REČ PO RIJEČ (1843)

OMELO

Piše: Ilija Ozdanovac

Imali smo mi, u našoj avliji i krušnu peć!. Tamo ispod orasa, u debeloj  ladovini,  tamo gdje je već odavno nema. Zid'o je, rekli su mi, davno prije mog rođenja, neki meni nepoznat majstor, znalac, neimar kom ni ime ne zapamtih. Jer, takve građevine nije mogao zidati svatko. Čudna neka, trbušasta građevina, sa zidanim dimnjakom s prednje strane, oširokim otvorom za loženje,  a gledano u unutrašnjost, ništa izim tunela bez izlaza. Obloga  svoda, kao crkva kad gledaš gore, omazana glinom, ispucala u svim mogućim smjerovima, kao ledina u kolovozu  sad mi pada na pamet - i kao  porječje Amazone), pa onda ravnina od cigala prekrivena slojem pepela...I obavezan otvor sa stražnje strane, koji se, nakon vatre, zatvarao...E, to mi je dugo, dok nisam shvatio, bila enigma... Izvana se "krečila" (bijelila gašenim vapnom" svake godine). A u jednom uglu, na starom crijepu, šepurila se čuvarkuća....

Kad se već priredilo tijesto za pečenje kruha ili lepinja, počesto, ovisno o prilici  i prase (na opće oduševljenje ukućana), kad se postigla željena temperatura  unutrašnjosti krušne peći (a to se utvrdilo na način da se u peć stavljalo guščje pero), trebala se očistiti od ostataka gorenja drva ili pepela....

Onda je domaćica, u mom sjećanju je to bila baka, gazdarica, uzimala u ruke OMELO i s nekoliko pokreta, prije nego što oblikovane kruhove stavi na zagrijanu površinu, očistila i pripremila peć. Po procjeni, ako je temperatura previsoka, ponekad je i vlažnom krpom prelazila preko vruće površine...

Kad je već, uz pomoć posebno dugačke drvene lopate, poslagala kruhove, otvor se zatvarao i proces pečenja je započeo...A zatvarao se i onaj otvor sa stražnje strane! 

OMELO je, dakle,  drvena naprava koja je služila pri pečenju kruha u vanjskoj krušnoj peći. Bila je to poduža drvena motka na čijem se kraju nalazila pričvršćena (po potrebi vlažna) krpa, kojom se, od ostataka gorenja, žari  i pepela, počistilo dno peći prije stavljanja kruhova. Nekada se, umjesto krpe, na vrh stavljala i šuška (onaj kaputić kukuruznog klipa).

Pojam OMELO nije zabilježen u HER-u niti HJP-u, ali zato jest glagol omesti. Pa iako se tumači kao – zasmetati, spriječiti koga da ostvari svoje namjere, onemogućiti da se što dogodi, poremetiti ili pokušati spriječiti, to nije to.

U  istima je potvrđeno da  OMELO  ima veze s metlom ili metlicom  i glagolom mesti. Etimologija, pak, kaže: prasl. *mesti, *metati: bacati (rus. metát', polj. pomiatać: razbacivati), lit. mesti.

I na kraju, OMELO pronađoh u knjizi Ante Kneževića, "Šokački stanovi", u "Rječniku lokalnih naziva i izričaja".