 |
| Boris Nazansky, Željko Jozić, Josip Dubrović i Borivoj Dovniković |
 |
| Pre projekcije filmova |
петак, 23. август 2019.
NOSTALGIJA (827 -C)
Пријавите се на:
Објављивање коментара (Atom)
|
| Boris Nazansky, Željko Jozić, Josip Dubrović i Borivoj Dovniković |
|
| Pre projekcije filmova |
10 коментара:
Neke stvari sam zaboravio (tih dana sam bio vrlo uzbuđen i samo je bio cilj da protekne sve kako treba) te mi ova moja arhiva i fotografije vraćaju sjećanja.
Tog veselog četvrtka najviše se sjećam po zajedničkoj večeri za pristigle goste. Pamtim da je sve bilo sve na najvišem nivou (meni dragooooooo). Na večeri je bilo 25 gostiju (Dakle, dan prije susreta imali smo tridesetak učesnika, i to ne bilo kakvih učesnika...sve majstor do majstora. Sada kada se za vrijeme održavanja SES-a okupi 30 ljudi svi aplaudiramo i kažemo "dobro je!").
Tada sam se zanosio mišlju da je Kikinda mali korak za enigmatiku koji će poslužiti samo kao "poguravanje" okupljanja balkanskih enigmata, te da će budući susreti biti svake godine bolji i masovniji. Jao, što sam bio mlad i naivan...
Prije sedam godina dobio sam ovo pisamce:
Dragi Slavko,
moj je običaj da se najkasnije dva dana nakon rastanka zahvalim domaćinu na
gostoprimstvu, no mene je po povrastku u Zagreb dočekalo brdo obaveza:
odmah sljedeće jutro karikatura za moju rubriku Bordoline, zatim tabla stripa
za dječji riječki list Bijela pčela (što je upravo završeno i čeka e-mail sklanje u
Rijeku), a bez pauze treba da se bacim na naslovnu stranicu tog časopisa.
Potom, bez odmora moram poslati materijale o sebi i program filmova u Krakow
za filmski festival u novembru. Uz to Vesna putuje u Kinu, pa i zato ima priprema.
Luda kuća!
Zato ti tek danas pišem da smo (ugodnije nego u dolasku) Nazansky i ja stigli u
Zagreb. Zahvaljujem ti iz sve srca na boravku u Kikindi. Izložba je bila postavljena
bez mojih primjedbi; nadam se da će je do 5. septembra još neko od Kikinđana
posjetiti. Imao sam izrazitu čast da mi ju je otvorio Jovan Ćirilov, koga posebno
decenijama cijenim kao novinara i pisca. Konačno sam ga upoznao.
Bez obzira na broj posjetilaca (takva je sudbina nas autora kratkometražnih filmova), moja projekcija bila je u lijepom ambijentu Muzeja.
Kao gurman, veoma sam zadovoljan što sam sa Borisom iskoristio priliku da ručam
u zaista izvanrednom restoranu Bela vila, koji ima bogatu ponudu (čak i kineska jela!),
a mi smo uspjeli da složimo odličan izbor - uz vino Prokorde Vranac. Dakle, i s te
strane, koja je za mene važna kad dođem prvi put u neki grad, zadovoljan sam. A
i Boris, koliko znam.
Nadam se da su enigmate zadovoljne s programima. Bilo je bogato, intimno i kvalitetno.
Čestitke i s noje strane!
Očekujem DVD sa filmovima. I možda kakvih materijala sa Susreta. Hvala unaprijed.
Budimo u vezi u budućnosti.
Srdačan pozdrav,
Bordo
Lijepo podsjećanje i lijepe uspomene...
Prije sedam godina od Borisa Nazanskog dobih ovo pismo (ovo je dio pisma!):
Dragi Slavko,
prije svega hvala tebi i svima na gostoprimstvu i ugodnom boravku u Kikindi. Vjerujem da će biti mnogo pozitivnih odjeka, a organizator sljedećih susreta ima pred sobom vrlo zahtjevnu zadaću!
Žao mi je što smo jučer morali "bježati" zbog vlaka iz Vinkovaca, pa nisam, stisnuo ruku svima već samo nekima. Zato ovim putem još jednom pozdravljam sve uz žaljenje što nisam sa svima dospio popričati onoliko koliko sam htio i koliko su se oni možda nadali. Ostaje za neku drugu priliku.
Ponešto o susretima, naravno ponajprije iz perspektive nas hrvatskih gostiju i s naglaskom na Bordino gostovanje, napisat ću već u sljedećem uvodniku. Volio bih da mi pošalješ zadatke odgonetačkoga prvenstva, kao i najbolje radove sa prvenstva sastavljača. Možda ima radova koje bih mogao prenijeti u Kvizorami?!
...
Na kraju, Ranku je žao i pomalo krivo što je propustio susret sa starim drugarima, a usput pita što je s posljednjim kolom naslovnih anagrama.
Prije sedam godina dobih ovo pismo od Valtera Kvalića:
Pozdrav Slavko,
još jednom se želim zahvaliti na gostoprimstvu. Bilo je odlično unatoč visokim temperaturama što ipak nije u domeni organizatora. Ja sam susreo neke ljude koje nisam vidio više od 20 godina, a i upoznao sam neke nove, tako da sam vrućinu već zaboravio a one lijepe uspomene će ostati trajno.
Imam jedan prijedlog za budućnost. Naime, počeli smo se posjećivati, što je dobro, i nadam se da će toga biti i više. Mislim da bi na prvenstvu u sastavljanju i rješavanju, mi kao gosti trebali sudjelovati samo neslužbeno. Ipak je to državno prvenstvo Srbije. Kod proglašenja bi se moglo eventualno spomenuti rezultate gostiju. Ostala popratna natjecanja mogu biti otvorenog tipa.
Nadam se da ćemo se uskoro vidjeti kod nas.
Pozdrav,
Valter
Prije sedam godina dobih ovo pisamce od Jovana Ćirilova:
Dragi Slavko
Bilo je veoma zanimljivo i za mene izvan serije
Hvala na divnom smestaju usred Kikinde, prilici da me cuju moji Kikindjani i ja se osvezim tematikom koju volim ali saa retko sa njom u kontaktu
Jutros sam na Pinku izmedju ostalog pricao i Danima enigmatike u Kikidi i pokazao knjigu rekordne ukrstenice
Citam knjige koje sam dobio Veoma su zanimljive
Jos jednom tebi posebno hvala na gostoprimstvu
Sto jos budem napisao o kikindskom dozivljaju javicu
Cryptoman me podsjeti i na događaj u noći između četvrtka i petka. Za vrijeme večere služilo se piće u neograničenim količinama, ali nije bilo pijanih (Ako se dobro sjećam, niko od 25 prisutnih nije počeo da zapliće jezikom). Negdje oko 02.00 krenusmo Adnan i ja da nađemo gdje se on parkirao. Objašnjava da je to u ovoj ulici tamo (pokazuje rukom). Kažem: Ne može biti došao si otuda (pokazujem na skroz suprotnu stranu)
- Tamo je sto posto!
Pješačimo i zavirujemo. Nema kola...nema kola...neko ih ukrao.
- Hajde ipak da krenemo na suprotnu stranu, pronicljivo predložih.
Šipčimo nazad (makar kilometar).
- Ček, ček...ovo prepoznajem...eno kola".
- HM (rekoh) a pomislih da je dobro da Kikinda nije Njujork :)
Bez sumnje lijepo podsjećanje za i na sudionike! To je sigurno poseban osjećaj!
Za nas ostale bi bilo dobro da se navedu imena učesnika, odnosno osoba na fotografijama.
Naredna tri dana biću specijalno nostalgičan. Očekujte dosta fotografija. Odoh da stavim potpise ispod fotografija (tamo gdje treba).
Ima neka tajna veza...Sad vidim (večeras sam odabirao fotografije za objavu)...da sam ovu košulju koju sam nosi prije 7 godina jutros obukao. Najbolja od svih žena mi pokači 12-13 košunja na vješalice i ja ih svako jutro uzimam (obično redom). Jutros se ova košulja, meni posebno draga...sama nametnula.
Постави коментар