понедељак, 09. јул 2018.

ACTA AENIGMATICA (15)



RAČUNALA I ZAGONETKE
Piše: Stjepan Horvat
Prije više od trideset godina računalna tehnika bila je dostupna u sve većem broju područja ljudskog djelovanja. Kako se razvijala računalna znanost, pojavljivala su se sve manja i brža računala. Stariji će se sjeti ZX Spectruma, Amige, Commodorea 64, Atarija i sličnih prvih stolnih računala s početka osamdeset godina prošlog stoljeća, sjetit će se programskih jezika fortran, algol, cobol (prva velika računala), pa basic, pascal i C (kasnije C++; sve bliži kućnim računalima).
Velike novinske kuće uvodile su velike računalne sustave koji su omogućavali sve brži i bolji fotoslog, a razvijale su svoje podatkovne baze za riječi svog govornog područja. Te base su sadržavale stotine tisuća riječi u svim padežnim oblicima i varijantama rastavljanja tih riječi (danas programi Word imaju za svaki jezik takvu osnovnu bazu riječi). Osnovna baza riječi brzo je postala zanimljiva i u drugim područjima, pa tako i u zagonetaštvu.
Već tada pisao sam kako će računala u dijelu enigmatskog stvaralaštva zamijeniti čovjeka, posebno se to odnosilo na stvaranje križaljaka. Mnogi su mi tada govorili da to neće biti moguće, pisali su humoreske na taj račun, u kombinacijama samo ljudski um može pobjeđivati i sl. No vrlo rano stvoreni su algoritmi koji su mogli premetati slova neke riječi i uspoređivati ih s istim slovima u postojećoj bazi riječi, počeli su se stvarati i magični kvadrati. Naravno, danas je to daleko brže, sofisticiranije, baze podataka su veće i bolje, računala brža…
Svrha ovog pisanja nije da razglabam o kvaliteti, načinu i brzini današnjeg sastavljanja, recimo samo križaljaka, ali recimo samo u Hrvatskoj se – prema mojoj gruboj procjeni – svakodnevno u prosjeku objavi više od stotinu križaljaka u raznim enigmatskim i neenigmatskim časopisima, posebno u dnevnicima koji svaki dan objave enigmatskih priloga koliko je prije trideset godina bilo dovoljno za jedan broj nekog ondašnjeg časopisa.
Uz ovaj članak donosim preslik dopisa što ga je „Čvoru“ prije trideset i jednu godinu uputio Zoran Jerin, tadašnji glavni urednik slovenskog enigmatskog časopisa „Križanke in humor“ (KIH), koji je izdavalo Časopisno in grafičko podjetje Delo iz Ljubljane. Bila je to ponuda programa za kompjutersku obradu nekih zagonetaka:
Kompjuterska tehnika nezadrživo prodire u sve oblasti čovjekove djelatnosti. Tako su saradnici naše redakcije izradili programe za kompjutersku izradu slijedećih zagonetaka: anagrama, logogrifnih anagrama, magičnih kvadrata i križaljki.
Ako ste zainteresovani za neki od ovih programa, javite nam što pre, kako bismo se dogovorili za buduću saradnju.
I što dalje reći … znam, bit će komentara …, ali to je široka tema u svakom pogledu.

3 коментара:

Slavko Bovan је рекао...

Kompjuteri danas? Mislim da je razlika drastična.

Belirac је рекао...

Razlika je stvarno drastična. Danas kompjuteri sastavljaju, a "autori" se potpisuju...

Stjepan Horvat је рекао...

O tome smo raspravljali prije više od dvadesetak godina kada smo se čudili engleskim opisima križaljaka i zašto američki i engleski autori drže do svojih uradaka. Naime, kod njih nije problem tko će posložiti riječi u neki dijagram, najmanje se zamaraju velikim bjelinama. Kod njih se svaki autor prepoznaje po opisivanju riječi, kao što se razlikuju i književnici po svojim djelima. Kod nas je prevladalo jednostavno, faktografsko opisivanje riječi, bez ikakvog duha. Bilo je pokušaja da se prikažu i drugačiji opisi, ali to nenaviknutim odgonetačima nije odgovaralo, jer je zahtijevalo i drugačije njihovo znanje, pa se uglavnom odustalo. Kada se pokušalo sa šaljivim opiscima (ZEZ i Zlatko Stipaničić) isto nije išlo, jer većina autora nije znala kako bi smiješno opisala neku riječ, pa tako i danas ima malo toga.