BRATOLJUB KLAIĆ

Piše: Nedjeljko Nedić

Zacijelo ne postoji križaljkaš s prostora bivše SFRJ koji nije čuo za Bratoljuba Klaića i njegovo kapitalno djelo Rječnik stranih riječi. Taj je čovjek zaslužio da ga se prisjetim u čemu će mi pomoći Hrvatska enciklopedija, svezak 5, Zagreb, 2003., str. 690.

Puno ime i prezime mu je Adolf Bratoljub Klaić. Njemačkoga je podrijetla. Otac mu se zvao Adolf Klotz, ali je svoje prezime slavenizirao u Klaić. Rodio se u Bizovcu pokraj Valpova 27. srpnja 1909. Povijest južnoslavenskih jezika, književnost te češki i njemački jezik diplomirao je na Filozofskome fakultetu u Zagrebu na kojemu je i doktorirao 1941. s disertacijom „Bizovačko narječje“. Predavao je u srednjim školama u Vukovaru, Prijedoru, Osijeku i Zagrebu, potom na Visokoj pedagoškoj školi i Akademiji kazališne i filmske umjetnosti u Zagrebu. Prevodio je s klasičnih jezika, sa češkoga i njemačkoga. Bavio se i akcentologijom. Umro je u Zagrebu 2. ožujka 1983. Djelo koje ga je trajno povijesno zabilježilo jest „Rječnik stranih riječi“, čije je prvo izdanje objavljeno 1951. Nisam mogao točno utvrditi koliko se izdanja do danas pojavilo (više od 40!), no moj „Klaić“ je iz 2004. Njegova ina djela su:

-          „Koriensko pisanje“ (1942.)

-          „Hrvatski pravopis“, s Franjom Ciprom (1942. i pretisak 1992.)

-          „Između jezikoslovlja i nauke o književnosti“ (1972.)

-          „Ortoepski rječnik“ (neobjavljeno)