--Naslovna.jpg)
1. ORBIS, Sarajevo, nakladnik NIŠRO „Oslobođenje“, pa NP „Nedjeljna i revijalna štampa“ i NIP „Revije-Press“, glavni i odgovorni urednik Predrag Nikolić, pa Milan Radić, zamjenik glavnoga i odgovornoga urednika Muhamed Džemidžić, redakcija: Seid Alić, Brigita Bajević, Slavko Bovan, Jasna Ćerić, Srđan Divljan, Hajrudin Hodžić, Mubera Kapetanović, Mejra Mehić i Saško Omeragić, mjesečnik, dvotjednik pa tjednik, 472 broja: prvi 1. siječnja 1981., posljednji 28. travnja 1992. (Nedjeljko Nedić, "Bibliografija zagonetačkih časopisa"). Urednik enigmatike bio je Hajro Hodžić.
4 коментара:
Od stotog broja list je izlazio sedmično na 52 strane od kojih je 26 (ili 27) bilo enigmatskih. Ovakva koncepcija (zabavni tekstovi + enigmatika) bila je dobitna kombinacija pa smo imali tiraž preko 80.000 primjeraka.
Tempo rada bio je ubitačan jer je enigmatski dvojac morao svake sedmice izbaciti 26 godovigh strana (u vrijeme kad nije bilo intereta, kompjuterske pripreme, mobilnih telefona...u vrijeme pisaćih mašina, grafitnih olovaka...). Bilo je teško, ali lijepo.
Posebno smo ponosni na aktuelnost tema obrađenih na enigmatskim stranama. Sve bitno pratili smo skoro istovremeno sa dešavanjem. Dešavalo se da bitan događaj koji se desio u nedjelju uveče bude na kioscima (u ukrštenici) u utorak.
Kako, pitate se?!
Hajro pozove (fiksnim) telefonom Ejuba uveče i zada mu temu.
Ejub tokom noći sastavi ukrštenicu (skandinavku).
Pozove me u redakciju u jutarnjim časovima (opet fiksnim telefonom) i izdiktira vodoravno.
Odmah opišem (pisaćom mašinom) onako kako treba da stoji u skandinavci.
npr.
NAŠ
STONO-
TENISER
NA SLICI
Ščepam papire i strčim (najčešće sjurim niz stepenice jer me mrzi da čekam lift) sa petog sprata u prizemlje i onako zadihan predam da se to pretumba u fotoslog.
Čekam oko pola sata u redakciji u koju sam se vratio liftom. (Naravno, ne dangubim već radim na drugim stranama).
Složene opise obično donosi Đula (kurirka) ili odemo Hajro ili ja po njih.
Hajro u međuvremenu nacrta (opcrta) mrežu, flomasterom crna polja (crvenim markerom) i kada stignu opisi, hvata se makaza i štric, štric, štric i ljepila..lijep, lijep, lijep...zgotovi skandinavku.
To se predaje Seji tehničkom uredniku i ide na "slikanje", montažu i sklapanje, pa u štampu.
Ponedjeljkom do podne moralo je sve biti gotovo za aktuelni broj. Nije bilo...nismo stigli, ne može, malo kasnimo, i slično.
Jednostavno zar ne?!
I tako iz sedmice u sedmicu.
Lijepo si to Slavko napisao. Brzina o kojoj pišeš je ludilo (vjerujem pozitivno) i sa današnjom tehnologijom, a kamoli onda. Ejub i Vojin su bili autorski oslonci, imali smo debelo zarađeni (bezbroj strana papirne montaže sam uradio sam, jurili smo okolo kao da smo dnevna novina...) status u podrumu (slog i ostale tehničke stvari). Koliko je ta informativnost i brzina značila rješavačima teško je znati, no nije bilo besmisleno...
Ne znam gdje je Nedjeljko pokupio ove neprecizne podatke (a ti nekritički preslikao). Najveća greška je izostavljanje Nurdžihane Đozić koja je vodila redakciju negdje od ljeta ili jeseni 1982-e, došla je iz Beograda sa iskustvom glavne urednice Mozaika. Nije bila enigmat ali je razumjela sve, podržavala nas i dala veliki doprinos dizanju Orbisa iz tiražne rupe, za kuću neprihvatljivih 17000. Ja sam počeo raditi u redakciji u jesen 1982, zvanično u radnom odnosu od 1.1.1983. Milan Radić je pogurao stvar sa svojim iskustvom i vezama na estradi i drugim medijima, od 100-og broja smo prešli na tjednu dinamiku i koncept mješavine tekst-enigmatika. Uspjeh, tiražni i financijski (znam jer sam bio član upravnog odbora firme) je bio jasan i prepoznat u kući i šire. U kući nije bilo dilema da bi enigmatika opstala (mali troškovi, nepostojanje sličnog enigmatskog magazina u BIH...) bez tekstualnog dijela, a suprotno baš i ne. Orbis je u enigmatskom dijelu bio daleko od onog što sam želio, ali 2 ili 1.5 (imao sam druge, za Orbis korisne, angažmane u kući i van nje) čovjeka teško da su mogli napraviti više. Neke stvari i sada izgledaju izvrsno, neke stvari baš i ne, no tako je i sa drugim izdanjima, treba biti objektivan u svim poređenjima tadašnjih izdanja, a pogotovo tadašnjih sa današnjim. Ono što mi je posebno drag uspjeh je podizanje ugleda enigmatike u toj sredini, stvaranje super pozitivne atmosfere u redakciji i oko nje, neki životi su promijenjeni u tom kontekstu, brojna prijateljstva ostvarena i održana. Naš je Orbis, naš orbis enigmaticum, bio super prijatan svijet koga se rado sjećamo.
45 godina od prvog broja - nisam stigao dovršiti post za moj blog koji se pretvorio u gledanje unazad, obilježavanje godišnjica... nadam se da ću i to promijeniti.
Постави коментар