VESELO DRUŠTVO

Dajte da se nešto srkne! Napatismo se! Pola sata se ništa nije konzumiralo!!!

Eroteka (141)

Enigmatski klub „Ero“ osnovan je prije 30 godina, okljupljao je sastavljače i rješavače iz cijele Hercegovine. Tako je stajalo u statutu! Zbog te odredbe u statutu imali smo neke poteškoće prilikom registracije jer bi, prema tadašnjim propisima, bilo mnogo lakše registrovati klub bez tog člana u statutu (ako se područje djelovanja odnosi samo na opštinu sjedišta). Ipak, insistirao sam da tako ostane u zapisano u osnivačkom aktu jer je to bilo istina. Osnivači su bili iz Mostara, Lištice, Čapljine, Gruda i Nevesinja, a kasnije su nam se priključili članovi iz još nekih od tadašnjih 16 hercegovačkih opština. Klub je formalno prestao da postoji iz dobro poznatih razloga jer se skupština nije održala dvije godine.

Ipak, iako klub formalno ne postoji, svi smo veoma ponosni na ono šta je najveća vrijednost „Ere“. Održala su se prijateljstva. Međusobno uvažavanje kolega može da bude uzor mnogima. Različiti karakteri ljudi, različit pristup enigmatici i različit odnos prema enigmatici nikada nisu bile nikakva smetnja u komunikaciji. Namamo zavađenih članova, a nikada ih nismo ni imali. Kako čovjek zbog toga da ne bude ponosan. Daaaa, bilo je rasprava na enigmatske teme i to žestokih. Ima ih i sada. Neko sa strane, ko bi to posmatrao naše razgovore, pomislio bi: „Ovi će se poklati zubima“ oko banalnih stvari npr. „Da li ima viška crnih polja?, Treba li insistirati na bjelinama?  Da li je to isti korijen u rebusu?...“. Rasprava je rasprava, a druženje je druženje. Susreti su puni veselih razgovora, zajebancije na tuđ, ali posebno na svoj račun, smijanja, anegdota,... Začudo gosti koji se nađu u našem društvu brzo postaju isti kako mi. Izgleda da smo experti za razmrguđivanje mrguda. Kada gost dođe dobro baždaren na zajebanciju onda je to pun pogodak. Time veselje postaje još veselije.

Kada je Nevenko Soldo, prošle godine, predložio da se okupimo, svi smo to rado podržali. Vidi tekst:ZAGONETAČKA METROPOLA

Tada smo se dogovorili da idemo laganim koracima ka proširivanjem kruga gostiju, da bismo za koju godinu pokušali da organizujemo VELIKI skup enigmata u širokom Brijegu.

Već sam opisao svoje peripetije oko dolaska na ovogodišnje druženje. Nastavljam sa izvještajem.

Luka Pavičić (danas slavi rođendan! Čestitam i ovdje!) je na radu u istočnoj Hercegovini. Šef je radilišta koje se nalazi između Bileće i Stoca. Sve smo uskladili prema njegovom dolasku. Reče da će biti u Mostaru oko 17 sati pa smo se dogovorili da tada krenemo za Široki Brijeg. Planirano je da po Luku, Marinovića (Džemsa) i mene dođe autom Ružica Soldo (ne, nije u srodstvu sa Nevenkom i Mariofilom!). Iz Nevesinja sam imao bus u 12.30 (vozi oko 45 minuta) i nije bilo kasnije veze jer su neke linije koje su postojale, zbog sezone godišnjih odmora, poukidane. Izračunah da ne mogu da skoknem do Bune, pa napravih plan da idem odmah na zapadnu stranu Mostara, domognem se nekog restorana sa debelom hladovinom i čekam. Džems se najavio da će doći ranije. Kaže da je od podne u svatovima, udaje mu se rodica, ali da će „uteći“ oko 14.30 te da će brata zadužiti da uskoči kao rezerva. Tako je Džems više puta pobjegao iz svatova od Džulije Roberts u filmu „Odbjegla nevjesta“. Svaki put razlog za bijeg bila je enigmatike – Osijek, došao je u svatove ali je bio s kolegama koji su se okupili povodom „Enigmatskog vlaka“, prošle godine bio je u Širokom Brijegu cijelu veče s nama, a u svatove koje je eskivirao došao je oko 01 sat (kada su se gosti počeli razilaziti) i evo, ove godine. Čujem da je zaprijetio rodbini da se ubuduće ne žene i udaju u vrijeme enigmatskih svetkovina.

Pijuckam bezalkoholno osvježavajuće piće u restoranu koji gleda na autobusku stanicu (zapadnu) i čekam. Upekla zvijezda, vrućina...ali u hladovini je koliko-toliko prijatno. Stiže poruka od Luke „Dolazim taksijem iz Stoca“. Dobro, mislim, sigurno je nabasao na neki linijski taksi prevoz koji vozi po cijeni autobuske karte. Taman sam počeo da računam za koliko vremena će da dođe (mislim jedno 60 minuta) kad stiže Luka!!! „Jesi li to stigao helikopterom?!!!“. Nije stigao helikopterom, a ni linijskim taksijem. Kaže da nije želio da ga dugo čekamo pa je uzeo (sam) taksi. Cijena, prava sitnica(!?). Blago ga ukorih, jer nije trebalo da se izlaže dodatnom trošku, ali iz daljeg razgovora shvatih da je i Luki ovo naše druženje izuzetno bitno, te da trošak nije važan. Stiže Džems! Pivopije udariše po osvježavajućem napitku od ječma! Nisu mnogo izvoljevali (ha-ha). Uzeli su pivo koje je konobar preporučio, pa još jedno-dva da se priberu od vrućine. Ružica javlja da je stigla, ali na istočnu autobusku stanicu. Kaže da ni ne zna gdje je zapadna autobuska stanica (kolodvor). Rekosmo joj gdje ćemo biti. Ustajemo i idemo do „Piramide“ (tržnog centra, jer je Džems pronicljivo zaključio da žene imaju istančan osjećaj za pronalazak puta do tržnog centra). Niko se mnogo ne uzbuđuje. Laganim hodom za 3-4 minuta, sve tražeći hladovinu stižemo na mjesto sastanka. Stiže Ružica. Ispozdavljasmo se, te upoznasmo Luku sa Ružicom, i Ružicu sa Lukom. Usput ne zaklapamo usta. Troje Hercegovaca plus Dalmatinac jednako galama. Vesela galama!

Za tili čas eto nas pred objektom u kome ćemo prespavati („Šeherezada“). Stiže Nevenko. Sjedamo da se okrijepimo. Pivo se nije pilo čak 30 minuta koliko je trajala vožnja. Valjalo je to nadoknaditi! Dogovaramo dalji raspored. Treba da se smjestimo u sobe pa da idemo u restoran „Borak“ da se  okrijepimo (Sve velika patnja: Okrijepimo se ovdje, pa se okrijepimo ondje, pa sve ukrug). Potom idemo malo ranije (prije 20 sati) u restoran na Gradskom bazenu da se, pogađate, okrijepimo do početka programa obilježavanja „Dana enigmatike u Širokom Brijegu“.

(Nastavak uskoro slijedi)