova a na protivnikovu stranu stola samo povremeno bacim pogled, samo da kontrolišem situaciju.
E, kad je onda mene krenuloooooooo...
LINK: EROTEKA 22
Пријавите се на:
Постови (Atom)