REČ PO RIJEČ (1997)

ORMA

Piše: Ilija Ozdanovac

Imali smo mi, tamo kasnih šezdesetih (od kad sežu moje prve uspomene) dva konja. Veelllliiikaaaa za moje, tada, dječje oči. Vranca, mog miljenika Semeša i sivkastu Sidu, koju, tada, nikako nisam volio. Bila je pudljiva, što bi rek'o moj dida Ilija,  "u vražju mater", osobito za vrijeme dok je dojila ždrijebe. Postali su mi najbolji prijatelji, iako je Semeš  bio i moj prvi stvarno doživljeni strah, kada me je moj dada, želeći pokazati komšiluku kako je Semeš miran, provlačio između njegovih nogu. Moš' mislit! A kad me podigao Semešu na leđu, nije bilo veće sreće. Kako sam samo bio ponosan - Điha! I služili su nas tako  godinama. Dok jednom u našu avliju nisu došli neki nakupci, oni nasmijani, slatkorječivi, sa zlatnim zubom.Kad su oni izbrojali novce,  izašli iz avlije  i odveli konje, štala je ostala prazna. Nakon par dana  zamijenio ih je novi IMT! (Ovdje bi trebalo napraviti stanku i poslušati , kako bi sve bilo jasnije, Najbolje Hrvatske tamburaše i pjesmu "Vranac": https://www.youtube.com/watch?v=J7YNbvJ4U54

E sad! Tamo gdje su konji tamo je obavezna bila i orma. Jer bez orme konj u kola ne ide. Dva para kompleta konjske opreme, orme, koja su uvijek bila spremna i spremljena nasuprot štale, ispod čardaka, onim redoslijedom kako se stavljala na konja. Pa su tu na posebnim klinovima i policama stajali amovi (am = ham) ), ogrlje, oglavine sa obaveznim metalnim žvalama i onim poluokruglim kožnim usmjerivačima konjskih pogleda, čijeg se točnog imena ne sjećam, sjajnim metalnim alkama i crvenkastim ukrasima, uzde (uglavnom pletene od kudilje (kudelja ili kudjelje - konoplja) ili kajasi, izrađeni od crnoobojene kože, i još vazdan toga nečega bez čega se nije moglo upregnuti konja. I par kandžija, za svaku priliku, jer bez nje nije išlo...

Kako je većina orme izrađena od kože morala se i održavati odnosno redovno mazati vazelinom (jeftinija, češće korištena, verzija) ili kalafonom (isp: kolofonij) kojeg su su si mogle priuštiti samo gazde.

Majstor koji je izrađivao ovakvu opremu za konje, kod nas, se zvao sarač, mada je sada ispravno govoriti i remenar, jer to je to! Sarača više ni nema (?), a bili su cijenjeni i priznati u selu!

Provjerama za izvor i značenje riječi orma - omiljene i često korištene među križaljkašima, na HJP-u i u HER-u, nađoh da je orma  zapravo izvedena iz latinizma arma u značenju: oružje, oruđe, prvotno prostor za spremanje istog. Ormu ne nađoh ni kod B. Klaića (Rječnik stranih riječi), niti kod Anića u Rječniku Hrvatskog jezika, kao ni kod Anić- Goldsteina u Rječniku stranih riječi.