"MALA ZAGONETAČKA ŠKOLA"
Piše: Stjepan Horvat
Varaždinski zagonetački klub (VAZAK) osnovan je kao Zagonetačka sekcija Enigmatskog udruženja Bjelovar i njegovi mladi članovi pokazali su zavidnu zagonetačku aktivnost. Dolaskom na čelo kluba Franje Marciuša, agilnog željezničarskog djelatnika, uskoro je VAZAK ušao u sastav Kulturno-umjetničkog društva željezničara Ivo Mikac (KUDŽ) iz Varaždina i postao još jedna sekcija tog društva. To je vazakovcima omogućilo da razviju još više svoje aktivnosti, a jedna od njih je bila vezana uz pokretanje spomen-druženja nazvanog Fallerov zagonetački memorijal. Prvo takvo druženje održano je u Ivancu i Pahinskom u ljeto 1984. godine.
U Pahinskom je smješten i Odgojni zavod Pahinsko, ustanova socijalne skrbi o osobama izvan vlastite obitelji i za obrazovanje osoba s poremećajima u ponašanju u dobi od 14 do navršene 21 godine. Dom je smješten u zgradi (kuriji) koju je izgradila obitelj hrvatskog glazbenika, dirigenta i zagonetača Nikole Fallera.
U domu je djelovala Enigmatska sekcija u koju je bilo uključeno dvadesetak učenika i vazakovci su se obvezali da će održati nekoliko predavanja o rješavanju i sastavljanju zagonetaka. Prvo predavanje održano je 14. studenoga 1984. godine u okviru dogovorenog programa pod nazivom Mala zagonetačka škola.
Nakon susreta pročelnik VAZAK-a Franjo Marciuš sročio je pismo u kojemu se obratio redakcijama Vjesnikova kviza i Džokera te Zagonetačkom društvu Čvor za donaciju enigmatskih časopisa iz remitende (neprodanih primjeraka), što će biti poklonjeni mladim zagonetačima u Pahinskom.
Ne znam kako su drugi postupili, ali Čvor je uputio paket od više kilograma s primjercima Mini Čvora, Čvor križaljke i Pop Skandija, kako je zabilježio tadašnji voditelj prodaje Radomir Martinović.
I nije to bio jedini ovakav slučaj, često su primjerci iz remitende dostavljani u razna mjesta, gdje su bili besplatno dijeljeni, s ciljem da se za zagonetaštvo zainteresiraju i oni koji do tada nisu imali prigode rješavati zagonetke.
Нема коментара:
Постави коментар