Zanimljiva podudarnost - prva riječ u Žarkovoj bijeloj PRISEBNOST je prisutna kao prvi pojam u bjelini u Perinoj skandinavci iz SČ objavljenoj jučer na DUE.
Prema Hrvatskom jezičnom portalu riječ OPIJENOST može imati množinu, što znači da bi danas Žarkova ukrštenica mogla biti bez drugog crnog polja u zadnjem redu.
Jedna strana priče - pridjevi su dio jezika, valja uvažavati autora i rješavača, ako je autor stavio pridjev želeći u kombinaciji imati rješivost, svježinu... i ako znamo da rješavač nema ništa protiv njih, ako nije riječ o natječajnom ili vrlo ambicioznom radu, zašto ne ostaviti tako... mijenjati zarad nekog perfekcionizma bi možda imalo smisla kad bi sve u izdanju bilo savršeno, a Orbis je bio vrlo daleko od toga. Bilo je krasnih stvari, inovacija, ideja, realizacija..., ali i puno zbrdazdoljenih stvari, improvizacija... Slavko može o tome mnogo reći, vjerovatno se i sjeća više detalja, dobrih i loših... a i autori...
Druga strana priče - možda postoji jednako rješiva i svježa kombinacija i bez pridjeva, bilo bi lijepo promijeniti, neće se ni autor ni rješavač ljutiti, zašto ne. Zato što to traži vremena, a redakcija je posljednjih godina brojala 1.5 čovjeka, cijeli Slavko i pola mene razvučenog na bezbrojne tezge, članstvo u Upravnom odboru firme, neke druge aktivnosti na dobro lista, neke sebično hedonističke...
OPIJENOSTI bi u ovom primjeru zvučale nategnuto, Slavko je to sigurno vidio, dobro je postupio...
Treba napomenuti da je Orbis sedmično imao 26 strana enigmatike (104 mjesečno) + Specijali, pa je tempo rada bio ubitačan. Dakle za neko veliko "glancanje" i "tesanje" nije bilo vremena, a pravo da Vam kažem da nije bilo ni živaca. Oslanjali smo se na 4-5 prtovjerenih autora, da nas manje boli glava. Nekoliko puta sam se lično opekao kada sam pokušao da "poguram" nekog manje uspješnog enigmatu. Obićno su oni ispodprosječni pravili svjetski problem ako bismo mu Hajro ili ja POPRAVILI ukrštenicu i izbacili neku lošu (neprimjerenu, neispravno, ...) riječ. Odmah je bilo dževe - Zašto se dira njegovo autorsko viđenje?! Badava smo pokušali kazati da rad nije genijalan, te da se u Orbisu ne objavljuju genijalni prilozi već enigmatika za 60.000 - 80.000 čitalaca.
Mislim da je ista situacija i danas. Odlični enigmati mnogo lakše prihvataju uredničke intervencije jer shvataju da dva čovjeka vide bolje od jednoga, a oni drugi naprave problem i ako im ANUS prepraviš u ANIS ili ANUK.
Dok ja posadih nekoliko sadnica paradajza vi nanizaste hrpu komentara i promijeniste fokus na atribute gospođice SS, ne žalim se... pridjeve niste koristili... tog video klipa se sjećam i ja (sad kad ste me podsjetili).
Hvala Slavko za malko svjetla na veselo čudo zvano redakcija Orbisa. Kad se sjetim telećih koljenica, zamirisale lift (stižu iz kuhinje sa prvog sprata), pa jutarnjih Milanovih dosjetki dok pije kafu sa gospođama iz Press servisa (prevoditeljice koje su sjedile do nas i od kojih sam znao iskamčiti kakav dobar fotos iz stranih časopisa).
Tako je Luka... desi se i da se na tim malim površinama zadržim(o) dugo, predugo, nekad vrijedi, iščačka se lijepa minijatura. I to zna odvojiti konfekciju od autorskog pristupa.
Sviđa mi se da su enigmatski urednici "Orbisa" uvažavali i stav autora. Ono što je lijepo autoru, ne mora biti lijepo uredniku i obratno. Ako me sjećanje ne vara, nekada se u "Čvoru" nisu propuštali pridjevi u ženskom rodu i u množini, ali se muški rod prihvatao. Kasnije se zaoštrio stav i prema muškom rodu...
Čini mi se da je "Orbis" prvi počeo objavljivati isključivo premetaljke po sljedećem šablonu: naslov, slika osobe, postavka, potpis autora. U "Kvizu" je uz sliku osobe i postavku išao neki popratni tekst koji je olakšavao rješavanje. Ovako je rješavač u problemima ako ne prepoznaje ko je na slici. Ima li Hajro kakvo tumačenje zašto je uveo baš takve anagrame?
Orbis je prelaskom na format i opremu magazina (od dolaska Nurdžihane Đozić polovinom 1982) ciljao ne samo pasionirane rješavače već i ljubitelje laganog zanimljivog štiva. U tom kontekstu smo išli na sigurno sa skandinavkama isl. Nura je uvažavala moje iskustvo s HIK-om. Istini za volju treba reći i da, koliko god sam ih volio i cijenio, nisam bio previše sklon malim zagonetkama, dijelom i zbog tog što nisam imalo dovoljno znanja. Ako pogledate komplet HIK-a vidjećete sitne zagonetke u značajnijem broju za vrijeme mog vojnog roka (jesen 80-e plus 11 mjeseci), Ivo Šagadin im je bio skloniji i stručniji. Dakle, fotos uz postavku premetaljke je bio pokušaj da se zagonetka približi širem sloju kupaca, čovjek prepozna sliku, skonta premetanje slova pa se dobro osjeća kao da je riješio. Možda jeftino ali šljaka. Početkom 90-tih smo postali dioničari, suvlasnici... bilo je velikih ideja i planova i na enigmatskom planu.
To sam i mislio: ako prepoznaš osobu sa slike, znaš rješenje i bez rješavanja. Međutim, kad ja sada prelistavam stare brojeve "Orbisa", često ne znam ko je na slici, a tako je obično i s novim glumcima, pjevačima i sportašima u današnjim enigmatskim listovima...
Ja nisam neke znao ni tada, poslije bih ih prepoznavao na TV programu u vozu Olimpik (bio sam redovan BL-SA-BL). Ejub mi je, tada i sada, bio glavni izvor znanja za medije.
Jasna Beri i ja smo vršnjaci, stariji sam od nje - jedan dan. Ne sjećam se da sam njezino prezime ikad vidio u nekoj križaljci, a nema je ni u enigmatskim četveroslovnicima.
29 коментара:
DŽEJ RAMADANOVSKI
KAJLI MINOG
BRAJAN ADAMS
Zanimljiva podudarnost - prva riječ u Žarkovoj bijeloj PRISEBNOST je prisutna kao prvi pojam u bjelini u Perinoj skandinavci iz SČ objavljenoj jučer na DUE.
Prema Hrvatskom jezičnom portalu riječ OPIJENOST može imati množinu, što znači da bi danas Žarkova ukrštenica mogla biti bez drugog crnog polja u zadnjem redu.
Sudeći po pojmu SITNI, redakcija "Orbisa" nije imala (pre)strog pristup pridjevima. Možda nam Hajro napiše kako su tretirali tu vrstu riječi?
Jel ovo na naslovnici Jasna Beri?
Teško žabu u vodu natjerati...
Jedna strana priče - pridjevi su dio jezika, valja uvažavati autora i rješavača, ako je autor stavio pridjev želeći u kombinaciji imati rješivost, svježinu... i ako znamo da rješavač nema ništa protiv njih, ako nije riječ o natječajnom ili vrlo ambicioznom radu, zašto ne ostaviti tako... mijenjati zarad nekog perfekcionizma bi možda imalo smisla kad bi sve u izdanju bilo savršeno, a Orbis je bio vrlo daleko od toga. Bilo je krasnih stvari, inovacija, ideja, realizacija..., ali i puno zbrdazdoljenih stvari, improvizacija... Slavko može o tome mnogo reći, vjerovatno se i sjeća više detalja, dobrih i loših... a i autori...
Druga strana priče - možda postoji jednako rješiva i svježa kombinacija i bez pridjeva, bilo bi lijepo promijeniti, neće se ni autor ni rješavač ljutiti, zašto ne. Zato što to traži vremena, a redakcija je posljednjih godina brojala 1.5 čovjeka, cijeli Slavko i pola mene razvučenog na bezbrojne tezge, članstvo u Upravnom odboru firme, neke druge aktivnosti na dobro lista, neke sebično hedonističke...
OPIJENOSTI bi u ovom primjeru zvučale nategnuto, Slavko je to sigurno vidio, dobro je postupio...
Mogla bi biti Jasna beri, ja se ne bih sjetio.
Jesta Jasna Beri.
Milijana je zaista autor 50-tak osmosmjerki i nekoliko desetina anagrama.
I danas, 30 godina kasnije, ne bih izbacivao to crno polje. Nisam gadljiv ni na ovo SITNI.
Mada je PSIĆ "kvalitetniji, moglo je ići i PSIK i SITNO, te AKOV.
Treba napomenuti da je Orbis sedmično imao 26 strana enigmatike (104 mjesečno) + Specijali, pa je tempo rada bio ubitačan. Dakle za neko veliko "glancanje" i "tesanje" nije bilo vremena, a pravo da Vam kažem da nije bilo ni živaca. Oslanjali smo se na 4-5 prtovjerenih autora, da nas manje boli glava. Nekoliko puta sam se lično opekao kada sam pokušao da "poguram" nekog manje uspješnog enigmatu. Obićno su oni ispodprosječni pravili svjetski problem ako bismo mu Hajro ili ja POPRAVILI ukrštenicu i izbacili neku lošu (neprimjerenu, neispravno, ...) riječ. Odmah je bilo dževe - Zašto se dira njegovo autorsko viđenje?! Badava smo pokušali kazati da rad nije genijalan, te da se u Orbisu ne objavljuju genijalni prilozi već enigmatika za 60.000 - 80.000 čitalaca.
Mislim da je ista situacija i danas. Odlični enigmati mnogo lakše prihvataju uredničke intervencije jer shvataju da dva čovjeka vide bolje od jednoga, a oni drugi naprave problem i ako im ANUS prepraviš u ANIS ili ANUK.
Mislim da sam (da li u Orbisu) imao anagram od :Jasna Beri
SABRINA JE?
(Sabrina Salerno-stara garda se je sjeća,zar ne?)
Njen hit "Boys, boys, boys" i video zapis u bazenu, se ne zaboravlja.
Iako sebe ubrajam u podmladak a ne u staru gardu, Sabrine se sjećam, a veza sa Jasnom Beri je očigledna.
Obe su imale izrazito krupne oči :)
Mlađahni Slavko zapaža sitnice:)
A baš sam vas htio pitati znati li ko je osoba s naslovnice...?
Anagram od : Sabrina Salerno (bi)
NARASLA SI,BRENO!?
Dok ja posadih nekoliko sadnica paradajza vi nanizaste hrpu komentara i promijeniste fokus na atribute gospođice SS, ne žalim se... pridjeve niste koristili... tog video klipa se sjećam i ja (sad kad ste me podsjetili).
Hvala Slavko za malko svjetla na veselo čudo zvano redakcija Orbisa. Kad se sjetim telećih koljenica, zamirisale lift (stižu iz kuhinje sa prvog sprata), pa jutarnjih Milanovih dosjetki dok pije kafu sa gospođama iz Press servisa (prevoditeljice koje su sjedile do nas i od kojih sam znao iskamčiti kakav dobar fotos iz stranih časopisa).
Tako je Luka... desi se i da se na tim malim površinama zadržim(o) dugo, predugo, nekad vrijedi, iščačka se lijepa minijatura. I to zna odvojiti konfekciju od autorskog pristupa.
Sviđa mi se da su enigmatski urednici "Orbisa" uvažavali i stav autora. Ono što je lijepo autoru, ne mora biti lijepo uredniku i obratno.
Ako me sjećanje ne vara, nekada se u "Čvoru" nisu propuštali pridjevi u ženskom rodu i u množini, ali se muški rod prihvatao.
Kasnije se zaoštrio stav i prema muškom rodu...
Čini mi se da je "Orbis" prvi počeo objavljivati isključivo premetaljke po sljedećem šablonu: naslov, slika osobe, postavka, potpis autora. U "Kvizu" je uz sliku osobe i postavku išao neki popratni tekst koji je olakšavao rješavanje. Ovako je rješavač u problemima ako ne prepoznaje ko je na slici. Ima li Hajro kakvo tumačenje zašto je uveo baš takve anagrame?
Orbis je prelaskom na format i opremu magazina (od dolaska Nurdžihane Đozić polovinom 1982) ciljao ne samo pasionirane rješavače već i ljubitelje laganog zanimljivog štiva. U tom kontekstu smo išli na sigurno sa skandinavkama isl. Nura je uvažavala moje iskustvo s HIK-om. Istini za volju treba reći i da, koliko god sam ih volio i cijenio, nisam bio previše sklon malim zagonetkama, dijelom i zbog tog što nisam imalo dovoljno znanja. Ako pogledate komplet HIK-a vidjećete sitne zagonetke u značajnijem broju za vrijeme mog vojnog roka (jesen 80-e plus 11 mjeseci), Ivo Šagadin im je bio skloniji i stručniji. Dakle, fotos uz postavku premetaljke je bio pokušaj da se zagonetka približi širem sloju kupaca, čovjek prepozna sliku, skonta premetanje slova pa se dobro osjeća kao da je riješio. Možda jeftino ali šljaka. Početkom 90-tih smo postali dioničari, suvlasnici... bilo je velikih ideja i planova i na enigmatskom planu.
Čekam da neko napiše "idi zalij paradajz".
To sam i mislio: ako prepoznaš osobu sa slike, znaš rješenje i bez rješavanja. Međutim, kad ja sada prelistavam stare brojeve "Orbisa", često ne znam ko je na slici, a tako je obično i s novim glumcima, pjevačima i sportašima u današnjim enigmatskim listovima...
Ja nisam neke znao ni tada, poslije bih ih prepoznavao na TV programu u vozu Olimpik (bio sam redovan BL-SA-BL). Ejub mi je, tada i sada, bio glavni izvor znanja za medije.
A da mi Jovane nastavimo e-mailom?
Treba reći da je ona sada Jasna Ornela Beri (Jasna Ornela Bery).
Jasna Beri i ja smo vršnjaci, stariji sam od nje - jedan dan. Ne sjećam se da sam njezino prezime ikad vidio u nekoj križaljci, a nema je ni u enigmatskim četveroslovnicima.
Ih, Jovane. Mnogo puta sam BERI opisao kao "glumica, Jasna", možda skoro isto toliko puta koliko je bilo "muzičar, Čak"
Ja ne prepoznah glumice na prvoj stranici, no mada se na slici ne vidi zapazih:
NAĆI TA BEDRA!
i
NAREDNA SEVE!
... a duga može ići i s podnaslovom:
Istaći atribute: SVENADARENE
Постави коментар