Križaljke rješavam isključivo iz glave: bez priručnika, bez interneta i bez gledanja u rješenja. Jedino na kraju pogledan teže odgonetke, iako se nosim mišlju da više ne upisujem ni ona slova koja nisam mogao riješiti bez težih odgonetki.
Poneka polja ispravno popunim iako mi nisu poznati ni vodoravni, ni okomiti pojam (poput npr. Le Vau i Loeb iz Hajrine križaljke iz 805. broja "Feniksa"). Ponekad dobro pretpostavim koje bi slovo trebalo upisati u teško rješivo polje, ali ga ne upisujem jer nisam siguran pa je bolje da polje ostane prazno.
Primjećujem da lakše rješavam križaljke iz nekadašnjeg "Kviza" ili "Orbisa", nego iz današnjih listova. Onda nije bilo interneta i mnoštva pojmova koje vjerovatno ni sastavljači nisu znali, a u mlađim godinama redovito sam čitao novine i gledao televiziju, a sad to više ne radim, a i neke oblasti gotovo i ne pratim (npr. sport, film, estradu...). Zato npr. znam za mnoge nekadašnje sportaše, ali ne znam proslavljenog rukometnog golmana, zagrebačku tekvandoašicu i riječkog vaterpolista...
Slažem se s mišlju "ispravno je ne znati", ali to se ne odnosi samo na rješavače, već i na sastavljače. Iz njihovog sastava se ne vidi što su stvarno znali, a šta nisu, a ja u svojim rješenjima to ne skrivam. Možda nam svima takvo rješavanje bude od koristi.
Sve je ok, nema kritike. Sa stanovišta rješavača izolirano polje treba izbjegavati u manje poznatom pojmu, ali ono nije tu namjerno nego stjecajem okolnosti da se spasi kombinacija. Bow Wow Wow je iz glave što ne znači da ga svi moraju znati. Nekad prije bi redakcija upisivala teže rješivo slovo u mrežu.
Veliko bravo za autora, super kreativno istraživanje "neutabanih puteljaka", vodolijska posla:) Ukrštanje Le Vau i Loeb u mom bušmanu je u mojoj grafičkoj analizi označeno crvenom bojom. Može Loeb biti najnaj reli vozač ali ne bi smio biti ukršten sa nepoznatim pojmom.
Hajro je u pravu, nije trebao ukrstiti pojmove Le Vau i Loeb. Ipak postoji i olakšavajuća okolnost. Vještiji rješavač će znati da mora biti Le Vau, a na La / Li / Lo ili Lu Vau.
U skandinavkama se jednoslovi opisuju pa u sličnoj situaciji to "w" ne bi bilo teško rješivo. Zašto se i u klasičnim križaljkama, kad je jednoslov teško rješiv, ne bi moglo odstupiti od pravila da se jednoslovi ne opisuju?
Kupac kaže. Zagonetka je”ugovor” izmedu rješavača i zagonetača: zagonetač je taj koji jamči izazov i zabavu.Kod križaljke, očekivanje rješavača je da postoje pojmovi koji su njima nepoznati, ali će mu činjenica da se polja koriste u dva smjera dati dvije prilike da odgonetne pojam. BOW WOW WOW nije niti opskuran niti loš pojam (npr. ja znam za njih), ali činjenica da je slijepo polje strano slovo u pojmu iz specifične sfere znanja znači da bi po meni najkorektnije prema rješavaču bilo jednostavno upisati to W u mrežu. Popuniti čitavu mrežu je nešto što i povremenom konzumentu enigmatike pruža zadovoljstvo, a imati jedno neriješeno slovo za koje je imao samo jednu priliku je upravo suprotno: kao da slažem slagalicu od 500 komada i na kraju primjetim da sam izgubio 1 puzlu. Stav “ pa ni ne trebaju svi sve riješiti” možemo diskutirati u natjecateljskom okruženju, ali u komercijalnom proizvodu, uradak bu trebao biti 100% rješiv za iskusnog konzumenta (što Jovan svakako jest). Čak i kod radova namijenjenih rješavačkim natjecanjima, ja bih tvrdio da težina mora proizlaziti iz težine opisa i zahtijevane širine općeg znanja, a ne iz opskurnosti: i uvijek uz dvije prilike za odgonetku ( vodoravno i okomito). Kod ovog rada to nije problem (pojam nije opskuran poznavateljima glazbene scene), ali na rješavačkim natjecanjima jest: i ograničava broj potencijalnih sudionika. Kad sam Nikoli objašnjavao moje osobne stavove o dobrom sastavljanju i kad smo se dotakli kategorije rješivosti, istaknuo sam da je za mene manjkavost čak i ukrižati dvije vlastite imenice iz iste sfere znanja na problematičnom slovu u klasičnoj križaljci: jer osoba koja ne zna NADALa vjerojatno ne zna ni za ALCARAZa: ali ako se NADAL križa s npr. EULER, obrazovan i informiran rješavač ima dvije prilike za zadovoljstvo koje pruža potpuno riješen uradak. Ukratko, premed anti smo prema Zlodušiću: treba mu mall češće dati kontru da se i on protrudi argumentirati svoj stav, a ne da je sav teret dokaza na oporbi:)
Teret dokaza je najčešće na tužitelju (presumpcija nevinosti), dakle oporbi. Ako su kritičari enigmatske prakse oporba (opozicija) onda je pozicija (vlast) uredništvo. Sve je to OK, ono što mi je teško shvatiti je zašto "vlast" počesto radi protiv sebe, zašto su urednici poprilično izgubili mjeru u podržavanju rekorderstva i sličnih ambicija čiji produkti rješavaču (kupcu, "glasaču") nisu nesumnjivo dragi i poželjni (čast izuzecima). Šta je loše s ambicijom "idemo udovoljiti našem partneru u ovoj lijepoj igri". Evo Tonči pominje savršeno logične kriterije koji nam ni u redakcijama ni na natjecanjima nisu na pameti. Odgovor koji se nameće je - ambicije određene dimenzijama bjeline, brojem CP, PDR-om i sl je najlakše procijeniti, nešto mjerenja i brojanja i gotovo. Zanovijetanja oporbe su komplicirani kriteriji, više posla... Rado bih čuo drugačija objašnjenja, ne tvrdim da sam u pravu. Opozicija nema namjeru svrgavati poziciju, samo pokušava ukazati, predložiti, pomoći... svi smo mi hobistički prijatelji. Korigirajući kriterije vrednovanja možemo zadržati i regrutirati i naše rješavačke prijatelje.
A tko je ovdje pozicija, pa ja sam već poduže u mirovini. Imate gore križaljku iz vašeg omiljenog Kviza, zašto nju ne komentirate? Sastavljač Bošnjak je bolji autor od svih komentatora. Urednik križaljki Ricijaš je bolji i više se trudi od svih drugih dragih i poslušnih urednika. Feniks je i dalje najprodavaniji enigmatskim magazin na ovim prostorima. Njegov izdavač i dalje uplaćuje kakve takve honorare. Jovan Nedić ima više izguglanih pojmova u svojim nevjerojatno magičnim slogovnim kvadratima, a ovdje je problem jedno W. Pa Feniks ima i rješenja u istom broju. Ante malo po drugima....
Za mene je križaljka odlična, i ne vidim da je itko rekao drugačije (a i da jest, onda taj ne zna). Moj komentar je bio na Perino da je prihvatljivo da rad ne bude potpuno riješen: Pero, u krivu si: da je to istina ne bi Feniks imao popis težih pojmova: to za cilj ima isto: osigurati da dobar rješavač može uživati u čitavom radu. Isto tako nisam ništa rekao o Rajku: on posao radi vrlo dobro, profesionalno i standardno, ja sam istaknuo da za slučajeve upravo kao što je ovo W postoji korektnije rješenje prema rješavaču: mislim da su upravo u Kvizu kojeg spominješ nekad kod problematičnih križanja stajale upute tipa “…K.” (Četvrto slovo K) pa su puno lošiji radovi od ovog završavali 100% popunjeni. Što bi nas koštalo da u 400-injak polja križaljke upišemo unaprijed jednoslov koji se ne može provjeriti u drugom smjeru? Već dugo ne sastavljam puno, ali što sastavim (npr. Tajne veze), trudim se da je izazovno, ali uvijek i pristupačno: i želim da tko god rješava moj uradak osjeća da sam ga postavio u poziciju da bude uspješan: drugim riječima, želim da se oznoji, ali i zaključi da mu nisam trošio vrijeme. TM
Tonči ajde još jednom, jer ne želim biti ničiji odvjetnik. Feniks od prvog broja ispod svih križaljka nudi teže odgonetka. To su oni pojmovi koji se ne nalaze u općim rječnicima i leksikonima i za koje urednici smatraju da ih rješavao ne mora znati i da bi ih sastavljači trebali izbjegavati. Kako je urednik smatrao da je ta britanska grupa pojam iz općeg znanja, nije je stavio u teže odgonetka. Ništa više poznate nisu ni grupe Can i A-ha koje su često u križaljkama. Ja redovito rješavam križaljke (otprilike pet dnevno) i ne riješim svaku, a znao sam i pobjediti na natjecanjima. I da, Feniksove križaljke namjerno nešto teže.
Evo jedno možda blesavo pitanje: Zašto taj nesretni W nije opisan? Npr. "Jedinica snage", "Inicijal Georga Busha mlađeg", ili "Simbol elementa s najvišim talištem".
-Predrag%20Bosnjak--Krizaljka---Darda.jpg)
28 коментара:
Nedostaje još jedno W. Vrlo moćna kombinacija velikog mostarskog križaljkaša Bošnjaka.
Zbilja, jest!
Jeste W, ali smatram da je Jovan ispravno postupio kad nije upisao to slovo.
Zna Bošnjak znanje, a ovu križaljku je vjerovatno radio da nešto poruči Ćavaru :)
Hm, Slavko nisi daleko... Ima tu Ćavarove filozofije...
Ko je slušao pop/rock 80-ih čuo je za Bow Wow Wow...
Tako je Slavko, ispravno je ne znati.
Ne, Pero,nije ispravno ne znati već je ispravno ne staviti izolovano slovo u pojmu koji nije SVIMA poznat.
Križaljke rješavam isključivo iz glave: bez priručnika, bez interneta i bez gledanja u rješenja. Jedino na kraju pogledan teže odgonetke, iako se nosim mišlju da više ne upisujem ni ona slova koja nisam mogao riješiti bez težih odgonetki.
Poneka polja ispravno popunim iako mi nisu poznati ni vodoravni, ni okomiti pojam (poput npr. Le Vau i Loeb iz Hajrine križaljke iz 805. broja "Feniksa"). Ponekad dobro pretpostavim koje bi slovo trebalo upisati u teško rješivo polje, ali ga ne upisujem jer nisam siguran pa je bolje da polje ostane prazno.
Primjećujem da lakše rješavam križaljke iz nekadašnjeg "Kviza" ili "Orbisa", nego iz današnjih listova. Onda nije bilo interneta i mnoštva pojmova koje vjerovatno ni sastavljači nisu znali, a u mlađim godinama redovito sam čitao novine i gledao televiziju, a sad to više ne radim, a i neke oblasti gotovo i ne pratim (npr. sport, film, estradu...). Zato npr. znam za mnoge nekadašnje sportaše, ali ne znam proslavljenog rukometnog golmana, zagrebačku tekvandoašicu i riječkog vaterpolista...
Slažem se s mišlju "ispravno je ne znati", ali to se ne odnosi samo na rješavače, već i na sastavljače. Iz njihovog sastava se ne vidi što su stvarno znali, a šta nisu, a ja u svojim rješenjima to ne skrivam. Možda nam svima takvo rješavanje bude od koristi.
A za tu britansku "new wave grupu" stvarno nisam znao pa nisam mogao ni pretpostaviti koje bi slovo trebalo upisati u izolirano polje.
Sve je ok, nema kritike.
Sa stanovišta rješavača izolirano polje treba izbjegavati u manje poznatom pojmu, ali ono nije tu namjerno nego stjecajem okolnosti da se spasi kombinacija.
Bow Wow Wow je iz glave što ne znači da ga svi moraju znati.
Nekad prije bi redakcija upisivala teže rješivo slovo u mrežu.
Veliko bravo za autora, super kreativno istraživanje "neutabanih puteljaka", vodolijska posla:)
Ukrštanje Le Vau i Loeb u mom bušmanu je u mojoj grafičkoj analizi označeno crvenom bojom. Može Loeb biti najnaj reli vozač ali ne bi smio biti ukršten sa nepoznatim pojmom.
Ovo Horvat nikada ne bi objavio u Čvor Križaljci ili Razonodi.
Hajro je u pravu, nije trebao ukrstiti pojmove Le Vau i Loeb. Ipak postoji i olakšavajuća okolnost. Vještiji rješavač će znati da mora biti Le Vau, a na La / Li / Lo ili Lu Vau.
Na engleskoj Wikipediji, i na još 17 Wikipedia, postoje članci o grupi Bow Wow Wow. Zanimljivo, članka nema ni na jednoj južnoslavenskoj Wikipediji.
Muziku osamdesetih odlično poznajem i meni je poznata ova grupa.
Sve u svemu, Jovan je uradio dobru stvar što je ovu stranu poslao tamo gdje treba :)
Čestitam Bošnjaku, Feniksu, Jovanu i Slavku što su po prwi put grupu Bow Wow Wow uvrstili na enigmatske strane. Vjerojatno i zadnji put.
U skandinavkama se jednoslovi opisuju pa u sličnoj situaciji to "w" ne bi bilo teško rješivo. Zašto se i u klasičnim križaljkama, kad je jednoslov teško rješiv, ne bi moglo odstupiti od pravila da se jednoslovi ne opisuju?
Pa ko kaže da se križaljka mora cijela riješiti? Zamislite Tv kviz na kojem bi svi znali odgovore.
Vaistinu!
Kupac kaže. Zagonetka je”ugovor” izmedu rješavača i zagonetača: zagonetač je taj koji jamči izazov i zabavu.Kod križaljke, očekivanje rješavača je da postoje pojmovi koji su njima nepoznati, ali će mu činjenica da se polja koriste u dva smjera dati dvije prilike da odgonetne pojam. BOW WOW WOW nije niti opskuran niti loš pojam (npr. ja znam za njih), ali činjenica da je slijepo polje strano slovo u pojmu iz specifične sfere znanja znači da bi po meni najkorektnije prema rješavaču bilo jednostavno upisati to W u mrežu. Popuniti čitavu mrežu je nešto što i povremenom konzumentu enigmatike pruža zadovoljstvo, a imati jedno neriješeno slovo za koje je imao samo jednu priliku je upravo suprotno: kao da slažem slagalicu od 500 komada i na kraju primjetim da sam izgubio 1 puzlu. Stav “ pa ni ne trebaju svi sve riješiti” možemo diskutirati u natjecateljskom okruženju, ali u komercijalnom proizvodu, uradak bu trebao biti 100% rješiv za iskusnog konzumenta (što Jovan svakako jest). Čak i kod radova namijenjenih rješavačkim natjecanjima, ja bih tvrdio da težina mora proizlaziti iz težine opisa i zahtijevane širine općeg znanja, a ne iz opskurnosti: i uvijek uz dvije prilike za odgonetku ( vodoravno i okomito). Kod ovog rada to nije problem (pojam nije opskuran poznavateljima glazbene scene), ali na rješavačkim natjecanjima jest: i ograničava broj potencijalnih sudionika. Kad sam Nikoli objašnjavao moje osobne stavove o dobrom sastavljanju i kad smo se dotakli kategorije rješivosti, istaknuo sam da je za mene manjkavost čak i ukrižati dvije vlastite imenice iz iste sfere znanja na problematičnom slovu u klasičnoj križaljci: jer osoba koja ne zna NADALa vjerojatno ne zna ni za ALCARAZa: ali ako se NADAL križa s npr. EULER, obrazovan i informiran rješavač ima dvije prilike za zadovoljstvo koje pruža potpuno riješen uradak. Ukratko, premed anti smo prema Zlodušiću: treba mu mall češće dati kontru da se i on protrudi argumentirati svoj stav, a ne da je sav teret dokaza na oporbi:)
Premed anti = premekani: američki autocorrect, moram stalno gledati gdje mi podmeće “ispravke”:)
Teret dokaza je najčešće na tužitelju (presumpcija nevinosti), dakle oporbi. Ako su kritičari enigmatske prakse oporba (opozicija) onda je pozicija (vlast) uredništvo. Sve je to OK, ono što mi je teško shvatiti je zašto "vlast" počesto radi protiv sebe, zašto su urednici poprilično izgubili mjeru u podržavanju rekorderstva i sličnih ambicija čiji produkti rješavaču (kupcu, "glasaču") nisu nesumnjivo dragi i poželjni (čast izuzecima). Šta je loše s ambicijom "idemo udovoljiti našem partneru u ovoj lijepoj igri". Evo Tonči pominje savršeno logične kriterije koji nam ni u redakcijama ni na natjecanjima nisu na pameti. Odgovor koji se nameće je - ambicije određene dimenzijama bjeline, brojem CP, PDR-om i sl je najlakše procijeniti, nešto mjerenja i brojanja i gotovo. Zanovijetanja oporbe su komplicirani kriteriji, više posla... Rado bih čuo drugačija objašnjenja, ne tvrdim da sam u pravu. Opozicija nema namjeru svrgavati poziciju, samo pokušava ukazati, predložiti, pomoći... svi smo mi hobistički prijatelji. Korigirajući kriterije vrednovanja možemo zadržati i regrutirati i naše rješavačke prijatelje.
A tko je ovdje pozicija, pa ja sam već poduže u mirovini. Imate gore križaljku iz vašeg omiljenog Kviza, zašto nju ne komentirate? Sastavljač Bošnjak je bolji autor od svih komentatora. Urednik križaljki Ricijaš je bolji i više se trudi od svih drugih dragih i poslušnih urednika. Feniks je i dalje najprodavaniji enigmatskim magazin na ovim prostorima. Njegov izdavač i dalje uplaćuje kakve takve honorare. Jovan Nedić ima više izguglanih pojmova u svojim nevjerojatno magičnim slogovnim kvadratima, a ovdje je problem jedno W. Pa Feniks ima i rješenja u istom broju. Ante malo po drugima....
Za mene je križaljka odlična, i ne vidim da je itko rekao drugačije (a i da jest, onda taj ne zna). Moj komentar je bio na Perino da je prihvatljivo da rad ne bude potpuno riješen: Pero, u krivu si: da je to istina ne bi Feniks imao popis težih pojmova: to za cilj ima isto: osigurati da dobar rješavač može uživati u čitavom radu. Isto tako nisam ništa rekao o Rajku: on posao radi vrlo dobro, profesionalno i standardno, ja sam istaknuo da za slučajeve upravo kao što je ovo W postoji korektnije rješenje prema rješavaču: mislim da su upravo u Kvizu kojeg spominješ nekad kod problematičnih križanja stajale upute tipa “…K.” (Četvrto slovo K) pa su puno lošiji radovi od ovog završavali 100% popunjeni. Što bi nas koštalo da u 400-injak polja križaljke upišemo unaprijed jednoslov koji se ne može provjeriti u drugom smjeru? Već dugo ne sastavljam puno, ali što sastavim (npr. Tajne veze), trudim se da je izazovno, ali uvijek i pristupačno: i želim da tko god rješava moj uradak osjeća da sam ga postavio u poziciju da bude uspješan: drugim riječima, želim da se oznoji, ali i zaključi da mu nisam trošio vrijeme. TM
Tonči ajde još jednom, jer ne želim biti ničiji odvjetnik. Feniks od prvog broja ispod svih križaljka nudi teže odgonetka. To su oni pojmovi koji se ne nalaze u općim rječnicima i leksikonima i za koje urednici smatraju da ih rješavao ne mora znati i da bi ih sastavljači trebali izbjegavati. Kako je urednik smatrao da je ta britanska grupa pojam iz općeg znanja, nije je stavio u teže odgonetka. Ništa više poznate nisu ni grupe Can i A-ha koje su često u križaljkama. Ja redovito rješavam križaljke (otprilike pet dnevno) i ne riješim svaku, a znao sam i pobjediti na natjecanjima. I da, Feniksove križaljke namjerno nešto teže.
Evo jedno možda blesavo pitanje: Zašto taj nesretni W nije opisan? Npr. "Jedinica snage", "Inicijal Georga Busha mlađeg", ili "Simbol elementa s najvišim talištem".
Постави коментар