VOĆNI
ŠEĆER
Fruktoza je ugljeni hidrat. Spada u grupu ketoznih monosaharida. Poznata je pod nazivom i voćni šećer. Slađa je od saharoze odnosno od belog šećera koja je najkorišćenija u korekciji ukusa u industriji, ali i domaćinstvima. Ima energetsku vrednost, pa ne bi trebalo da ga koriste gojazne osobe, a zahteva znatno manju količinu insulina od količine koja je potrebna za razgradnju saharoze (šećer koji se koristi u domaćinstvu), pa se često preporučuje osobama koje su obolele od dijabetesa. Fruktoza je u biljkama obično vezana za glukozu u vidu disaharida saharoze. To je jedan od tri dijetetska monosaharida, zajedno sa glukozom i galaktozom, koji se apsorbuju direktno u krv tokom varenja. Fruktozu je otkrio francuski hemičar Ogastin-Pjer Dubrafo 1847. godine. Naziv „fruktoza“ skovao je 1857. godine engleski hemičar Vilijam Alen Miler. Čista, suva fruktoza je slatka, bela, kristalna čvrsta supstanca bez mirisa i najviše je rastvorljiva u vodi od svih šećera. Fruktoza se nalazi u medu, voću drveća i vinove loze, cveću, bobicama i većini korenskog povrća. Komercijalno, fruktoza se dobija od šećerne trske, šećerne repe i kukuruza. Kukuruzni sirup sa visokim sadržajem fruktoze je smeša glukoze i fruktoze u obliku monosaharida. Saharoza je jedinjenje sa jednim molekulom glukoze kovalentno povezanim sa jednim molekulom fruktoze. Svi oblici fruktoze, uključujući voće i sokove, obično se dodaju jelima i pićima zbog poboljšanja ukusa, kao i radi davanja smeđe boje nekim tipovima hrane, poput pekarskih proizvoda. Godišnje se proizvede oko 240.000 tona kristalne fruktoze.(Vikipedija)
Нема коментара:
Постави коментар