ŠNENOKLE
Piše: Ilija Ozdanovac
Još se i sad živo sjećam onih ljetnih dana, kad sam,
kao dijete, jedva čekao nedjelju, jer, običaj je bio, da moja mama baš
nedjeljom za nas dičicu, pravi šnenokle! Novaca za šabese,
krahere, one prave sladolede, svilene bombone ili alvice, kod
seoskog slastičara, čika Đure i njegove babe Anke, nije bilo! A kako onda
svojoj djeci, nama trojma, ne bi pričinila zadovoljstvo i iznenadila ih
slasticom?
Kokošaka je, fala bogu bilo, na jajima se onda nije
štedilo, bilo ih u izobilju, imali smo krava, mlika je bilo čak i za mačke,
samo je malo bila kriza za šećer! Jer, on se tada kupovao po kilu na misec, u
seoskom dućanu! Kasnije, kad se već mogla nabaviti koja kesica vanilin-šećera, e,
onda je to dobilo onu poznatu, mirišljivu notu!
Puno je onih koji znaju, a ako ima i onih koji ne: šnenokle
su starovirska slastica koja se pravila od jaja, mlijeka, šećera, a da ne
duljim, uvijek se na ovom našem svemrežju može naći hrpa recepata za njih! Ma,
mogu ja sada receptirati na mali milijun načina, ali one šnenokle su neponovljive!
Valda što vuku nazad, u dane djetinjstva! Niti tog mirisa nit okusa, nit
emocija koje su tada, u našim dječjim glavicama, izazivale!
Najteže je bilo čekati dva-tri sata, dok se te naše šnenokle
ne olade u podrumu (ej, onda nije bilo frižidera?), jer su hladne najbolje
pasale! Mama ih je obično spremala u ovećoj (staroj šokačkoj
bijeloj zdjeli ) i posluživala nam zasebno u manjim! Probala je ona,
onako, da svi zajedno kašikama, po svome...ali, nakon toliko mrlja po
stoljnjaku, pa i po zidovima , a i moj mlađi brat je uvijek oplakao (možete
zamisliti razlog?), brzo je odustala...
Zar treba napomenuti da i danas s užitkom čekam
nedjelju, ali uzalud...
Šnenokle (etimološki), su dakle slastica
koja potječe iz Austrije, (njem. Schneenockerln), a što bi ja u slobodnom
prijevodu preveo kao sniježni žličnjaci, ali ni sam ne znam, kaže li se ili piše,
Šnenokle, šne nokle ili šne-nokle! Ma, neka bude svakome kako hoće!
Tražeći potvrdu za šnenokle, naiđoh i na
sinonim: paradižet, koji je uobičajen za južne krajeve, Dalmaciju, a
što bi, vjerojatno, trebalo dolaziti od talijanskog paradisiaco (rajski!-
ne od paradajza!), ili od starih Mlečana, paradiset, mada neki fetivi
Splićani govore i paradižot!!
I HJP se složio sa mnom, kao i HER, pa i Klaićev
Rječnik stranih riječi!
Pa do slijedećeg spravljanja šnenokli!
7 коментара:
NE KLONEŠ!
... a ja ću po dalmatinski:
DRAŽ PITE
Ups, 'pojeo' slovo
DRAŽ PITE, A?
ili:
DA, POTRAŽI!
DRAŽA PITO!
Paradižot?
PA, TO DRAŽI!
DIRA POTAŽ.
DRŽI OPATA!
TO RADI PAŽ!
Постави коментар