LUTAJUĆA SRCA
piše: Nedjeljko Nedić
Uz
staro platno i staro vino
i stara pjesma ide
na drevnoj slici, ženu i ružu
još samo oči pijane vide
i stara pjesma ide
na drevnoj slici, ženu i ružu
još samo oči pijane vide
ti
više nisi ovdje da traješ
i točiš blago sa usana svojih
ti više nikom ništa ne daješ
a nemaš ni kome, jer nema njih.
i točiš blago sa usana svojih
ti više nikom ništa ne daješ
a nemaš ni kome, jer nema njih.
Jefimija,
sama si ti...
Junaci
s mačem, brkati i strašni
nježno su ljubili tvoje skute
i dalje nijemo na slici traješ
a rđa jede mačeve ljute
nježno su ljubili tvoje skute
i dalje nijemo na slici traješ
a rđa jede mačeve ljute
I
nisi više ovdje da tiho
mladiću nekom blagoslov ti predaš
i samo s ružom na grudima svojim
nijemo i tužno, neprestano gledaš
mladiću nekom blagoslov ti predaš
i samo s ružom na grudima svojim
nijemo i tužno, neprestano gledaš
Jefimija,
sama si ti...
5 коментара:
Lutajuća srca (Niš) - „Još malo“
Ovu grupu je teško svrstati u akustičare, a još teže u rock. Na svojim koncertima bili su akustičari, ali su sve ploče snimali uz pratnju velikog orkestra. U osnovi, pevali su pop pesme. Ipak, rock publika ih je prigrila i smatrali svojim. U grupi su Spomenka Đokić (vokal), Marković Milan (gitara), Miroljub Janković (gitara). Bukvalno su eksplodirali na Omladinskom festivalu u Subotici (1972. gdine) kada su pesmom “Još malo” osvojili tri prve nagrade (žirija, publike i za tekst). U momentu je stvoren prelepi evergreen. Singl sa “Još malo”, “Za tebe” SF 52532, RTB 1972 za kratko vreme postaje “zlatan” i danas je apsolutni klasik jugoslovenske zabavne muzike. Izvanredno lepa melodija, sa mnoštvom gudača, vođena visokim vokalom Spomenke Đokić morala je svima odmah ući u pamćenje. Ima neke nestvarne lepote u ovoj pesmi koja vas sa svojom uzvišenom melodijom vodi u neke nepoznate svetove. Osim gudača tu ima i flauta koje tako lepo pocrtavaju visoki vokal i znatno ga ublažavaju ubacujući ga u „zvučni zid“. Imaće oni još još hitova i evegreenova, ali ovaj im je nekako najupečatljiviji. Pesma za sva vremena.
(Željko Fajfrić)
Milana i Miroljuba često srećem (u mojoj ulici je zgrada Simfonijskog orkestra u Nišu), a Spomenku nisam video godinama. Predavala je muzičko vaspitanje u OŠ "Vožd Karađorđe" u Nišu i bila je baš, baš mala, punačka ženica kad sam je poslednji put video. Sigurno je već penzionerka.
Kada bih vido Spomenku pitao bih ju zašto je napustila pjevanje.Mislim da sam negdje pročitao da su ona i Đani bili u vezi koja je "pukla" vjerojatno zbog nacije i vjere. Pjesme JOŠ MALO i JEFIMIJA su fantazija.
Sjećam se odlično ove grupe i dvije pomenute pjesme.Mislim da sam imao i tu singlicu.Spomenkin glas je razoružavao,što kaže Miroslav...nestvarna lepota...da čovjek prosto zaćuti.Ta grupa baš kao da je zalutala( u poz.smislu)iz nekog tamo vremena.
CRTAĆU JA SALU!?
Na gitari štimaj "strunu"-
slikaj salu i to punu!
Od svih članova “Lutajućih srca”, upoznao sam jedino Miroljuba Jankovića (naširoko poznatog kao Mika tambura). Negde osamdesetih godina je dolazio kod mog pokojnog oca dok je gradio kuću (ili vikendicu). Posle vojske (desedeset i neke) sam godinu dana vodio radio-emisiju (kviz) dok je on bio glavni i odgovorni urednik prvog privatnog radija Belle Amie. On je i najprisutniji u ovdašnjoj javnosti, i retki su koji ga ne poznaju sa malih ekraja. Posle radija i TV Belle Amie, radio je u jednom periodu na TV 5 a po njenom gašenju, ponovo se vratio sa svojim emisijama na TV Belle Amie. Bio je i direktor Narodnog pozorišta u Nišu.
Milana (Minju) sam viđeo dosta puta, a Spomenku, kao što reče Miroslav, jednom ili dvaput.
ALAJ ĆU STARCU...
CURA: STAĆU, LAJ!
Постави коментар