ZABLUDA

Piše: Čedomir Jelić

Nekako mi uvijek bude žao ljudi koji žive u zabludama. A ima ih. I ljudi i zabluda. Onda slučajno doznam da sam i ja jedan od takvih nesretnika, pa ispade da bih i sebe trebao žaliti. No, neću. Neću jer moja je zabluda ipak bila benigna i kratkotrajna – jadnica nije uspjela napuniti ni tričavih 45 godina.

Za nedavne prepiske sa Stjepanom Horvatom, ovaj mi ničim izazvan javlja da je moj prvi objavljeni zagonetački rad nekakva križaljka iz 216. broja Čvor Razbibrige od 26. listopada 1974. godine. Ma hajde, pomislih, pa valjda ja znam da je moj enigmatski prvijenac križaljka objavljena u Areni početkom 1975. godine.

Unatoč Štefovim uvjeravanjima, nisam imao nikakvih dvojbi, a o zabludama da i ne govorim. Osjećao sam tek neku sićušnu bubu u uhu. Zbog te sam se bubice i obratio nekim kolegama, među njima i Jovanu Nediću. Računam, on bi mogao imati tu famoznu Razbibrigu i on će potvrditi da u njoj nema nikakve moje križaljke. A Jovan javlja da je na putu i da će se vratiti za desetak dana. Taman dovoljno da zaboravim i na njega i na njegovo putešestvije. Kad ono, jutros otvorim Jovanov mail i pogledam skenirani privitak. Tako sam jutros prvi put u životu vidio svoju prvu objavljenu zagonetku!

Sve vrijeme se pitam zašto je ondašnji dječarac preskočio kupiti ključnu Razbibrigu kad obojica znamo da su ga zagonetke već bile zaokupile. Bit će da ili nije imao novca ili da od svojih početničkih priloga nije ništa očekivao. Realno, ovu mu križaljku nije ni trebalo objaviti, ali Čvorovci su očito imali (i neka su!) neke svoje razloge.

Moram se malo vratiti na zablude. Osjetite li i vi gmizanje ili nagrizanje nepoželjne životinjice, nešto poput crva sumnje ili one moje bubice, obratite se Štefu. Vjerujem da vam on može pomoći. Mene je oslobodio zablude a da to od njega nisam ni tražio.