REČ PO RIJEČ (1740)

DUVAR

Piše:Ilija Ozdanovac

Još jedna, zasigurno zaboravljena, riječ,  vraća me  u ono bezbrižno dječje doba, dok me škola nije ujarmila u obaveze i kad je zauvijek prekinuta veza između bezbrižnosti i ozbiljnosti (sic!). Danima me, sada kada je to kao neka magla iz djetinjstva, progoni DUVAR, i govori mi: "Pa bar  ti o meni imaš toliko toga reći!".

Stoga, nekoliko riječi i ponešto o "duvaru"! Rekoh da bijah mali, roditelji upregnuti u obaveze oko kuće i zemlje, pa me otpraviše na "stan" kod didaka (zapravo pradjeda) Ilije i baba Agice, da oni o meni vode brigu! Kako tema nije moj život na stanu, a o čemu ću, valjda napisati ponešto drugom prilikom, no duvar, priča teče ovako: Kad je već dan dolazio svom kraju, a prve mračne sjene zaklanjale vidike, poslije večere ispod jabuke, red je bio da se ide spavati! Tada smo, ja i dida i baba, odlazili u našu "kolebu" (danas vikendicu), koja se sastojala od dvije jednostavne sobe - kuhinje i "spavaće", i nakon što je samo kratko gorjela "lampa" (nije bilo petroleja na bacanje),  odlazili smo u postelju. Kreveti su se nalazili uz bočne strane "spavaće sobe", na jednom je spavao dida Ilija, a na drugom baba Agica! E sad, ono čega se sjećam, jest ono što mi je, kad se izmolimo, a  prije no što utonem u carstvo snova, rekla baba (nek' mi oprosti za ovo  "baba", ali tako su me naučili da je zovem): " 'odi ti ' vamo, lezi do duvara, didak "kašlje (valjda zbog lošeg duvana, a i "umorio se"), prdi i smrdi, pa da ne ositiš..! (nap: osjetiš)". E, onda sam ja naslonio glavu na vlažnjikav al mirisav, glinom omazan, ali nekim tkaninama prekriven zid i cijelu noć upijao  sve mirise Slavonije! I zaspao, sretan....Ponavljalo se tako danima...

Danas mi je jasno da je DUVAR zid odnosno  kućna pregrada koja dijeli prostorije, a naziv smo naslijedili od Turaka i toliko se odomaćio u to vrijeme da nitko nije ni pominjao zid u tom značenju. Zid je bio nešto drugo: ono gledano izvana.

Sam naziv ostao je zapamćen po izreci "Dotjerati cara do duvara", a danas bismo to preveli kao : Dovesti  do krajnje granice, odnosno do situacije kada se ne može izbjeći neminovno! Zanimljivo je da i ovaj izraz, najvjerojatnije, korijene vuče iz narodne pjesme "Marko pije uz Ramazan vino"- "Čuvši da Marko pije vino u vrijeme Ramazana, kada se treba ustručavati od svakog poroka, sultan je odlučio da pozove velikog junaka na izjašnjenje o tom prkosnom nedjelu. Za vrijeme ispitivanja Marko se branio takošto se sa buzdovanom u ruci primicao caru, a car se plašljivo odmicao. Tako se Marko odbranio od optužbi priteravši cara do zida iliti duvara"  .(.http://www.sattelevizija.com/vesti/jedna_vest/sta_je_to_duvar_i_sta_znaci__doterao_cara_do_duvara__1729231500)