DOMOVINI IZ TUĐINE Došla jesen! Hladan vjetar duva, Jad me bije pustoj u tuđini, Sve mi osta tamo za oblacim’, Tamo, – tamo, ah – u domovini! Tamo, gdje se grad pod brdom diže, - Naše slave znamen pomlađeni - Tamo mi je sreća omrknula, Da ne grane više nikad meni. Zbogom, oče, i ti, majko, – zbogom! Vaše dijete muči jad i bijeda, Srce mu je bolom otrovano, Već je puklo od golemog jeda! Zbogom i ti, čija divna slika Duh mi prati kao slatka sjena, Zbogom, Branko! uvelo nam cvijeće, Nesta sreće, osta uspomena! Zbogom, raju! oj, da ovaj vijor Suze moje do tebe ponese, Da ih stvori bisernim pozdravom I u tvoja čarna njedra strese! Zbogom, Branko! Dušo! bez tebe mi Smrt je ovo grozno grobovanje, A sloboda u toj tuđoj zemlji Teža mi je nego robovanje! Zbogom da ste, polja i doline, Župni humci i vrletne gore, Guste šume, grozdni vinogradi! Zbogom i ti, Jadrijansko more! Bože! Kad će moje žedne grudi Napiti se zraka hrvatskoga?! Domovino! Kad će tvoje sunce Ogrijati vjernog sina Tvoga? Dan će doći, – oj, pred dušom mojom Sinu sablje Zvonimira blijesak, Puške bruje, barjaci vijore, Kanda čujem topa grom i trijesak! Dan će doći! Oh, i ja ću tada Pohrliti kući hrabrom nogom, Al do onda – zbogom, mili dome, Hrvatska, oj divna majko, zbogom! Antun Gustav Matoš, 1894.
"Bunjevac porijeklom, Srijemac rodom, a Zagrepčanin odgojem" u pjesmi zbi svoj život. Mlađi vojni dezerter zdvojno bježi u Srbiju. U Beogradu, gost kavane "Dardaneli" upoznaje Janka Veselinovića, Stevana Sremca, Milovana Glišića. Boemskim životom momka, zarađuje glazbom svirajući čelo, dosta radeći i kao novinar. Ode u Pariz gdje ostaje pet godina. Tamo upozna mahom djela Baudelairea, Barresa, Gautiera i pisce koji će jako utjecati na njegov rad. Vraća se u Beograd gdje dočeka amnestiju austrougarskih vlasti. Najzad dođe doma u Zagreb, međutim zbog, na momente taštog, dodajmo, nezgodno odbojnog, mahom bezobzirno oštrog pera, ne dobi posao. Osobit umjetnik, mada već skrhan golgotom, zbog kobnog raka bolno mre. Moćnom maštom, nedvojbeno vještim stihom, svojim modernizmom bard je dodatno obogatio književnost. Esejom, katkad osjećajnom besjedom, domoljub nadahnu mnoge znamenite kao što je boem i noćobdija Tin Ujević. Ljepotom izdvojih djela: "Iverje", "Novo Iverje", "Ogledi", "Vidici i putovi", "Umorne priče", "Naši ljudi i krajevi", "Tri humoreske", "Moralist i druge satire", "Život za milijune", "Pečalba". Shvaćen, boem Matoš, odsad s klupe, bodrijim duhom odozgo motri svoj grad. Zdenko Capan 2014.
8 коментара:
DOMOVINI IZ TUĐINE
Došla jesen! Hladan vjetar duva,
Jad me bije pustoj u tuđini,
Sve mi osta tamo za oblacim’,
Tamo, – tamo, ah – u domovini!
Tamo, gdje se grad pod brdom diže,
- Naše slave znamen pomlađeni -
Tamo mi je sreća omrknula,
Da ne grane više nikad meni.
Zbogom, oče, i ti, majko, – zbogom!
Vaše dijete muči jad i bijeda,
Srce mu je bolom otrovano,
Već je puklo od golemog jeda!
Zbogom i ti, čija divna slika
Duh mi prati kao slatka sjena,
Zbogom, Branko! uvelo nam cvijeće,
Nesta sreće, osta uspomena!
Zbogom, raju! oj, da ovaj vijor
Suze moje do tebe ponese,
Da ih stvori bisernim pozdravom
I u tvoja čarna njedra strese!
Zbogom, Branko! Dušo! bez tebe mi
Smrt je ovo grozno grobovanje,
A sloboda u toj tuđoj zemlji
Teža mi je nego robovanje!
Zbogom da ste, polja i doline,
Župni humci i vrletne gore,
Guste šume, grozdni vinogradi!
Zbogom i ti, Jadrijansko more!
Bože! Kad će moje žedne grudi
Napiti se zraka hrvatskoga?!
Domovino! Kad će tvoje sunce
Ogrijati vjernog sina Tvoga?
Dan će doći, – oj, pred dušom mojom
Sinu sablje Zvonimira blijesak,
Puške bruje, barjaci vijore,
Kanda čujem topa grom i trijesak!
Dan će doći! Oh, i ja ću tada
Pohrliti kući hrabrom nogom,
Al do onda – zbogom, mili dome,
Hrvatska, oj divna majko, zbogom!
Antun Gustav Matoš, 1894.
"Bunjevac porijeklom, Srijemac rodom, a Zagrepčanin odgojem" u pjesmi zbi svoj život. Mlađi vojni dezerter zdvojno bježi u Srbiju. U Beogradu, gost kavane "Dardaneli" upoznaje Janka Veselinovića, Stevana Sremca, Milovana Glišića. Boemskim životom momka, zarađuje glazbom svirajući čelo, dosta radeći i kao novinar. Ode u Pariz gdje ostaje pet godina. Tamo upozna mahom djela Baudelairea, Barresa, Gautiera i pisce koji će jako utjecati na njegov rad. Vraća se u Beograd gdje dočeka amnestiju austrougarskih vlasti. Najzad dođe doma u Zagreb, međutim zbog, na momente taštog, dodajmo, nezgodno odbojnog, mahom bezobzirno oštrog pera, ne dobi posao. Osobit umjetnik, mada već skrhan golgotom, zbog kobnog raka bolno mre.
Moćnom maštom, nedvojbeno vještim stihom, svojim modernizmom bard je dodatno obogatio književnost. Esejom, katkad osjećajnom besjedom, domoljub nadahnu mnoge znamenite kao što je boem i noćobdija Tin Ujević. Ljepotom izdvojih djela: "Iverje", "Novo Iverje", "Ogledi", "Vidici i putovi", "Umorne priče", "Naši ljudi i krajevi", "Tri humoreske", "Moralist i druge satire", "Život za milijune", "Pečalba".
Shvaćen, boem Matoš, odsad s klupe, bodrijim duhom odozgo motri svoj grad.
Zdenko Capan 2014.
Možemo samo da čitamo i da se divimo!
Vjerujem da bi se i sam AGM iznenadio saznanjem da je u ovoj pjesmi upotrijebio slova koja tako slikovito dočaravaju njegov život.
Dakako, Zdenku sve pohvale za trud i domišlajtost!
Čovjek šuti i radi!
PS: Svjedok istog bijah prije 15 dana.
Zdenku, kapa dolje!
Dinko
Za ove uradke Zdenko je zaslužio enigmatskoga Oscara.
Hvala svima.
Fantazija!
Постави коментар