ACTA AENIGMATICA (50)

BIBLIOGRAFIJE ČASOPISA

Piše: Stjepan Horvat

Kada sam se počeo zanimati za zagonetke, nisam imao pojma u što se upuštam i kako će se to odraziti na moj život. Bilo je to početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća, vrijeme kad i nije bilo previše enigmatske literature (Džepna križaljka, Rebus, Enigma, Mala ukrštenica, Razonoda miliona, a bljesnuli su Problem i Sfinga što ih je pripremao Zlatko Stipaničić), a da ne govorimo o tome kako je teško bilo doći do nekog korisnog priručnika (Mavro Špicer: Leksikon za sastavljače i odgonetače zagonetaka, Vladimir Vrđuka: Priručnik za sastavljanje i rješavanje zagonetaka, Josip Budisavljević: Tumač zagonetaka, Šime Fučić: Zagonetke za mlađe).

Zagonetači koji su se okupili oko Enigmatskog udruženja Bjelovar bili su oduševljeni brojnim novim aktivnostima i rado su se odazivali na akcije koje su trebale pridonijeti novim saznanjima o zagonetkama i njihovim autorima, posebice iz vremena između dva svjetska rata. Prilikom učlanjenja u EUB svaki član je dostavljao ispunjenu pristupnicu s osnovnim podacima i jednu manju fotografiju. Sve se to godinama čuvalo i stvaralo bogatu zagonetačku riznicu. Kada smo pokrenuli akciju pripreme prvog leksikona zagonetača, to je bila osnova od koje se počinjalo. Tako smo mnogo toga znali o generaciji koja je stvarala desetak godina prije EUB i o novim naraštajima, ali vrlo malo smo znali o autorima koji su stvarali od početka dvadesetog stoljeća do kraja Drugog svjetskog rata.

Slavko Peleh pripremio je prvu Bibliografiju enigmatike (1978.), u kojoj su prikazani svi podaci o društvima, klubovima, časopisima i člancima vezanim uz zagonetaštvo do 1978. godine. U ono vrijeme bila je to knjiga koja je uputila mnoge na nova istraživanja i pokazala gdje su sve bile objavljivane zagonetke. O autorima zagonetaka malo se znalo, sporadično se pisalo o nekim njihovim obljetnicama i o onima koji su se duže i svestranije zadržali u zagonetaštvu. No bilo je na stotine drugih o kojima se malo znalo, a koji su zavrijedili biti spomenuti u nekom enigmatskom leksikonu. Kako bi se otkrili novi podaci počeo je rad na obradi pojedinih časopisa u kojima su bile rubrike sa zagonetkama, pa je tako 1982. godine izdana Bibliografija Sfinge Rebusa, koju je pripremio Slavko Peleh. Tu se našlo stotine novih imena, a i podaci o već poznatim autorima mogli su se značajnije dopunjavati.

Zagonetačko društvo „Čvor“ imalo je sreću što se u njen rad uključio enigmatski zanesenjak Franjo Tušek, koji će godinama (p)ostati glavni enigmatski bibliograf. Tušek je u dogovoru s uredništvom (a sve je to financiralo društvo!) prosjedio sate i sate u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, kopirajući tisuće stranica sa zagonetkama iz raznih časopisa (velik dio je sačuvan). Pored toga što je pripremao rukopise za enigmatske rječnike, pripremio je niz rukopisa bibliografija zagonetačkih rubrika, a „Čvor“ ih je počeo objavljivati prema tadašnjim financijskim mogućnostima. Bibliografija zagonetačke rubrike „Mladosti“ tiskana je 1984. godine, godinu dana kasnije pojavila se manja Bibliografija zagonetačke rubrike „Nevena“, a 1986. tiskana je i Bibliografija zagonetačke rubrike „Pobratima“.

Franjo Tušek bio je neumoran u svom radu pa je do 1991. godine, kada je misteriozno nestao (nismo znali desetak godina ništa o njemu), ostavio je u uredništvu još desetak rukopisa, koji stjecajem okolnosti nisu ugledali svjetlo dana. Samo ću kratko navesti da se radi o bibliografijama časopisa sa zagonetačkim rubrikama: Pučki prijatelj, Dom i svijet, Dobro dete, Pariška moda, Krijes, Dečji list, Mala mladost, Dječje novine, Hrvatska lipa, Mali Istranin i dr. To je više od tisuću ispisanih kartica, koje sam izvukao iz prašine, pa ako mi zdravlje dopusti i podrži me današnji „Čvor“ možda otisnem poneku novu knjigu.

Kao zanimljivost mogu navesti da je Franjo Tušek pripremio i Bibliografiju „Čvora“ – „Čvor Razbibrige“. Ne znam kako bih to tiskao jer rukopis ima sam za sebe gotovo tisuću novinarski kartica. Možda u dijelovima…