Piše: Boris Nazansky
Dakle, PRONASLOV.
Bio
sam u tome vijeću koje je (ako se dobro sjećam, glasovima 2:1) priznalo
riječ. Ja nisam znao "čija" je, a bio sam za nju bez ikakvih dilema.
Barem su tri za mene racionalna razloga:
1. Riječ je ispravno (s)tvorena.
2. Barem nekoliko "općepoznatih" riječi ovakve tvorbe podržava je.
3.
Njezina definicija nije nikakav problem: pronaslov je svaki onaj naslov
koji izričitio podržava ili s zalaže za što (političku stranku ili
opciju, manifestaciju, sportsku ekipu ili pojedinca, humanitarnu akciju
... što god hoćete).
Otkako
postoji kvizovka pišu se i dorađuju njena pravila. Dorađuju se u
nijansama jer pravila igre zapravo su vrlo čvrsta i strogo definirana.
Onaj dio koji je fleksibilan spomenuo je Hajro: kvizovka se (uvijek i
svuda) može - što se tiče riječi i njihova priznavanja - igrati prema
dogovoru. Pritom je, mislim, jasno da se turnirska kvizovka ne može
igrati po nekim kućnim pravilima (što ima u rječniku može, ostalo ne
može i sl.).
Fascinantno
je koliko truda se ulaže u objašnjenja da neka riječ "ne postoji" i da
je "ne bi trebalo priznati". Najsmješnija (mi) je rezolutnost Mladena
Markovića koji kaže da pronaslov ne postoji niti bi trebalo da postoji
te da je semantički besmislen, a morfološki nakaradan. Budući da Mladen
takve stavove ne argumentira nego ih samo istresa, nemam ni ja potrebe
argumentirati protustav (a hoće li netko iznijeti svoje prostavove za
ovu ili onu stranu, vidjet ćemo). Zanimljivije je nešto drugo: zašto se,
naime, općenito smatra da nove riječi ili potencijalne riječi smiju
stvarati i koristiti novinari i pisci, znanstvenici i javnici, pa čak i
običan svijet koji ih upotrijebi spontano, pa se to zabilježi ... a to
ne smiju zagonetači ili, ne daj bože, igrači kvizovke? Trebali bismo
čekati da netko drugi negdje zabilježi pronaslov, pa da ga možemo
uvrstiti u križaljku ili odigrati u kvizovki!? Ma dajte! Jezik je i naše
pravo kao i pravo svakoga drugog. I priznajem: ne jednom (no ne i
prečesto) uvrstio sam u križaljku riječ koju sam smatrao valjanom, a da
je nisam pronašao ni u jednome rječniku, pa čak niti na svemrežju. Takva
riječ, međutim, nikada nije bila proizvoljna u smislu da ne bi
zadovoljavala (barem) ona tri uvjeta/razloga što sam ih naveo uz (svoje)
priznavanje pronaslova.
Zgodnu
ilustraciju za ono o čemu, eto, i sam razglabam pruža mi sjećanje na
jedno davno emitiranje prijevoda neke znanstveno-fantastične priče
poljskoga književnika Stanislawa Lema na programu tadašnjega Radio
Zagreba. Nisam ni tada znao, ne znam ni danas, a nisam se baš ni trudio
da saznam kako je u poljskom izvorniku, ali prijevod, prepričano,
spominje sljedeće: svemir je nekada bio mnogo bogatiji i raznovrsniji
nego što je danas. Među brojnim tvorbama koje su (ne sjećam se više
kako, bit će nekom golemom kataklizmom) iz svemira nestale bili su i
BUPCI i ZINETE. Dobro, zinete bi se priznale u kvizovki kao turcizam
(ukrasi, uresi), ali bi li pravo na prođu imali bubac, odnosno bupci?
Naravno da ne bi dokle god se ne bi znalo ili moglo potvrditi da su
zabilježeni kod Lema, odnosno u hrvatskome prijevodu Lema. No, to nije
važno. Važno je ono što želim ilustrirati: riječi se rađaju, žive, pa
čak i umiru (u kvizovki možemo koristiti, naravno, i one mrtve), ali
zagonetač i kvizovkaš moraju imati pravo na određenu lakoću stvaranja
(novih) riječi u okvirima barem triju spomenutih ili i još nekih uvjeta.
Ono što doista jest besmisleno, to je traženje konteksta ("nađite
rečenicu u kojoj bite to upotrijebili") ili, nazovimo to tako,
opravdanoga značenja ("to ništa ne znači, ta riječ ne postoji"). Jedini
relevantni kontekst u našem je slučaju IGRA KVIZOVKA što znači da riječ
mora zadovoljiti minimalne uvjete (na prvome mjestu pravilnu tvorbu),
ali nikakve specijalne uvjete da bi bila priznata. Ona je tu zato što je
igrač treba u igri i njezin prvi i najvažćniji kontekst je IGRA sama.
Na
kraju ću samo spomenuti ono što mi je za razgovora koji smo vodili u
njegovu kabinetu Leksikografskoga zavoda "Miroslav Krleža" svojedobno -
kad sam ga priupitao o tvorenju novih riječi i uopće o uporabi riječi u
križaljkama - rekao pokojni jezikoslovac Dalibor Brozović, tada glavni
ravnatelj Zavoda. Prvo, slobodni ste, kao i svi drugi koji se bave
jezikom i koriste jezik, stvarati nove riječi i drugo, slobodni ste u
križaljkama i drugdje koristiti sve riječi koje su vam na raspolaganju,
čak i one iz drugih, stranih jezika. Morate ih upotrijebiti s razlogom i
morate ih pravilno i precizno opisati te, ako jesu iz stranog jezika,
reći iz kog su to jezika/dijalekta. Prvi dio odgovora mislim da se mora
odnositi i na kvizovku! Sapienti sat.
22 коментара:
Ovaj sam tekst prosledio i u gornji post, pa je možda zgodno da ga ima i ovde.
Zanimljiva rasprava, pa bih se i ja malo uključio u nju. Već sam ranije pisao da me "kvizovka" nije privukla upravo zbog ovakvih nedoumica - postoji ili ne postoji takva reč, priznati ili ne priznati spornu reč. Pošto se u Makedoniji nije igrala ova igra, mene, pored navedenog razloga, ova igra nije privukla i zbog toga što bih je ja morao igrati (i kad bi hteo) na srpskom ili hrvatskom jeziku, pa i pored mog (smatram) veoma dobrog poznavanja tih jezika, ja bih bio hendikepiran, jer moj fond reči na ovimm jezicima je svakako puno manji od pravih Srba i Hrvata. Ranije sam nekoliko puta gledao kako drugi igraju, a sada ni to.
A sada malo o spornoj reči PRONASLOV. U gornjim komentarima, koliko sam video (ako sam propustio, izvinjavam se), niko nije objasnio šta zapravo znači reč PRONASLOV. Ako je to kovanica od PRO (latinski ZA) i NASLOV, onda bi to značilo ZA NASLOV. Da li je ovo umesno ili ne? Kolega Žarko Đokić je naveo neka dva teksta gde piše "PRO TITLE", što verovatno znači upravo to ZA NASLOV, verovatno kao tvrdnju da je PRONASLOV postojeća reč. Ali PRO TITLE su dve nespojene reči, a mi ovde nemamo PRO NASLOV (dve odvojene reči), nego PRONASLOV (spojene reči). Dakle - ZA NASLOV ili ZANASLOV. Sad se postavlja pitanje: kod kojih je imenica i prideva umesno i moguće staviti prefiks PRO, a da reč bude suvisla? U konkretnom slučaju znamo da reč NASLOV ide u napisima u novinama, knjigama, filmovima, dramama, citatima i slično. Svakome je sigurno poznato da često u novinama uz NASLOV ide i NADNASLOV, pa i PODNASLOV, kad se treba nešto detaljnije ili posebno naznačiti. Pa ako na NASLOV metnemo prefiks PRO i dobijemo PRONASLOV, može li onda postojati i PRONADNASLOV i PROPODNASLOV? Sve su ove reči u istom kontekstu i korelaciji. I koliko su sad ove dve nove reči suvisle i imaju iole smisla?
Ovime ne želim uopšte sporiti ispravnost dotične sporne reči i odluke sudaca (žirija). Samo glasno razmišljam i nemam odgovor da li je reč ispravna ili ne. Pa mi pade na pamet sintagma PRO ET KONTRA i razmišljam - ako može PRONASLOV, može li i KONTRANASLOV?
Nikola, ukucaj u Google riječi "kontranaslov" i "protunaslov" pa ćeš vidjeti da one već postoje.
Sloboda je generalno prelijepa stvar, slažem se da, ako svi drugi imaju slobodu stvaranja riječi, trebamo je imati i upražnjavati i mi enigmati. Kako to prevesti u realnost, u našu svakodnevnu praksu nije nimalo jednostavna stvar. Sloboda podrazumijeva i određene odgovornosti, kvalitet u kreiranju, promišljanju, komunikaciji ..., puno toga je tu, previše za mene, pogotovo ovaj čas. Ono gdje mogu biti određeniji i rezolutniji je pitanje kako određeni postupci utiču na naš lijepi hobi, enigmatiku generalno, izdavaštvo, popularizaciju, opstanak ili unapređenje. To je prvi filter kroz koji propustim baš sve, možda pojednostavljujem ali to jeste moj prioritet. Sjećam se kako smo se Pero i ja malko jaranski okresali na temu neograničene upotrebe prefiksa i sufiksa u kvizovki. To je to - generalno nešto može biti obranjivo, ali ako procijenimo da je na štetu "naše stvari" to treba izbjeći. To procjenjivanje je naš problem, nemamo dovoljno kvalitetnu komunikaciju, ogromna većina šuti, nisu rijetke grubosti koje obeshrabruju ostale ... to je neka druga tema, no jeste vezana i za ovu, oprostite mi digresije ...
Oprostite mi i propust na Uni, naime zaboravih identificirati sve autore anagrama tako da imam imena samo prve trojice, za većinu ostalih nisam siguran... Molim sve učesnike da pogledaju tabelu na
http://www.abcitd.com/page30.html
i da mi se jave da upotpunimo listu nedostajućim imenima. Ako nekom bude potrebno imam skenirane sve originalne radove sa ocjenama i potpisima članova žirija.
Upravo završih tekst za Hajru o ocjenjivanju bušmana (kasnije neću imati vremena, pa nastojim danas riješiti što više ovih "nuzobaveza").
Upravo pogledah komentare na moj komentar o pronaslovu, pa uočavam onaj Žarkov. Mislim da je otkrio i drugo, za mene neosporno značenje pronaslova: profesionalni naslov, odnosno titula. Upotreba predmetka pro za nešto profesionalno nije upitna, a budući da se predmetak u tvorbi MORA prilijepiti uz osnovnu riječ, pronaslov je toliko prirodan i poželjan da prirodniji i poželjniji ne može biti. Evo kako se otvaraju oči: bravo, Žarko!
Pozdrav svima,
Boris
Prvo, stvarno nisam imao nameru da iznošenjem svog stava bilo koga naljutim, a drugo, ako sam zaista nehotično zasmejao Borisa ili nekog drugog, trećeg, petog svojom "rezolutnošću", osećam se kao da sam jednim slabim udarcem ubio više od jedne muve: em sam malo ćaskao uz kaficu (baš kao što naslov posta nalaže), em sam nekom drugom, jelte, ulepšao dan (naravno, pod uslovom da se smejao od muke).
Da vidimo šta sam ja to smešno napisao:
Mene kvizovka malo do nimalo zanima, ali mislim da sporna reč PRONASLOV, nezavisno od daštanja, parada, igara, sudija, veća, bapskih priča, bajalica, razbrajalica itd. ne postoji, niti treba da postoji.
Prvo, semantički je besmislena (šta znači to? čak bi i pridev pronaslovni bio jednako besmislen, i nema osnova za analogiju sa pridevom prostranački, a kamoli sa tobožnjom imenicom prostranka). Drugo, morfološki je nakaradna (otprilike kao REIZBOR, dakle: latinski prefiks + domaća reč, s tim što taj reizbor bar ima uporište u praksi).
Elem, pozivam sve zainteresovane čitaoceda u prvom pasusu obrate pažnju na dva momenta: KVIZOVKA ME MALO DO NIMALO ZANIMA i MISLIM DA NEZAVISNO OD... Podržavam stav jednog komentatora da neko ko nije pčelar ne treba da se petlja u poslove pčelarskog društva, ali čak i ukoliko nisam pčelar - mogu biti zainteresovan za med, mogu ga proučavati, kupovati, mazati na 'leba itd. zar ne?! Zato sam se i ogradio: moj stav nema veze sa kvizovkom tj. pčelarstvom (jer o tome skoro ništa ne znam), ali ima veze sa spornom reči podnaslov tj. s medom.
Bilo bi glupo da se sad zvinjavam što imam stav, tj. što nešto mislim, i što sam, zamislite molim vas tu drskost, svoj stav jasno izneo kao lični stav uz pomoć glagola MISLIM (a ne: rezolutno tvrdim, pozivam se na taj i taj ćitap, Stanislava Lema, baba-Živanu, Josifa iz Trbušnice itd.) Dakle, bilo bi glupo da se izvinjavam jer bih na taj način uvredio one koji su me preozbiljno shvatili, ili da budem precizan: koji su uzeli moje reči zdravo za gotovo.
I da vam kažem nešto iskreno: meni puca prsluk za kvizovku. Ako pravila te igre dozvoljavaju korišćenje mogućih, ali ne i smislenih nizova slova - to je vaša stvar (mislim na igrače kvizovke, sudije, većnike). Da podvučem još jednom, u cilju povećanja šanse da budem ispravno shvaćen: govorio sam o samoj reči, i to ne iz ugla enigmate, nego iz pozicije nekoga ko poznaje svoj jezik. Toliko pametan i učen kao npr. Boris nisam da bih umeo sve što mislim da argumentujem, ali i ovako neuk zadržavam pravo da i dalje mislim da je sporna reč PRONASLOV, nezavisno od kvizovke, bajalica i razbrajalica, SEMANTIČKI BESMILENA i MORFOLOŠKI NAKARADNA.
Zgodni oni Nikolini PRONADNASLOV i PROPODNASLOV. A ako KNJIGA ima NASLOV, da li PRONASLOV ide za PROKNJIGU? NASLOV ROMANA ili PRONASLOV PROROMANA, NASLOV FILMA ili PRONASLOV PROFILMA itd ...
Dragan
Ako nekoga "boli uvo" (za kvizovku ili bilo što drugo), onda mu ruka ne ide prema tipkovnici da o tome piše. Nije, dakle, riječ o pčelama nego o medu, nije o kvizovki nego o riječi(ma). Neka svatko misli što hoće i neka to svoje mišljenje kaže/napiše, ali dopustit ćete da, kraj nekoliko pasusa samodopadnoga praznog hoda uz VERZALNO naglašavanje sukusa mišljenja, Mladenovo doista vidim kao poprilično rezolutno (valjda ne treba prevoditi!?).
Pogledajmo, dakle, taj sukus, a to su semantička besmislenost i morfološka nakaradnost. Semantička besmislenost sadrži određenu dozu pleonastičnosti jer dobro znamo o čemu je riječ, odnosno što je meritum. Tvrdnja da je pronaslov semantički besmislena riječ proizvoljna je jer smo u međuvremenu pokazali da postoji homonimni par i za svaku riječ u tome paru dali jasnu definiciju. Morfološka nakaradnost temelji se na tvrdnji da se strani prefiksi ne bi trebali spajati s domaćim riječima i predrasudi da su riječi koje tako nastanu "loše" (ma što to značilo). Dovoljan jest i reizbor da se ovo zaniječe, a Jovan Nedić može vam zasigurno podastrijeti još desetine takvih riječi koje su sasvim obične, uvriježene, prihvaćene, funkcionalne ... tj., kako Mladen kaže, "imaju uporište u praksi". Točno je da sprezanje stranih predmetaka s domaćim riječima treba, ako je moguće, izbjeći tvoreći nove riječi, ali je točno i to da ne postoji nikakva zabrana takvoga činjenja i da živi jezik koristi sve mogućnosti koje mu se pružaju da bi svojim govoriteljima osigurao valjanu komunikacija (a jedan, od vidova jezične komunikacije, istina, vrlo specifičan, jest i igra kvizovke!). Na lingvistima je da te mogućnosti i njihova ostvarenja registriraju, proučavaju i usustavljuju, dijelom i usmjeravaju, ali nikako da ih (jedne) dopuštaju ili (druge) zabranjuju. Ukratko: pronaslov je semantički (vrlo) smislena, a morfološki dopušteno "ružna" riječ. No, čak i da nije tako, tj. da pronaslov jest besmislen i nakaradan, pitanje je bi li takvo njegovo određenje moglo biti razlogom njegova nepostojanja ili nemogućnosti njegova postojanja.
S Radojom se ne slažem glede riječi ULTRAVALUTA. Svakako ju je trebalo priznati. Iako i Radoja "prelazi u drugo dvorište", pa o riječi raspravlja sa stanovišta njezine potrebe u leksiku koji traženo semantičko polje zadovoljava SUPERVALUTOM, to je ovdje manje važno (premda je točno). Naime, za kvizovku je to posve nevažna činjenica. Prvo, riječi istoga semantičkog polja nisu nikakva rijetkost, a često se - kada supostoje - javlja među njima određena nijansirana distinkcija. Također, podsjetio bih Radoju na riječi koje se zovu hapakseiremenoni ili hapakslegomenoni, skraćeno hapaksi. To su riječi koje se javljaju samo jednom ili rijetko (u nekoga pisca i sl.). Zapravo su mnoge u kvizovki odigrane riječi upravo to - hapaksi: odigrane su jednom i možda više nikada neće. Ali, zar je ta njihova "hapaksnost" razlog za diskvalifikaciju? Nije, ne može i ne smije biti!
Na kraju, riječ-dvije o odvojenom izvlačenju suglasnika i samoglasnika. I takva igra spada u onaj dio pravila kvizovke koji fgovori o mogućnosti da se određeni dijelovi pravila modificiraju i dogovaraju. Dakle, moguće je (zašto ne?) organizirati turnir na kojem će se igrati tako. Ja osobno ne bih volio igrati tako jer mi se čini da dobitak bio minimalan, a gubitak (na dinamici, mogućnostima i potrebama zamjene slova, strategije i taktike ...) prevelik. Možda griješim, ali ponavljam: nitko ne priječi i takvu kvizovku.
Novoskovane riječi za potrebe kvizovke nikako se ne mogu smatrati hapaksima. One u ukrštenicama da, ali ove ne. Hapaksi iako upotrebljeni jednom ili mali broj puta na raspolaganju su hiljadama, nekad i milionima, ljudi, a zašto ih oni nisu prihvatili i raširili njihovu daljnju upotrebu drugo je pitanje. Za razliku od njih, u ove izmišljene na kvizovkaškim takmičenjima imaju uvid svega 2 čovjeka (igrača), eventulno sudija ili trojica njih i nekoliko kibicera oko stola. One nisu niti će biti ponuđene na ocjenu javnosti, u startu su osuđene na mrtvorođenost i u tome se ogleda njihov besmisao.
>>Najsmješnija (mi) je rezolutnost Mladena Markovića koji kaže da pronaslov ne postoji niti bi trebalo da postoji te da je semantički besmislen, a morfološki nakaradan.
I po mom mišljenju, pronaslov ne postoji niti bi trebalo da postoji, semantički je besmislen, a morfološki nakaradan - nemam potrebu da obrazlažem pošto je Mladen već to uradio. Pa hajde da ne izdvajamo Mladena zbog ovog stava, ima nas sigurno još (značajan broj) koji ovako mislimo. Kao što rekoh u komentaru na "onaj drugi" post, više i ne igram kvizovku jer imam otpor prema postavljanju na tablu mnogih reči koje bi po sadašnjim običajima imale i te kakve šanse da prođu. Eto, to je moje mišljenje kao "bivšeg pčelara".
Uz dužno poštovanje prema velemajstoru Nazanskom, citiram njegove reči: "Također, podsjetio bih Radoju na riječi koje se zovu hapakseiremenoni ili hapakslegomenoni, skraćeno hapaksi. To su riječi koje se javljaju samo jednom ili rijetko (u nekoga pisca i sl.). Zapravo su mnoge u kvizovki odigrane riječi upravo to - hapaksi: odigrane su jednom i možda više nikada neće. Ali, zar je ta njihova "hapaksnost" razlog za diskvalifikaciju? Nije, ne može i ne smije biti!"
E, sad, ako se te hapaksne reči javljaju zaista samo jednom ili retko i ako su zbog toga opravdane u kvizovki i nisu razlog za diskvalifikaciju, onda se ta igra dovodi do besmislenost, jer će svaki učesnik nastojati da mu se prizna ta hapaksna reč koja će mu se nametnuti i nositi poene. Ako je kvizovka IGRA REČI, onda te reči MORAJU postojati u leksici jezika na kojem se igra (uz priznate inostrane reči, naravno). Ne možemo izmišljati reči jer nam to paše u datom trenutku, da bismo odigrali igru do kraja i Bože moj, zašto ne i pobedili. Onda ta igra gubi svaki relevantan smisao. E, pa zbog ovakvih stvari, kvizovka mi nikad nije postala intersantna. Naravno, ovo je samo moj stav i moje opredeljenje, ne naturam ga nikome, i niko se ne mora složiti samnom o svrsishodnosti te igre, suglasno trenutnih pravila igranja, a fakat je da se u vezi pravila, mora još puno toga dogovoriti i utanačiti. Morate se dogovoriti o ispravnoj upotrebi reči i kojih i kakvih reči, jer upravo to je kamen spoticanja. Zašto onda postoje suci u igri, zašto vučete sve te rečnike i leksikone? Pa, naravno, da bi igra bila ispravna i korektna, regularna i pravična za svakoga.
Ovde neću razglabati o konkretnoj reči radi koje su sva ova pisanija i komentari - PRONASLOV. Ja i sada ne znam je li ta reč ispravna ili nije, jer (kako se vidi) postoje oprečna mišljenja, tumačenja i dileme. Čim je tako, onda stvar nije u redu. Dileme ne treba biti, ali treba ukloniti razlog za nju. Dakle - jasna pravila igre, pa izvolite igrajte u miru.
Molim komentatora koji se potpisao sa "Dragan" (ma ko on bio i ma koliko me podržavao), da ne komentariše moje reči, da ne bi stvar otišla u sasvim druge vode.
Da još jednom razjasnim. Ja igram kvizovku gotovo od njenih početaka pa do danas. Boris mi je možda i najžešći ali dragi protivnik. Već sam gore negdje napisao da po meni PRONASLOV ne ide na Uni ali ide u Mihovljanu. Dakle, slažem se sa svim Borisovim oponentima ali nije lijepo što je svaki dodao ono ružno (zato neigram, ne zanima me,..).
I to kažu oni kojima su isto tako neki rekli da ih ne zanimaju njihovi enigmatski radovi. Ili dođite i borite se ili nježno raspravljajte o riječima. Pozdrav, Pero
Na prvi pogled Radoja vrlo uvjerljivo obrazlaže zašto se novoskovane riječi za potrebe kvizovke ne mogu smatrati hapaksima. Na prvi pogled.
Činjenično stanje, međutim, upravo je suprotno: hapaksi, koliko god bilo točno da formalno jesu dostupni velikom broju ljudi, u stvarnosti su na raspolaganju vrlo malom broju, uglavnom vrlo stručnih, pojedinaca ili grup(ic)a. I najveći stručnjaci vjerojatno znaju za primjere iz Biblije ili Homerovih spjevova, a dalje od toga - veliko je, veliko pitanje. Mi zagonetači znamo za onaj čuveni arepo (ili možda ipak Arepo) iz sator-kvadrata. S druge pak strane sam pronaslov upravo je primjer kvizovkaškoga hapaksa koji je postao dostupan svima i koji zapravo, zahvaljujući Slavku koji ga je "stavio na dnevni red", više i nije hapaks. Danas, kada su partije na turnirima snimljene i mogu se reproducirati, dostupnost kvizovkaških novotvorbi u odnosu na hapakse iz starih ili novijih književnosti, uopće nije upitna: dostupnost uvjerljivo preteže na kvizovkašku stranu jer je zanimanje za one druge (prve) zapravo samo usko specijalizirana i strogo stručna. U ovome je i paradoks hapaksa: onoga trenutka kad ga se ponovno spomene, kada počne rasprava o njemu ili kad ga se reproducira na bilo koji način, on prestaje biti hapaksom: postaje opća svojina i ima se smatrati normalnom riječju.
O hapaksima je u svojoj knjizi "Rječnik stilskih figura" pisao i Krešimir Bagić, jedan od vodećih hravtskih stilista. On kaže: "Radi se o riječi koja se u jeziku pojavljuje samo jedanput, koja ne ulazi u rječnik i čije je značenje nesigurno, počesto teško dohvativo. Realizira se u govoru ili tekstu, karakterizirajući pritom govornikov idiolekt ili autorski stil. Nastaje iz želje da se nešto trenutačno imenuje, da se prizove riječ koje se govornik ne može sjetiti ili pak kao posljedica drugih okolnosti koje zahtijevaju stvaranje novog oblika."
E, pa ako partija kvizovke nije "druga okolnost koja zahtijeva stvaranje novog oblika", onda ja doista ne znam što jest!
Ima dalje Bagić i nadasve zanimljiv hapaks kojim završava pjesma Ivana Slamniga "Mi na podu". On glasi "prepoizodnosijahu"i izveden je dodavanjem četiriju predmetaka (pre-po-iz-od) polazišnome glagolu, koji bi, dakle, u Slamnigovoj tvorbi glasio "prepoizodnositi". Zar vas to ne podsjeća na ono razdoblje kad smo u Hrvatskoj dopuštali po nekoliko (odnosno koliko god može) predmetaka? Ja sam se zdušno, promatrajući stvar s jezične strane, zalagao i za to, ali se ispostavilo da kvizovka kao igra time na neki način biva poništena, pa sam relativno brzo shvatio da je dopuštanjem samo jednoga prefiksa na postojeću i zapisanu riječ, treba vratiti u normalu.
Na samome kraju moram iskreno priznati da me pomalo začuđuje otpor koji Milan (a vjerujem i mnogi drugi) ima(ju) prema ovakvoj, da je tako nazovem, razbarušenoj kvizovki. U meni je želja za igrom uvijek nadvladavala normativističke kalupe i sigurno ne bih uživao, već bih imao sličan otpor prema njoj, u kvizovki koja ne bi iskakala kreativnošću. Uostalom, i "scrabbleu" se dogodio onaj, čini mi se, Mađar s fotografskim pamćenjem, koji je engleski sverječnik, koji je mjerodavan za "scrabble", naučio napamet, pa ga nitko nije mogao (ili ga još uvijek ne može) pobijediti. Među ostalim je i zato kvizovka bolja od "scrabblea"!
Eto, začuđujuće, ali ukusi su različiti :)
Naravno, i razbarušena kvizovka je vrlo zabavna (i treba nekada zaigrati i nju), ja samo smatram da se i u okviru "normativističkih kalupa" može biti kreativan. Mislim da je Pero bio vrlo blizu istine kad je rekao da "pronaslov ne ide na Uni ali ide u Mihovljanu", i po meni bi trebalo samo malo jasnije odrediti šta je to što "ide na Uni". Kvizovka bi, kao igra, samo profitirala od postojanja jasnijih pravila tvorbe reči. Poznavanje trenutnih pravila je stvar takmičarskog iskustva (iskusni takmičar će znati šta gde prolazi a šta ne), što može biti da odbija neke eventualne nove takmičare.
Dragi Pero,
uz dužno poštovanje prema tebi kao veoma istaknutom i nadasve dokazanom enigmatičaru, reći ću to ovo: nalazim da sam makar malo prozvan u tvom komentaru, ako nizašta drugog, ono zbog mojih reči "zato ne igram" i "ne zanima me". Ja sam kvizovku spoznao još na samom početku u Hrvatsku i seo sam pored igrača koji su je igrali da se upoznam sa tom igrom i da vidim šta je i kako ide, da bih i ja učestvovao u njoj i hteo sam to. Ali, nije mi se dopalo na samom startu što su takmičari na sreću izvlačili slova (različita za svakog) i tako su bili neravnopravni za sastavljanje reči. Nekome bi slova odgovarala, nekome ne. Onda sam video postavljene reči (hrvatske) za koje prvi put čujem, a ispalo da su sasvim regularne i ispravne. Tako sam uvideo da bih ja bio ozbiljno hendikepiran mojim daleko skromnijim fondom hrvatskih reči, pa kad tu dodam i ijekavicu, koja mi je veliki problem, uvideo sam da ja nemam šansi da iole ozbiljnije igram tu igru. Poklopac na sve su bile sporne reči koje su se pojavile tokom igre i prepucavanja igrača oko toga može ili ne može neka reč. Isto se ovo ponavljalo i kad sam gledao kako je igraju i u Srbiji i zaključio da ova igra nije za mene, nije mi uopšte postala zanimljiva i zato je ne igram. E, ali to "zato ne igram" i "ne zanima me", za tebe je, citiram te: "ono ružno". Pero, uopšte nije ružno ako priznajem da mi je jezik poteškoća i zato ne učestvujem, nije uopšte ružno ako priznajem da mi se ne dopadaju dileme i rasprave tokom igre u vezi priznavanja ili nepriznavanja spornih reči (čak štaviše ne dopada mi se i samo postojanje spornih reči), zbog čega mi igra nije interesantna. Priznajem da mi je puno draže i prihvatljivije ako je nešto egzaktno i bezprigovorno, a to nije (složićeš se) ružno. Zato smatram da ovakve kvalifikacije ne važe za mene. Na Susretima enigmata se igra i šah. Ja tamo ne učestvujem samo iz jednog razloga - slab sam šahista i ne nalazim draž u učestvovanju u nečemu gde mi nije mesto, ali Pero, uopšte nije ružno ako zbog toga kažem da ne učestvujem i ne zanima me.
Drugo, kažeš: "I to kažu oni kojima su isto tako neki rekli da ih ne zanimaju njihovi enigmatski radovi". Oprosti, ali morao sam da se nasmejem. Suviše sam dugo enigmatičar (62 godine) i dosad se nije dogodilo da mi neko kaže da ga ne zanimaju MOJI enigmatski radovi. Postoji veliki broj ljudi koje ne zanima enigmatika, ali ne samo moja, nego i TVOJA i ičija druga.
Ja obožavam sladoled i to u različitim ukusima, ali najmanje mi se dopada od karamele, a najviše od vanile. Pa, ne jedem od karamele, a kuglu od vanile ostavljam za kraj da mi najbolji šmek i najslađi ukus ostane na kraju. Nije valjda ružno što kažem da neću karameli
u.
I za kraj, kažeš: "po meni PRONASLOV ne ide na Uni ali ide u Mihovljanu". E, pa eto, vidiš, upravo ono što sam i ja rekao: usvojte konačna i jasna pravila igre, bez dilema i sporenja za svakoga i svugde i izvolite igrajte u miru.
Pravila, pravila da bi me udavila... kaže pjesnik. Što se tiče sreće:
Tiger Woods je rekao da što više trenira ima više sreće. I u kvizovci postoje oni koji bolje i oni koji slabije igraju, kao i u šahu. Što se tiče hrvatskog jezika: ja ne znam slovenski pa ne idem preko u deželu na turnire. Što se tiče enigmatskih radova nisam mislio na tebe dragi Nikola već na mog dragog suradnika Mladena, a možda (to ne znam) i na ponajboljeg rebusaša Milana čijih radova i nema baš previše u srpskim enigmatskim listovima. I na kraju uz vaše dopuštenje nastavit ćemo da igramo u miru. Pozdrav, Pero
Poštovani Pero, uz zahvalnost na komplimentu, samo da razjasnim otkud to da me nema u srpskim enigmatskim listovima (ako je to uopšte bitno) - nakon što sam godinama uzaludno čekao honorar iz jedne srpske izdavačke kuće, saradnju sa enigmatskim listovima nisam želeo ni da pokušavam (a ni po našim forumima enigmati baš nisu hvalili njihovu redovnost u isplati).
Zahvaljujem se i ja dragom Peri na komplimentu. :) Doduše, nisam baš razumeo za šta sam danas tačno "pohvaljen".
Nisam razumeo ni Borisovu argumentaciju, ali to je valjda zato što se nisam dovoljno zainteresovao za tekst koji počinje čudnim tvrdnjom da "ako nekoga boli uvo za kvizovku, ne piše o tome". To zvuči kao: "Ko ne letuje u Grčkoj, ne treba da pokazuje Egejsko more ni na karti". Uostalom, već sam više puta objasnio ono što sam imao (a bio sam spreman i da nacrtam, samo ne nađoh tu opciju).
Pitanje za Slavka: Da li smo mi koji ne igramo kvizovku (i čije su radove neki odbili, a neki prihvatili) imamo jednako pravo da iznosimo svoje stavove o stvarima koje su opštije od kvizovke (dakle, o rečima) kao i oni koji je igraju? Ako je odgovor NE, molio bih blogovlasnika da ubuduće ispod naslova svakog posta stavlja napomene tipa: "samo za igrače kvizovke" "samo za igrače kvizovke iz Hrvatske", "samo za igrače kvizovke iz Srbije", "samo za one čije radove niko nikad nije odbio" itd.
Mladene, ovo tvoje pitanje sam shvatio kao retoričko.
I ja, kao i Boris volim stvarati nove riječi i redovito sudjelujem na natječajima časopisa "Jezik" za najbolju novu hrvatsku riječ. Ipak, ja bih kvizovku vratio na njezine početke i priznavao samo riječi koje su zabilježene u rječnicima kojih imamo u obilju. Bilo bi tada jednostavnije i igrati i suditi.
Nikola, svakoga dana otvaram svoju e-poštu i nisam dobio poruku od tebe. Moja e-pošta je: nedicnedjeljko@gmail.com
Kad bi se priznavale samo riječi zabilježene u rječnicima (a kojima?), onda se u kvizovku ne bi mogla uvrstiti ni riječ - kvizovka, a da npr. kvizovca, kvizovkaša ili ekikijevca i ne spominjemo!
Nije mi namjera oponirati Borisu, a kamoli jednom od vodećih hrvatskih stilista, ali moram reći da različiti lingvisti uglavnom različito definišu i objašnjavaju pojam hapaks, pod uslovom da su se uopšte bavili tim pitanjem. Zato bih se "vratio u svoje dvorište" i umjesto i samim stručnjacima teško razumljive stručne terminologije upotrijebio svima razumljivu sintagmu – nepostojeće riječi. Upravo je takva, nepostojeća, ogromna većina tih spornih riječi sa kvizovkaških takmičenja bez obzira da li su ili nisu stvorene u skladu sa lingvističkim pravilima. Upravo to većini učesnika u ovoj diskusiji smeta i upravo to na ovaj ili onaj način govore. Drugo je pitanje da li se to želi čuti.
Ne, ne mislim da „većina u (pre)maloj grupi“ (da parafraziram Peru) treba čuti o kakvim se tu riječima u stvari radi, to im je ionako dobro poznato. Mislim da treba imati sluha za poziv da se izađe iz tog veoma uskog kruga koji kvizovku drži kao "drugu okolnost koja zahtijeva stvaranje novog oblika" i da ju se učini onakvom kakvom je zamišlja većina potencijalnih igrača i kakvom je, pretpostavljam, bila zamišljena u svojim počecima. Vjerovatno taj poziv nikada nije glasnije upućen i bila bi velika greška oglušiti se na njega.
Na kvizovkaškim prvenstvima prije skoro 30 godina redakcija "Kviza" bi preselila sve rječnike u hotel u kojem se odvijalo natjecanje. Danas je to nemoguće, pa mi smo na Uni imali dvije knjige od kojih je jedna bila beletristika. Englezi imaju specijalne knjige za scrabble s popisima riječi (bez značenja), a tko će ih kod nas napraviti za nas tridesetak fanatika? Ja sam i protiv Hajrinog prijedloga da se sudac izolira, jer tko bi pristao da desetak sati bude negdje u samici. Zdenko Bakotić, nekoć vrhunski igrač, danas je najbolji sudac i u njega svi imamo povjerenje. Igrači koji su u žalbenoj komisiji trebali bi biti za svojim stolovima i igrati svoje partije do trenutka kada ih sudac pozove da riješe žalbu. I na kraju poželjno je da svi koji nešto znaju komentiraju riječ PRONASLOVI ali bez peckanja kvizovkaša. Ugledajte se na Radoju! Pozdrav svima, sve vas volim, Pero
Постави коментар