DOME, SLATKI DOME

Glavni štab i glavnokomandujući TIO

Eroteka (161)

Ove bilješke o važnom datumu kikindske enigmatike (14.03.) o kome ćemo pričati unucima, a oni svojim unucima, i to tako što će priča početi sa: „Eh, kada smo osnivali enigmatski klub...“ pišem takozvanim mozaičkim stilom (sad izmislio naziv!). Malo kombinujem zvanične izvještaje, malo objavljujem fotografije, pa izvještaje iz medija, pa zrnce „Eroteke“ (šega-zabava stil), a sve s ciljem da uveselim čitaoce (ako ih ima) i kod njih pobudim želju da pohrle na šalter za prijem novih članova. (Ovi što hrle sigurno će pomisliti, ovi su totalno otkačeni, i baš mi takvi pašu, hoću i ja člansku kartu, hoću i ja člansku kartu...)

Priznajem, teško je riječima opisati prijatnu atmosferu koja je vladala te subote, a ima dosta sitnica koje treba sklopiti u mozaik. Potrudiću se koliko znam i umijem, a nemojte mi zamjeriti ako budem malo „nepovezan“. Dobro raspoloženje me još drži, te zahvaljujem dragim gostima, ali i zainteresovanim pratiocima ovog veselog bloga.

U današnjoj epizodi dajem kratak osvrt na samu završnicu.

Neeee, ne pišem ovo zbog toga što sam jedva dočekao da ugledam leđa (odnosno stop-svjetla automobila) gostima! Ne, naprotiv! Što se mene tiče, mogli smo nastaviti druženje do kasno u noć, ali Najbolja od svih žena mi je davala ugovorene signale koji u prevodu znače: „Izgoni!!. (Uputstvo za one koji nemaju smisla za humor: Ovo je naravno šala. Cijeli dan je društvo bilo na nivou. Jedan od ljepše provedenih dana!).

Dakle, nakon veoma važnih „obaveza“  (osnivanja kluba) prešli  smo sa veoma važnim „obavezama“ (druženjem, razgovorom, iće, piće, cika, vriska, smijeh, pa razgovori, pa slikanje, pa zezanje, pa malo ozbiljno, pa dosta neozbiljno,...). Za tren oka proletilo je 3-4 sata.

Po dogovoru, nakon Belevile i ručka, nas osmorica veseljaka - četvorka iz Hrvatske, dvojac iz Beograda i dvojac iz Kikinde išli smo na kafu kod ugledne članice našeg kluba koja je visoko pozicionirana u spisku EK „Kikinda“. Pošto je ubilježena brojem 4 u spisku članova, a stalno joj prijeti isključenje iz Kluba zbog kršenja klupske discipline, dotična je htjela-ne htjela ugostila veselu družinu.

U tajnosti smo držali informaciju da je Najbolja od svih žena imala rođendan 11. marta (28. rođendan), a da je Ognjen 13.marta proslavio 16 rođendan. Pošto je bila pripremljena gomila kolača, namjera mi je bila da malo glumim Pater familijasa i malo se pravim važan pred dragim gostima. Čak sam se odvažio da zanovijetam: Te daj ove kolače, te daj one kolače, te daj kafu, te ponudi ljude rakijom, te ženo đe si?...

Da bi bila potpuna domaća atmosfera zabranio sam da se pravi ikakvo spremanje za mojim radnim kutkom. Sve je bilo „na gomili“ kao i svakog drugog dana. Knjižurine su raskupusake k’o da ih je krava žvakala (Ovo se Jovanu sigurno nije dopalo!), i pobacane su po podu oko stola, u radnoj vitrini gomile novina i knjiga...Samo iskusno oko može zapaziti da su knjige i novine složene po logičnom redu. Doduše, logika slaganja (nabacivanja) u vitrine je samo meni poznata, ali makar ima logike.

Kada su se gosti pribrali od prvog šoka, ponuđeni su kolačima i kafom. Na uporno insistiranje koje je trajalo duže od 15 sekundi pojedince smo čak nagovorili da popiju i rakijicu-dvije.

Da bismo dočarali kako izgleda u Glavnom štabu ovog bloga načinjene su neke fotografije. Evo i objašnjenja:

U "glavnoj" vitrini držim "glavne" stvari. Pokazujem da tu stoji Osijek-čutura koju sam dobio na poklon od Josipa Dubrovića 2012. godine. Drugi važan poklon od Josipa - krigla sa natpisom "KRIGLA ZA NAJBOLJEG HERCEGOVCA" stoji u vitrini iznad televizora, dakle na najvidljivijem mjestu u stanu. Neka se  zna!

 

Kada imate namjeru da maltretirate goste, smjestite ih na tijesan kauč, ne ponudite ih ničim osim nekakvim grickalicama i gledate kako se pate. Uz to angažujete fotografa da zabilježi taj važan detalj, a oni moraju da se smješkaju! 

 

Ovako Najbolja od svih žena i ja čitamo komentare na ovom blogu. Da li vam je sada jasno zašto blog "fercera" k'o singerica?