Šteta. Zvjdezdasta šubarica baš dobro zvuči. Руске капе, козачке капе или шубарице су врста колача који служи у балканским земљама, посебно у Босни и Херцеговини, Хрватској и Србији. Обично се праве округлог облика величине 150 мм у пречнику, са кокосом око ивице или понекад уситњеним орасима. На врху је обично чоколадна глазура преливена ванилом. У средини су слојеви наизмјенично премазане ваниле и чоколаде.
Овај десерт се послужује охлађен, обично на шареним тањирима преливеним чоколадом. Може се јести виљушком, али понекад се једу лежерно - рукама.
Eh, pa treba i zanat ispeći ;) Šalu na stranu, radovima sam zadovoljan: dugoročna želja je dogurati do 4 18-ice i/ili 5 crnih polja, a da rad i dalje zadovoljava standarde kvalitete. Da se razumijemo, i jedno i drugo (4x18, 5xCP) je trenutno van mog dometa, pa mi ovo dođe kao "studija na temu": ako dovoljno puta uspijem skladno sklopiti 3 18-ice i disciplinirano svesti broj CP na 7, u jednom trenutku će se poklopiti i kombinacija sa 6 CP ili će se ukazati mjesto za četvrtu osamnaesticu. Vizualno, radovi izgledaju skladno, iako je to, da se ne kitim tuđim perjem, posljedica uredničke intervencije u drugom radu (2 CP su se prije toga dijagonalno dirala). Očito je da je prioritet ovdje bio na tehinčkom aspektu, ali mislim da sam se vlastitih principa solidno držao, odnosno sadržaj nije neprihvatljivo kompromitiran (iako je više rutinski nego svjež). Kao pozitivan detalj bih istaknuo da su rijetka slova nosivih pojmova "živa": oba Z i Š u ZVJEZDASTA ŠUMARICA su iskorištena za 6-ice, a u lijevoj je samo jedno Š propalo. P.S. sad kad je Jovan zaokružio sokake, vidim da lijevi rad ima slavonski, a desni dalmatinski štih (SOKACI-KALE :))
Sokake sam zaokružio iz lokalpatriotskih razloga. Takav opis ne odnosi se samo na Slavoniju (kod Anić-Godsteina piše: "npr. u Slavoniji"), nego i na Baranju.
O ovakvim križaljkama razgovarali smo na SOZAH-u u Uvali Scott. Tada nam je Tonči otkrio kako ih sastavlja. To bi moglo zanimati i posjetioce ovog bloga.
Umjesto UTA + ESAI ja bih radije stavio UTT + ESTI. Imamo li koju domaću kraticu UTT? UTT - "ukupna taložna tvar" (Babićev "Rječnik kratica"), a postoji i "Ured za transfer tehnologije" Sveučilišta u Rijeci (SuR).
Istina, metoda je možda zanimljiva još nekoem, čak i ako će se boljim programerima činiti primitivna: Marko Mihaljević je podijelio sa mnom svoj popis 18-ica (i drugih duljina, ali trenutno se igram 18-icama). Prvo što sam napravio je da sam ih u Excelu formulom sve rastavio na pojedinačna slova, svako u svoj stupac (pazeći na NJ, LJ i DŽ, s time da sam neke pojmove (INJEKCIJA, BENJAMIN) ručno ispravio na kraju).
Nakon toga sam napravio formulu za sortiranje u ovisnosti o poziciji suglasnika i samoglasnika u pojmu. Što je više razlika na istoj poziciji između dva pojma, to ih je (teoretski) lakše uklopiti. Npr. ZVJEZDASTA ŠUMARICA i DRAGOSLAV ŠEKULARAC se "tuku" u samo tri pozicije: prva: Z-D, druga: V-R i šesta:D-S. Dakle, Dragoslav Šekularac će biti pri vrhu popisa za zvjezdastu šumaricu. Ovo se naravno može i ručno (tako da suglasnike obojamo npr. zeleno, a samoglasnike crveno), pa se onda izrežu trakice s pojmovima i stave jedna ispod druge (od te ideje sam i krenuo!), ali naravno da je lakše na računalu. Nakon toga krenem u isprobavanje najprikladnijih pojmova (tu sortiranje pomaže, jer krećemo od teoretski najlakše kombinacije za sastavljanje!), i kad nađem početak koji mi se sviđa, kreće normalno sastavljanje. Uvijek oko držim na preostalim stupcima i vrebam priliku za još jednu 18-icu, ali je ne forsiram. Ako upadne, upadne :)
Kao što se vidi iz primjera, bolji algoritam ne bi samo uspoređivao samoglasnik-suglasnik, nego bi gledao koliko je dvoslov upotrebljiv (npr. V-R u gornjem primjeru vjerojatno nije problem, ali Š-Đ bi itekako bilo). Nije da je problem napraviti i taj dio (npr. mapu 30x30 gdje se svakom dvoslovu pridruži faktor "težine"), ali nije došlo na red, a iskreno i zabavnije je ručno pogledati što se može u kombinaciji.
Logično i efikasno, bravo Tonči. Ideja sa trakicama se nametnula još davno i sjećam s da je to prije nekih cca 35 godina i urađeno. Ja sam pokušao sa upisivanjem dužih pojmova na papir sa kockicama pa je trebalo biti moguće pretraživanje, odustao sam vrlo brzo. Vratio sam se pravljenju nekakve baze mnogo godina kasnije kad su mi trebale liste sintagmi (za nasumično biranje) za natjecanje uživo na Uni (2015-2019), zamoran je to posao. Ono što je problem je što prožetost (dugi prolazi koji povezuju mrežu) koju smatram velikom vrlinom moguće postići samo uz korištenje baza podataka. Jednako je i sa ovakvim rekordnim radovima i molerajima. Uživo i bez pomagala, čak i ako je raspoloživo vrijeme neograničeno, dometi su ograničeni, vrhunski autori će napraviti solidne bjeline, poneki duži prolaz, manji moleraj i slično. Uzgred - koeficijent prožetosti bi se moglo računati, davno sam skontao jednostavan koncept, ostaje programerski rad...
Ja sam svoje baze podataka počeo stvarati za vrijeme srednjoškolskih dana (do danas sam pretipkao ogroman broj natuknica). Zamisao mi nisu bile nikakve trakice niti računalni programi (iako mi je to bilo lako dostupno). Najveća tlaka mi je bilo provjeravati pojmove u raznim rječnicima, a s vremenom bi se korice i stranice poprilično pohabale. Nit vodilja mi je bila prvenstveno sačuvat enciklopedije u skratiti vrijeme za opisivanje, a usput sam i naučio svašta iz raznih oblasti. Naravno, baze podataka omogućavaju i lakše sastavljanje bjelina jer počesto u takvim radovima vam nedostaje jedan ili dva pojma za kvalitetno dovršiti neki rad.
Hajro, generalno se slažem s tobom, ali ja sam neke od svojih najluđih i kompliciranih bjelina sastavio bez ikakvih pomagala, jednostavno bih dobio inspiraciju i nekim čudom bi se sklopile neobične kombinacije.
Tako je Marko, nekad se zalomi, pogotovo kad je riječ o čupavim bjelinama (gledao sam nekidan tvog bušmana sa NEISCRPNOST), treba imati talenta i drskosti(znanje je potrebno, ali ne i dovoljno) pa zakuhati nešto ekstra... Meni je baza potrebna kad tražim prolaze uz uvjete vezane ne samo za zadana slova već i položaj crnih polja (izbjegavanje jednoslova i dvoslova). Bez prolaza baza i nije potrebna, osvajaš prostor, crnim poljima ograđuješ dijelove mreže, nema prolaza, rad je lijep i super rješiv, naše baze nekad izbace ne baš rješive stvari. Često sam kombinirao u nekakvim čekaonicama i slično, ali razlika je ogromna, pogotovo ako se traži i brzina... jedno je kombiniranje kao neobavezno igranje riječima, a drugo rad po narudžbi i slično. Sjećam se kad sam čekajući u autu pred bolnicom u Trapistima (BL) kombinirao Nietzsche-a u kriptogramku za Kviz, pa nisam bio baš siguran kako se piše, a lijepo se uklopio, ispala mlijepa kombinacija.
E, u tome je razlika. U Slavoniji i Baranji mislim da niko ne kaže "sokače". Mi imamo sokake i sokačiće. Ako me sjećanje ne vara, Vladimir Šarić je u Smederevu živio u jednom sokačetu.
Deminutiv sokače i u Srbiji zvuči prilično arhaično, ništa manje zastarelo nego npr. lonče i klupče, ali opstaje u nekom ironičnom ili stilskom kontekstu, pogotovo u nazivima ulica (iza Kanadske ambasade imate Čkaljino sokače :D) i nazivima trgovina (Beogradsko sokače, Čumićevo sokače itd.) Ni sokačić nikome ne bi zvučao strano (ako izuzmemo činjenicu da je sokak stran, pa stran: to je turcizam arapskog porekla). Zapravo, dolazim do zaključka da se - osim u Vojvodini - sokak kod nas mnogo češće, ako ne i uvek, sreće u deminutivu (sokače ili sokačić, svejedno).
20 коментара:
"Feniks", broj 684, str. 7, 25. III. 2021.
Dopisujem.
U drugoj skandinavci, u 13. redu, treba MULETA (a ne BULETA, iako postoji i riječ "buleta").
Šteta. Zvjdezdasta šubarica baš dobro zvuči. Руске капе, козачке капе или шубарице су врста колача који служи у балканским земљама, посебно у Босни и Херцеговини, Хрватској и Србији. Обично се праве округлог облика величине 150 мм у пречнику, са кокосом око ивице или понекад уситњеним орасима. На врху је обично чоколадна глазура преливена ванилом. У средини су слојеви наизмјенично премазане ваниле и чоколаде.
Овај десерт се послужује охлађен, обично на шареним тањирима преливеним чоколадом. Може се јести виљушком, али понекад се једу лежерно - рукама.
A zašto se ne bi te šubarice mogle praviti u obliku zvijezde pa se onda mogle i zvati - zvjezdaste šubarice.
Samo da pohvalim Tončeka što ipak ne primenjuje svoju teoriju. :)
Lepe minijature, možda ne inovativne, ali ni po čemu u neskladu sa tradicijom.
Eh, pa treba i zanat ispeći ;)
Šalu na stranu, radovima sam zadovoljan: dugoročna želja je dogurati do 4 18-ice i/ili 5 crnih polja, a da rad i dalje zadovoljava standarde kvalitete. Da se razumijemo, i jedno i drugo (4x18, 5xCP) je trenutno van mog dometa, pa mi ovo dođe kao "studija na temu": ako dovoljno puta uspijem skladno sklopiti 3 18-ice i disciplinirano svesti broj CP na 7, u jednom trenutku će se poklopiti i kombinacija sa 6 CP ili će se ukazati mjesto za četvrtu osamnaesticu.
Vizualno, radovi izgledaju skladno, iako je to, da se ne kitim tuđim perjem, posljedica uredničke intervencije u drugom radu (2 CP su se prije toga dijagonalno dirala).
Očito je da je prioritet ovdje bio na tehinčkom aspektu, ali mislim da sam se vlastitih principa solidno držao, odnosno sadržaj nije neprihvatljivo kompromitiran (iako je više rutinski nego svjež).
Kao pozitivan detalj bih istaknuo da su rijetka slova nosivih pojmova "živa": oba Z i Š u ZVJEZDASTA ŠUMARICA su iskorištena za 6-ice, a u lijevoj je samo jedno Š propalo.
P.S. sad kad je Jovan zaokružio sokake, vidim da lijevi rad ima slavonski, a desni dalmatinski štih (SOKACI-KALE :))
Sokake sam zaokružio iz lokalpatriotskih razloga. Takav opis ne odnosi se samo na Slavoniju (kod Anić-Godsteina piše: "npr. u Slavoniji"), nego i na Baranju.
Da ne spominjemo Bosnu i Nedu Ukraden: "Šalvare" ("Što su danas lijepi mi sokaci").
O ovakvim križaljkama razgovarali smo na SOZAH-u u Uvali Scott. Tada nam je Tonči otkrio kako ih sastavlja. To bi moglo zanimati i posjetioce ovog bloga.
Umjesto UTA + ESAI ja bih radije stavio UTT + ESTI. Imamo li koju domaću kraticu UTT?
UTT - "ukupna taložna tvar" (Babićev "Rječnik kratica"), a postoji i "Ured za transfer tehnologije" Sveučilišta u Rijeci (SuR).
Istina, metoda je možda zanimljiva još nekoem, čak i ako će se boljim programerima činiti primitivna:
Marko Mihaljević je podijelio sa mnom svoj popis 18-ica (i drugih duljina, ali trenutno se igram 18-icama).
Prvo što sam napravio je da sam ih u Excelu formulom sve rastavio na pojedinačna slova, svako u svoj stupac (pazeći na NJ, LJ i DŽ, s time da sam neke pojmove (INJEKCIJA, BENJAMIN) ručno ispravio na kraju).
Nakon toga sam napravio formulu za sortiranje u ovisnosti o poziciji suglasnika i samoglasnika u pojmu. Što je više razlika na istoj poziciji između dva pojma, to ih je (teoretski) lakše uklopiti. Npr. ZVJEZDASTA ŠUMARICA i DRAGOSLAV ŠEKULARAC se "tuku" u samo tri pozicije: prva: Z-D, druga: V-R i šesta:D-S. Dakle, Dragoslav Šekularac će biti pri vrhu popisa za zvjezdastu šumaricu. Ovo se naravno može i ručno (tako da suglasnike obojamo npr. zeleno, a samoglasnike crveno), pa se onda izrežu trakice s pojmovima i stave jedna ispod druge (od te ideje sam i krenuo!), ali naravno da je lakše na računalu.
Nakon toga krenem u isprobavanje najprikladnijih pojmova (tu sortiranje pomaže, jer krećemo od teoretski najlakše kombinacije za sastavljanje!), i kad nađem početak koji mi se sviđa, kreće normalno sastavljanje. Uvijek oko držim na preostalim stupcima i vrebam priliku za još jednu 18-icu, ali je ne forsiram. Ako upadne, upadne :)
Kao što se vidi iz primjera, bolji algoritam ne bi samo uspoređivao samoglasnik-suglasnik, nego bi gledao koliko je dvoslov upotrebljiv (npr. V-R u gornjem primjeru vjerojatno nije problem, ali Š-Đ bi itekako bilo). Nije da je problem napraviti i taj dio (npr. mapu 30x30 gdje se svakom dvoslovu pridruži faktor "težine"), ali nije došlo na red, a iskreno i zabavnije je ručno pogledati što se može u kombinaciji.
Logično i efikasno, bravo Tonči. Ideja sa trakicama se nametnula još davno i sjećam s da je to prije nekih cca 35 godina i urađeno. Ja sam pokušao sa upisivanjem dužih pojmova na papir sa kockicama pa je trebalo biti moguće pretraživanje, odustao sam vrlo brzo. Vratio sam se pravljenju nekakve baze mnogo godina kasnije kad su mi trebale liste sintagmi (za nasumično biranje) za natjecanje uživo na Uni (2015-2019), zamoran je to posao. Ono što je problem je što prožetost (dugi prolazi koji povezuju mrežu) koju smatram velikom vrlinom moguće postići samo uz korištenje baza podataka. Jednako je i sa ovakvim rekordnim radovima i molerajima. Uživo i bez pomagala, čak i ako je raspoloživo vrijeme neograničeno, dometi su ograničeni, vrhunski autori će napraviti solidne bjeline, poneki duži prolaz, manji moleraj i slično. Uzgred - koeficijent prožetosti bi se moglo računati, davno sam skontao jednostavan koncept, ostaje programerski rad...
Ja sam svoje baze podataka počeo stvarati za vrijeme srednjoškolskih dana (do danas sam pretipkao ogroman broj natuknica). Zamisao mi nisu bile nikakve trakice niti računalni programi (iako mi je to bilo lako dostupno). Najveća tlaka mi je bilo provjeravati pojmove u raznim rječnicima, a s vremenom bi se korice i stranice poprilično pohabale. Nit vodilja mi je bila prvenstveno sačuvat enciklopedije u skratiti vrijeme za opisivanje, a usput sam i naučio svašta iz raznih oblasti. Naravno, baze podataka omogućavaju i lakše sastavljanje bjelina jer počesto u takvim radovima vam nedostaje jedan ili dva pojma za kvalitetno dovršiti neki rad.
Hajro, generalno se slažem s tobom, ali ja sam neke od svojih najluđih i kompliciranih bjelina sastavio bez ikakvih pomagala, jednostavno bih dobio inspiraciju i nekim čudom bi se sklopile neobične kombinacije.
Tako je Marko, nekad se zalomi, pogotovo kad je riječ o čupavim bjelinama (gledao sam nekidan tvog bušmana sa NEISCRPNOST), treba imati talenta i drskosti(znanje je potrebno, ali ne i dovoljno) pa zakuhati nešto ekstra... Meni je baza potrebna kad tražim prolaze uz uvjete vezane ne samo za zadana slova već i položaj crnih polja (izbjegavanje jednoslova i dvoslova). Bez prolaza baza i nije potrebna, osvajaš prostor, crnim poljima ograđuješ dijelove mreže, nema prolaza, rad je lijep i super rješiv, naše baze nekad izbace ne baš rješive stvari. Često sam kombinirao u nekakvim čekaonicama i slično, ali razlika je ogromna, pogotovo ako se traži i brzina... jedno je kombiniranje kao neobavezno igranje riječima, a drugo rad po narudžbi i slično. Sjećam se kad sam čekajući u autu pred bolnicom u Trapistima (BL) kombinirao Nietzsche-a u kriptogramku za Kviz, pa nisam bio baš siguran kako se piše, a lijepo se uklopio, ispala mlijepa kombinacija.
Sokak je i u Posavini. Živio sam u Tolisi u sokaku, a i sada u Ugljari.
Sokaka, naravno, ima i u Vojvodini (Tu im je "leglo"). U Kikindi ima i sokaka u nazivu ulice, ali je najinteresantniji naziv JUGOVIĆEVO SOKAČE.
Zamislite, sokaka ima i na jugu. Barem u nazivima radnji: u prizemlju moje zgrade je prodavnica slatkiša i koječega "Slatko sokače". :)
E, u tome je razlika. U Slavoniji i Baranji mislim da niko ne kaže "sokače". Mi imamo sokake i sokačiće.
Ako me sjećanje ne vara, Vladimir Šarić je u Smederevu živio u jednom sokačetu.
Deminutiv sokače i u Srbiji zvuči prilično arhaično, ništa manje zastarelo nego npr. lonče i klupče, ali opstaje u nekom ironičnom ili stilskom kontekstu, pogotovo u nazivima ulica (iza Kanadske ambasade imate Čkaljino sokače :D) i nazivima trgovina (Beogradsko sokače, Čumićevo sokače itd.)
Ni sokačić nikome ne bi zvučao strano (ako izuzmemo činjenicu da je sokak stran, pa stran: to je turcizam arapskog porekla).
Zapravo, dolazim do zaključka da se - osim u Vojvodini - sokak kod nas mnogo češće, ako ne i uvek, sreće u deminutivu (sokače ili sokačić, svejedno).
Постави коментар