понедељак, 23. март 2020.

ACTA AENIGMATICA (104)



PRVI INOZEMNI SUSRET
Piše: Stjepan Horvat
Enigmatsko udruženje Bjelovar (EUB) već u počecima svoga djelovanja zanimalo se o tomu što se događa preko granice, u susjednim državama, posebice onima bližim Bjelovaru, gdje je bilo sjedište EUB. Talijansko zagonetaštvo imalo je veliki ugled u Hrvatskoj, pa su neko vrijeme u pretplati stizali u Bjelovar pojedini brojevi časopisa Settimana Enigmistica i Domenica Quiz, a kasnije još neki koji su donosili osmosmjerke, a bili su bogati crtežima. Talijani su bili zanimljivi i s bogatom tradicijom druženja u klubovima (enigmatskim grupama), ali oni su bili formirani na prijateljskim i hobističkim odnosima članova (grupe nisu bile službeno registrirane!). O austrijskim zagonetačima smo malo znali, ali i nismo pokazivali veće zanimanje za njihove križaljke. Mađari su nam bili susjedi, a u to vrijeme dosta se putovalo u šoping u mjesta odmah uz granicu, pa se na kioscima moglo naći i poneki list s križaljkama (Füles). Pokušali smo stupiti u kontakt s uredništvom rumunjskog časopisa Rebus. Rumunjsko zagonetaštvo toga vremena bilo je slično našemu, imali su brojne zagonetke kao i mi, pa čak su imali već tada i brojne knjige (tumače i rječnike).
Svima redakcijama pokušali smo poslati primjerke naših časopisa (Čvor, Mini Čvor i Križaljka) i ponudili smo im razmjenu. Bilo je različitih odgovora i reakcija na naše inicijative, a sve je govorilo u prilog tomu kako je svatko zatvoren u okviru svojih granica. Najdalje smo otišli u kontaktu s mađarskim omladinskim listom Füles, na čijem čelu je tada glavni i odgovorni urednik bio četrdesetgodišnji novinar Laszlo Tiszai. Iz časopisa smo saznali da se u ljetu održava mađarsko odgonetačko natjecanje i svoju želju za prisustvovanjem tom događaju uputili smo organizatoru i pokrovitelju – uredništvu ovog časopisa. Ubrzo je stigao odgovor i poziv, što nas je oduševilo i odlukom Poslovnog odbora EUB na prvi put u inozemstvo otišli smo Slavko Peleh (u to doba član Poslovnog odbora EUB i urednik polumjesečnika Mini Čvor) i ja, kao predsjednik EUB i glavni i odgovorni urednik svih izdanja EUB.
O ovom prvom putu u inozemstvo, na prvi susret sa zagonetačima neke druge zemlje, napravljena je zabilježba ili izviješće koje je podneseno Poslovnom odboru. Natjecanje mađarskih odgonetača održano je 27. lipnja 1971. godine u gradu Balassagyarmat na sjeveru Mađarske, u okviru cjeloljetne manifestacije Palóc nyár '71 (Polovačko ljeto ´71). Uredništvo zabavno-zagonetačke revije Füles iz Budimpešte pozvalo je jugoslavenske zagonetače da nazoče ovoj priredbi, što je i prihvaćeno.
Prisustvovali smo otvaranju i početku natjecanja, gdje sam pozdravio predstavnike organizatora i natjecatelje te im uručio nagrade koje će se na kraju dodijeliti najuspješnijoj ekipi i pojedincu u ovom natjecanju. Službeni razgovor s urednicima Fülesa Laszlom Tiszaijem i Ernőom Bajaijem održani su to dopodne i trajali su više od dva sata. Službeni prevoditelj bio je Stjepan Toth iz Bjelovara, inače Mađar i službeni sudski tumač.



Na kraju razgovora sročeno je priopćenje o ovom susretu, koje su uredništva trebala kasnije objaviti u svojim časopisima. Osnovni zaključak bio je da će uredništva Fülesa iz Budimpešte i Čvora iz Bjelovara razmjenjivati sve što je vezano uz enigmatiku: časopise, knjige, pravilnike, propozicije sa zagonetačkih natjecanja i sl. Jedno uredništvo slat će drugom suradničke priloge iz teorije i povijesti zagonetaštva te o značajnim proslavama i obljetnicama zagonetačkog karaktera, informacije o natjecanjima i dr.
Tada je dogovoreno da se počnu održavati redoviti kontakti između redakcija, a pokušat će se provesti natjecanje mađarskih i jugoslavenskih zagonetača.
Od tada EUB je počeo djelovati i izvan Jugoslavije, jer suradnja s mađarskim zagonetačima trajala je sve do 1990. godine, a osim EU Čvor, kasnije su u razmjeni i natjecanjima sudjelovali i zagonetači članovi Varaždinskog zagonetačkog kluba (Vazaka) i Zagonetačkog društva Vinkovci, a zahvaljujući ZD Čvoru i brojni drugi zagonetači, članovi drugih enigmatskih redakcija i klubova.

7 коментара:

Slavko Bovan је рекао...

Sada je međunarodna enigmatska saradnja u ovom dijelu Evrope znatno lakša jer nema jeziče barijere.
Ovaj virus nam je poremetio prvo planirano okupljanje na Uni, ali biće prilike da to ispravimo na ljeto i na jesen.

HH је рекао...

Blago nama međunarodnim i pozitivnim. Ne zamjeri(te), izolacija.

HH је рекао...

Zahvaljujem, nadam se da si u pravu za ljeto i jesen, da već nisam kupio karte ne bi na pamet padalo.

Belirac је рекао...

Uz ovaj članak objavljena su i tri priloga: poziv koji je "Čvoru" stigao iz Mađarske, letak za enigmatski skup te Štefov - kako reče - "švrakopis zabilješke uvodnog pozdrava", koji danas jedva i sam može pročitati. Usto, sačuvao je i bilješke na još nekoliko papirića.

Belirac је рекао...

U članku se spominje: cjeloljetna manifestacija Palóc nyár '71 (Polovačko ljeto ´71). Zašto je "Palóc nyár" prevedeno kao "Polovačko ljeto"?

Evo što o Polovcima piše na sh-Wikipediji: Paloci. Spominje ih i Klaić u svom rječniku, pridjev je (prema ruskom jeziku) polovjecki, "naš bi prid. bio: polovački".

Neki Tip је рекао...

Pitanje je izgovora: "a" se čita gotovo kao "o", "á" je "a"! Sve ovisi kako će tko pročitati ili fonetizirati.
Ovaj člančić je trebao zabilježiti prve kontakte zagonetača s područja regiona (bivše države) sa zagonetačima neke druge zemlje. Koliko je meni poznato do tada nije bilo takvih kontakata, koji su se u narednim godinama proširili. Danas su "međunrodni" susreti svedeni na kontakte zagonetača iz zemalja s područja Jugoslavije. Sve drugo je zamrlo.

Hrvoje је рекао...

@Belirac
Onaj čitljiviji uvodni dio "švrakopisa" je ipak napisao Slavko Peleh. :)
Rukopis bih prepoznao između 100 različitih.