ACTA AENIGMATICA (103)

PRVI POPIS ENIGMATSKIH ČASOPISA

Piše: Stjepan Horvat

Kada sam prije pedeset i nešto godina odškrinuo vrata svijeta zagonetaka, nisam imao pojma u što se upuštam. Sve je počelo slučajno, bez nekog predznanja o enigmatici, a eto i moj život pomalo prolazi, a ja sam još uvijek tu, među zagonetkama, na ovaj ili onaj način. Iako nisam vrhunski autor, ali oko mene i sa mnom mnogo toga se događalo, što će ostati, nadam se, ipak zabilježeno u enigmatskim analima.

U to vrijeme znao sam i čuo za desetak listova, o nekima sam znao samo po nazivima, ali to su bila takva vremena kada su komunikacije bile spore, nezamislive iz današnjeg životnog pogleda. Pojavom Čvora, mjesečnika kojeg smo pokrenuli u rujnu 1968. godine iz inata da takvo što možemo napraviti, počeli su se širiti horizonti prema aktivnostima vezanim uz odgonetanje i sastavljanje zagonetaka. Novoosnovano udruženje građana (udruga, klub, društvo…) vrlo brzo je privuklo najveći broj enigmatskih istomišljenika i zaljubljenika u zagonetke s područja cijele tadašnje države. To je omogućilo da se pokrenu mnoge djelatnosti koje do tada gotovo da i nisu bile zabilježene uz zagonetke.

Prilikom razgovora o imenu novog lista, naša (prije svega moja) saznanja o bivšim časopisima bila su vrlo skromna, no nismo željeli da ponovimo neko ime koje je bilo već poznato u enigmatici. I kada smo se odlučili za Čvor (i ime Vuzel je bilo u kombinaciji), nismo imali pojma da je u godinama prije 2. svjetskog rata izlazio list s tim imenom. Ferdo Pavešić (1909.-1979.) mi je petnaestak dana prije izlaska prvog broja javio da je postojao list tog imena, no bilo je prekasno da se više bilo što mijenja.

Već u prvoj godini svoga djelovanja prišlo se prikupljanju određenih brojeva (kompleta) starijih enigmatskih izdanja. Na žalost, malo je bilo saznanja o zagonetačima koji su imali neke od starijih listova, a EUB je čak izdvojio dio novčanih sredstava za otkup takvih listova. Ponuda nije bila velika, no saznali smo da Veljko Novak (1915.-2000.) iz Zagreba (vrlo uspješni zagonetački autor i urednik, Bjelovarac po rođenju) ima kolekciju listova i da je iskazao želju da ju proda. Slavko Peleh je u nekoliko navrata razgovarao s njim, a on nam je poslao popis svih listova koje ima (u prilogu je cijela lista). Tu se našlo 40 enigmatskih naslova s ukupno 3.511 brojeva. Na žalost, financijsko obeštećenje za tu kolekciju bilo je preveliko (negdje u današnjoj vrijednosti desetak tisuća eura), što tadašnje društvo nije moglo podnijeti.

O prodaji tih listova obavijestili smo i Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu u Zagrebu, jer ni knjižnica nije imala neka od tih izdanja. Kasnije smo doznali da ni knjižnica nije uspjela otkupiti ono što joj nedostaje.

Poslije toga saznali smo da je tu kolekciju otkupio netko iz inozemstva, ali se nije dugo znalo tko. Mislim da ni danas nije sigurno tko je bio nepoznati kupac, iako se sumnjalo na Miroslava Klobučara (1939.-1975.), koji je tada živio i radio u Švicarskoj. Na žalost, Miroslav je iznenada preminuo. Slavko Peleh i ja bili smo na njegovu pogrebu u Kupjaku u Gorskom kotaru, tamo smo se sastali s rodbinom (prije svega sa sestrom koja je inače živjela u Zagrebu) i pokušali razgovarati o Klobučarevoj enigmatskoj ostavštini. Ni ovog puta nismo uspjeli, jer je sve ostalo Klobučarevoj kćeri, koja je s majkom živjela u Kanadi. EUČ je mogao osigurati novce za otkup časopisa, a ponudili smo da o Miroslavu Klobučaru izdamo knjigu o njegovom zagonetačkom radu s izborom zagonetaka, što bi bila trajna uspomena na tog vrsnog kvadratologa. Do izdavanja knjige nikad nije došlo, a nepoznato mi je gdje je završilo sve ono što je prikupio Miroslav Klobučar.