Osnivanje ogranka EUB u Varaždinu
Piše: Stjepan Horvat
Ove godine obilježit će se pedeseta obljetnica uspješnog rada Varaždinskog zagonetačkog kluba (VAZAK), čiji članovi su svojim aktivnim djelovanjem obilježili hrvatsko zagonetaštvo te su, pored Enigmatskog udruženja Bjelovar (Zagonetačkog društva Čvor iz Bjelovara), bili veliki zagovaratelji afirmacije enigmatike kao društvene i kulturne aktivnosti. Vjerojatno će obilježavanje ove obljetnice biti u okviru ovogodišnjih Susreta odgonetača i zagonetača Hrvatske, a ovaj prilog podsjetit će na dane kada se dogovaralo osnivanje ovog društva.
Već ranije sam pisao o tome kako i zašto su se počeli osnivati novi klubovi širom bivše države kao ogranci Enigmatskog udruženja Bjelovar. Pokazalo se to kao ispravan put, jer u relativnom kratkom vremenu počelo je, više ili manje aktivno, djelovati gotovo desetak novih klubova osnovanih na inicijativu članova EUB i uz njegovu podršku. Osnivanje novih klubova često je ovisilo o nekolicini zagonetačkih istomišljenika i zanesenjaka, a moja podrška, kao predsjednika EUB, nikada nije izostala.
Boris Nazansky prvi puta javio se uredništvu Čvora i Enigmatskom udruženju Bjelovar još krajem 1968. godine i svojim žarom za enigmatskim djelovanje uključivao se u aktivnosti društva. Uz brojne zagonetke, često je komentirao događaje vezane uz društvo, uključivao se u njih i nastojao naći zagonetačke istomišljenike u Varaždinu, gdje je živio. Sačuvao sam neka od tih pisama, a dva faksimila koja će osvijetliti put stvaranja kluba u Varaždinu, donosim u ovom prilogu.
S Borisom sam kontaktirao više puta, dajući mišljenje o njegovim zagonetačkim radovima i odgovarajući na postavljena pitanja te dajući upute kako bi se moglo organizirati društvo u Varaždinu. Krajem 1970. uputio je pismo u kojem nas je obavijestio da su se našli zajedno on, Stjepan Tumpić i Čedomil (Čedomir?) Vlahović i zamolio nas da obavijestimo, putem Čvora, ljubitelje enigmatike o pokretanju inicijativa za okupljanja varaždinskih zagonetača. Zanimljivo je iz toga pisma i pitanje vezano za buduće članstvo u EUB i varaždinskom klubu, koje će kasnijih godina biti vrlo aktualno. Kako je u to vrijeme EUB bio jedino aktivno društvo (klub, udruženje) koje je javno okupljalo zagonetače, po mnogima je ono odigralo ulogu općejugoslavenskog saveza enigmata.
Nisu prošla ni četiri mjeseca (13. ožujak 1971.) a EUB je dobio Zahtjev za osnivanje Varaždinskog ogranka EUB od Inicijativnog odbora. Predloženi su i termini moguće osnivačke skupštine i mjesto, o čemu smo trebali odlučiti mi u EUB te o tome izvijestiti putem tadašnjih izdanja.
Ogranak EUB u Varaždinu osnovan je 24. travnja 1971. godine, kasnije je promijenio ime u Varaždinski zagonetački klub (kraće VAZAK), a od 1. srpnja 1980. godine postaje jedna od sekcija Kulturno-umjetničkog društva željezničara (KUDŽ) Ivo Mikac, u okviru kojega djeluje do kraja 2016. godine. Početkom 2017. varaždinski su zagonetači na novoj skupštini odlučiti djelovati kao Zagonetačka udruga Vazak iz Varaždina. Čestitke za ovaj lijepi jubilej sa željom da i dalje budu perjanica hrvatske zagonetačke scene.
2 коментара:
Uz ovaj, 155. nastavak rubrike "Acta aenigmatica" treba pogledati i pročitati i "Nostalgiju (76)".
Komentar Borisa Nazanskog dobiven prije objave ovog članka, a vezan za ime Čede Vlahovića:
Kad sam pisao "Zahtjev za osnivanje varaždinskog ogranka EUB" u ožujku 1971. godine, napisao sam po inerciji Čedomir, nisam ni ja tada znao da je Čedomil, svi smo ga zvali Čedo. Kasnije je završio Građevinski fakultet (dipl. ing. građevine), zaposlio se u struci i prestao se baviti enigmatikom. Upiše li se na tražilici "Čedomil Vlahović" dobije se dosta izvora, čak i tekstovi sa stranica Varaždinskih vijesti iz 1953. gdje je zabilježeno njegovo rođenje. Zapravo nikakvih nedoumica oko njegovog imena nema – on je Čedomil.
Постави коментар