"JUGOSLAVENSKO-MADŽARSKI ZAGONETAČKI LEKSIKON"
Piše: Stjepan Horvat
U 97. nastavku rubrike Acta
aenigmatica u kojemu sam pisao o izdavačkim planovima Enigmatskog udruženja
Čvor, istaknuo sam zanimljivu ideju o
još jednom pokušaju suradnje s mađarskim zagonetačima, odnosno s prijateljskom
redakcijom budimpeštanskog Fülesa,
predvođenog glavnim urednikom Lászlóm Tiszaijem.
Bili smo u stalnim kontaktima s tom redakcijom, a zahvaljujući tome održani su
brojni susreti mađarskih i hrvatskih zagonetača.
Ideja o izdavanju "Jugoslavensko-madžarskog zagonetačkog leksikona"
(JMZL) rodila se na jednom takvom druženju, a Slavko Peleh je preuzeo obvezu da
pripremi prvi radni prijedlog o tom pothvatu.
U prilogu je preslik
toga prijedloga od 14. veljače 1976. godine. Iz njega je vidljivo da bi
nakladnici bili Čvor i Füles te da bi se priprema odvijala u
nekoliko faza. Planiran je opseg od 150 stranica, na kojima bi bilo 300
odrednica (50 zajedničkih te po 125 koje bi se odnosile na mađarsko i
jugoslavensko zagonetaštvo). Dati su primjeri i upute kako bi se obrađivale
pojedine odrednice i što bi one obuhvaćale (listovi, urednici, knjige i autori
knjiga, znameniti zagonetači, zagonetačka središta i sl.).
Tada se predviđalo da
bi taj leksikon trebao izaći do sredine 1978. godine, kada se trebala
proslaviti deseta obljetnica djelovanja EU Čvora.
I što danas reći o
tome? Ta ideja otišla je u nepovrat i nije realizirana, a razloga je sigurno
više. Često puta mnogo toga je ovisilo o financijskom stanju EU Čvora. U nekim trenucima prodaja
časopisa (Čvor razbibriga, Mini Čvor, Čvor križaljka i Skandi Čvor) – a o tome
je ovisilo sve ostalo – bila je dobra, a nekad nije bila zadovoljavajuća pa se
štedjelo samo kako bi časopisi izlazili. No, treba priznati i to da je bilo
malo autora koji su se željeli ili mogli uključiti u pisanje pojedinih
odrednica. Od prodaje takve knjige nije se moglo računati na neki veći prihod (najviše
100 primjeraka!), a to bi odredilo i visoku prodajnu cijenu.
Нема коментара:
Постави коментар