ACTA AENIGMATICA (29)

HONORARI ZA KNJIGE

Piše: Stjepan Horvat

Zagonetačko društvo „Čvor“ tiskalo je četrdesetak knjiga enigmatskog sadržaja. I uvijek je to bila jedna od glavni i prepoznatljivih smjernica u radu, bez obzira koliko je to financijski koštalo. Godinama su mnogi držali da su autorski honorari za zagonetke mali, rekli bismo najmanji od svih koji su ih uopće isplaćivali. I mi smo to znali, ali znali smo i to da mi nismo komercijalni listovi i da je zadatak naših izdanja da prikupe sredstva za druge zagonetačke sadržaje. Normalno, oni koji su tezgarili sa svojim uradcima, nisu bili zadovoljni, a vrlo lako će se prepoznati po tome što najčešće i nisu bili ni suradnici, ni članovi nekog društva, pa čak ih drugi oblici enigmatike nisu ni zanimali.

Uredništvo „Čvora“ od prvog je dana nastojalo isplati „neki sitni honorar“, da baš ne bude besplatna suradnja, ali to je bilo najčešće u vremenu od dvadesetak dana od izlaska listova u proteklom mjesecu. Zaista, tu se bilo maksimalno korektno, pa čak i u nekim razdobljima financijske krize. Osim toga, honorari u izdanjima su bili transparentni, javno su objavljivane liste honorara za pojedinu vrstu suradnje u nekom izdanju „Čvora“, a koje je donosilo glavno upravno tijelo društva, a nije ni bilo podjele na suradnike više ili manje klase. Gotovo četrdeset godina jedina osoba koja je određivala honorare sam bio ja – osobno.

Da se nije radilo baš za čavle i zbog velike ljubavi prema zagonetaštvu, govori i činjenica da su se isplaćivali i autorski honorari za pisce knjiga. Opet kažem, prema našim kriterijima, ali smo isplaćivali honorare, pa koliko god oni malo ili puno iznosili. Osnovno je pravilo bilo da smo sa svakim autorom dogovarali taj honorar u postotku od prodajne cijene (najčešće je to bilo 20% bruto). No ti honorari isplaćivali su se jednom godišnje, osim za nove knjige koje su izdane u tekućoj godini, kada je isplata mogla biti i češća.

Vodila se evidencija svih prodanih knjiga, pa čak su postojali i kartoni članova na kojima je to bilježeno, tako se na kraju godine znalo točno koliko je primjeraka koje knjige prodano (autori su dobivali honorar i za knjige koje su poklonjene nekom prigodom). U prilogu je pregled autorskih honorara za knjige u 1982. godini, kada su tiskane posljednje knjige „Enigmatskog rječnika 5“ Branka Polića, „Zagonetni talas“ Fehima Kujundžića, „Enigmorime“ Esada Zukanovića“ i „Bibliografija Sfinge Rebusa“ Slavka Peleha. I još nešto: urednici koji su redigirali knjige, korektori i grafičari od knjiga nisu dobivali nikakve autorske honorare. To je bilo za „zagonetačku čast“ ili možda „zagonetački gušt“, jer sve nas je to jako veselilo.

Da biste lakše usporedili isplaćene iznose, u to vrijeme primjerak „Čvor Razbibrige“ koštao je 12 dinara, a primjerak „Skandi Čvora“ 10 dinara