ENIGMATIKA JE OKO NAS (81)

PRODAVAČICA JABUKA I KRIŽALJKE

Piše: Jovan Nedić

Vraćam se predveče, 5. februara 2015. godine, iz Osijeka za Beli Manastir državnom cestom D7, a hladna kiša sipi. Ispred Čeminca svraćam u voćnjak u vlasništvo OPG-a Boras s desne strane ceste (a na istom mjestu postoji i voćnjak s lijeve strane) da kupim jabuke, da se pjesnički izrazim, "znate one crveno-blijedozelene, slatkonakisele i sočno-ledene" (vidjeti ovdje i ovdje).

Ulazim u kontejner u kome radi prodavačica jabuka Katica Blažević iz Novog Čeminca (kako kasnije saznajem!) i zatičem je da sjedi za pultom i rješava križaljke u – zagrebačkoj "Kvizorami". Pitam je za dozvolu da je slikam kako rješava i kažem da poznajem glavnog urednika toga lista i da ću mu poslati sliku, a ona me pita hoće li joj slika biti objavljena u novinama. "To baš ne znam, ali će svakako biti objavljena na enigmatskom blogu", odgovaram. A što najviše voli rješavati? Pokazuje mi na skandinavke, a ne voli baš ovakve križaljke koje imaju vodoravno i okomito i pokazuje na klasične. Na koncu mi reče da poručim uredniku da bi križaljke mogle biti i malo lakše.

Potom joj kažem kakve bih jabuke, po ženinim "naputcima", želio kupiti, a ona mi vrlo uslužno pokazuje one čiji je naziv Momir Paunović (kako kasnije saznadoh!) premetnuo u - "RADE, DAJ!" A da su to stvarno jabuke kakve tražim (crvene, sočne i ne baš kisele), prodavačica mi nudi da se u to i sam uvjerim tako da ih probam i spremno mi daje jednu jabuku i – nož. Jabuku sam stvarno degustirao, složio se da je to baš ono što tražim, potom kupio pakovanje od pet kila po cijeni od četiri kune za kilu, a do kuće pojeo ostatak jabuke. Na odlasku, prodavačica mi je mahnula, spremajući se da u kontejner unese reklamne gajbe koje su kisneći uz cestu mamile prolaznike (da ne kažem "provoznike") i doviknula: "Pozdravite urednika!" I ja ga, eto, pozdravljam ovom pričom, a pozdravljam i ljubaznu prodavačicu ne baš ljubičica, nego - jabuka