Dvostruki akrostih
Srebrni jelen sreću nam nosi
Eto i snijega u tvojoj kosi.
Napuni čašu, nazdravi svima
Novo nam ljeto donosi zima.
Vani, gle, svježi bjelina čista
Godinu cijelu lice nek' blista.
Dignimo čaše, vino nek' teče,
Naspi još jednu za ovu veče.
(Slavko Bovan, Vjesnikov kviz broj 362, 1. I. 1988.)
Prvoslovka
Lije kiša k'o iz kabla,
Ispod strehe vrabac čuči,
Svud okolo gola stabla,
Tužan fijuk gorom huči.
Oblaci se nebom roje,
Prijete opet hladnim darom,
A ja čekam zlato svoje
Da me zgrije strasnim žarom.
(Slavko Bovan, Kviskoteka broj 604, 12. X. 2007., str. 4)
3 коментара:
Pokušavam biti objektivan, ali mi ne uspjeva. Uvijek mi se čini da ove dvije zagonetke uopšte nisu rđave.
U originalu prva zagonetka izgleda ovako:
Srebrni jelen sreću nam nosi
Eto i snijega u tvojoj kosi
Napuni čašu, nazdravi svima
Novo nam ljeto donosi zima
Vani, gle, snježi, bjelina čista
Godinu cijelu lice nek blista
Dignimo čaše, vino nek teče
Naspi još jednu za ovu veče!
Dakle, nema interpunkcije na kraju stihova (osim posljednjeg), u petom stihu treća riječ glasi "snježi," (sa zarezom iza nje, a ne "svježi"), a naslov je "dvoslovni akrostih" (a ne "dvostruki").
Pogriješio sam u prekucavanju, a zareze sam dodao gdjegod mislih da trebaju biti. Ovbo "snježi" moram ispraviti. Oba su dobra, posebice, onaj drugi.
Постави коментар