среда, 13. август 2014.

NA OBALI LIŠTICE

Mariofil i Ružica, stalno je bilo veselo

Eroteka (142)
Hajde da nastavimo gdje smo stali.

Nakon smještaja u sobe, odnosno nakon ubacivanja torbi u sobe (ne treba dangubiti!), po planu je trebalo da nastavimo sa veselim enigmatskim razgovorima u restoranu „Borak“ na vrelu rijeke Lištice.
Evo malo podataka za radoznale:

Lištica je rijeka ponornica koja protiče kroz Široki Brijeg, ima pritoku Ugrovaču. Protiče kroz Mostarsko blato i ponire na kraju polja kod mjesta Polog, te ponovo izvire kod Jasenice (kod Mostara) i pritoka je Neretve. Široki Brijeg se pedeestak godina zvalo Lištica po ovoj rijeci.

Džems dopunjuje da Lištica ima istu vodu kao Radobolja. Odmah priskočih: „Staro mjesto moje pod sjenkama grana, Radobolja mrmlja, vere se i prska...“. Džemsova kuća je na obali Radobolje. Kaže nam da su ga svojevremeno zvali iz „Feniksa“ i raspitivali se kakva je to rijeka (trebalo za opis). On im odgovorio: „Nikakva!“. Smijemo se. Radobolja jeste rječica (ni blizu Buni) ali je ipak rijeka koja ima ušće odmah (5 metara) uz Stari most u Mostaru, a na Radobolji je i Kriva ćuprija, najstariji most u Mostaru, stariji i od Starog mosta. (Sve ćemo to vidjeti u nedjelju i o tome će biti riječi u nekom od narednih nastavaka).

Sa Zabavnikom na obali Lištice, dok se čekaju uštipci

Nastavili smo sa okrijepljivanjem! Pridružio nam se i Mariofil Soldo pa je bilo još veselije društvo. Mariofil pita da li ću o ovome da pišem na blogu. Naravno, odgovorih, a on moje pisanje pohvali. Drago mi je čuti pohvale, te zahvalih ali naglasih da bih ja još lepršavie pisao da nemam neke kočnice. Svi shvatiše šta (ko) to mene sputava. Prisutni izrekoše nekoliko rečenica tim povodom, pa nastavismo u veselom raspoloženju. Mariofil mi predade koverat sa mojim enigmatskim radovima objavljenih u hrvatskim enigmatskim listovima. Zahvaljujem, i sjetih se da nosim „Politikin Zabavnik“ jer sam imao namjeru da se s ovim listom u rukama fotografišem na Starom mostu. Odmah zamolismo vještog i veselog konobara da nas fotografiše. Krenuše šale na račun ćirilice, ...ko zna čitati,... ko ne zna,... ima li PZ na latinici... Eto nove teme za razgovor. Sjetismo se da je Zabavnik svojevremeno imao izdanje i na latinici (ijekavica) ali i na slovenačkom jeziku.
Valja nešto i prezalogajiti. Nije dobro salijevati pivo nasuho.
Uštipci! Kajmak, sir, šunka!
Mmmmmm!
Dobro!

Lištica žubri, mi pomalo mezuckamo, a podosta razgovaramo. Skačemo sa teme na temu. Prisjećamo se početaka „Ere“. U sred priče kažem da smo napravili samo jednu grešku u ovih 30 godina. Ostali pažljivo slušaju, čekaju poentu.
Pokazujem na Džemsa.

Rekoh da smo se grdno prevarili jer smo u svoje redove primali svakoga.
Opšti smijeh.
Marinović spremno uzvraća. Opet urnebesan smijeh.

Luka se dobro uklapa u društvo. Vidi da smo „opičeni“ pa neće da bude "neprilagođeni".
Da nas je neko slušao sa strane mogao bi pomisliti da su to neki razuzdani tinejdžeri na ekskurziji.
Prija mi ovakvo društvo.
Naravno, uz smijeh i podvriskivanje stižemo da vodimo i ozbiljne razgovore. Dogovaraju se uzajamne posjete sa Dalmatincima. Najbolja su neformalna druženja. Luka priča o svojim iskustvima sa izleta koje organizuje sa Mensašima.
Nekoliko puta u priči vraćamo se do pojma „Zagonetačka metropola“. Slažemo se da nema enigmatskijeg grada u ovom dijelu Evrope. Vidjeli smo i najenigmatskiju kuću na svijetu. Naime, braća Soldo žive u istoj kući sa dva ulaza.
Razgovaramo i o jezičkim finesama, sličnostima i razlikama u govoru Širokog Brijega i Dalmacije. Luka iznese tvrdnju (tim povodom) da su dvojica najpoznatijih enigmata iz Širokog Brijega na slovo F – Vrane Vukoja i Pilip Karačić. Opet smijeh. Solde potvrđuju da je to tačno (Vrane i Pilip!).
Svi su čvrsto na nogama, iako su pojedini junaci "slistili" podosta piva

Dok si dlanom o dlan, prođe dva sata. Vrijeme je da se ide na okupljalište. Ružica ide po Ćavara u Knešpolje, a mi ostali lagano do Gradskog bazena. Naravno, i dalje ne zatvaramo usta!
Džems prednjači, a i mi ostali se lavovski borimo da se ne obrukamo i zaostanemo u razgovorima. Nema mjesta tišini i neveselju!
Stižu mi poruke na telefon od Milorada Živanića, Adnana Spahića i Ilije Đurkovića. Poželili su nam prijatno druženje. Prenosim poruke. Prisutni zahvaljuju i potvrđuju da ih već naredne godine očekuju na „Danima enigmatike“.
(Nastavak slijedi)

1 коментар:

Slavko Bovan је рекао...

Ima li neko veseliji?