четвртак, 2. март 2017.

PRIČICA SA FEJSBUKA

Na fejsbuku Mirsad Đulbić iz Zenice objavio je sledeći tekst (sa ovom slikom)
MAGAREĆA KLUPA I REŠT
Moja generacija se sjeća magareće klupe i rešta.
Magareća klupa je obično bila izdvojena u učionici ili makar nekako u zadnjem redu. Učiteljice i učitelji su je koristili kao kazneno-popravnu metodu za nemirne đake, ali i za višekratno nedonošenje domaće zadaće, te i za mangupluke na odmorima. Za mog školovanja, kod učiteljice Nade Brkan (I i II razred), magareća klupa nije bila posebno izdvojena, nego u zadnjem redu i đak koji je bio "osuđen" na sjedenje u toj klupi, obično je sjedio sam.
Već u trećem razredu, kod učiteljice Ane Sekulić nije više bilo magareće klupe, kao ni u cijeloj IV Osnovnoj školi (kasnije OŠ Vaso Pelagić), na lokaciji sadašnjeg KŠC Sv. Pavao.
Rešt je bio neka vrsta zatvora. Učitelji, učiteljice su u reštu ostavljali posebno nemirne đake. Đak bi nakon završetka nastave, po naredbi učiteljice ostajao u razredu, mirno sjedeći, ponekada sa posebno postavljenim rukama, gdje bi kažiprst desne ruke bio na usnama u znaku ućutkivanja. U reštu se ostajalo, dok ućiteljica ne završi svoj posao bilo sa dnevnikom, bilo neki drugi, ali nikada duže od jednog školskog časa.
Rešt je ostao u upotrebi duže od magareće klupe.
Đaku, koji bi ostao u reštu više puta, učiteljice su pisale pisamce (cedulju) za roditelje, da navrate na razgovor.
Na slici muzejski primjerak magareće klupe

5 коментара:

Slavko Bovan је рекао...

Do teksta sam došao jer sam zapazio komentar Adnana Spahića: Klupa je muzejska, ali Slavko još nije za muzeja..

mdjulbic је рекао...

Poštovani gospodine Bovan.
Neobično mi je drago, da ste preuzeli ovaj tekst. Ja sam tu fotografiju, na kojojh ste Vi, našao pomoću Google tražilice. Dopala mi se. Takva magareća klupa je nekad bila u Hašanima, rodnom selu Branka Ćopića (blizu Bosanske Krupe). Ja sam imao fotografiju, kada smo išli u Hašane, ali, kao za inat, ne mogu da je nađem u svojim kutijama fotografija. Ova je bolja i vrlo ilustrativna.
Inače, taj post sam pisao povodom polaska mog unuka u Malu školu. Jučer, 2. marta je bio porvi dan u Maloj školi. Ja se sjetio svojih prvih dana u osmoljetki. Niusam star, a pamtim podosta ;)

Slavko Bovan је рекао...

Gospodine Đulbiću, hvala Vama na tekstu. Ovakvi teksstovi su mi vrlo interesantni.
Za vrijeme školovanja nisam bio u magarećoj klupi ni u "zatvoru". U to vrijeme nisam se mangupirao. Kod nas je magareća klupa bila u prvom redu, da bi mangupi bini na oku učiteljice Bahrije (Bahre) Pinjuh.
Sa mangupiranjem sam počeo po stare dane, te sam se našao u magarećoj klupi na Susretima enigmata Srbije koji su 2915. održani u Valjevu. Ova klupa nalazi se u Brankovini (školi Desanke Maksimović).

Dejan Minić је рекао...

Naravno, 2015. (ne 2915.) godina je u pitanju.

Fotografiju sam lično napravio, a zapamtio sam da umalo nismo dobili batine od kustoskinje, jer je to zaista muzejski primerak i po onom konopcu se vidi da je zabranjen svaki kontakt sa klupom.

Sram te bilo, Slavko!

Slavko Bovan је рекао...

Zato i napisah da sam postao mangup po stare dane.
A uz to i promašujem tipke na tastaturi.
Za magareću klupu!!!!