Piše: Luka Pavičić
Nakon 6 godina, splitski mensaši ponovno
organiziraše izlet u Makarsku, s posjetom Biokovskom vrhu Sveti Jure (1762
m.n.m.). Nažalost, nebo nam nije bilo naklonjeno, jer je osvanula kišna subota.
Takve vremenske prilike odvratile su nekolicinu koleg(ic)a iz Šibenika i Splita
da se upuste u avanturu. Kako ne bi iznevjerili našu domaćicu Anitu, iz Splita je ipak
krenula odvažna petočlana ekipa: 2 Petra, Marinko, Neno i moja malenkost.
U kafiću na makarskoj rivi zaključismo da po
ovakvom vremenu nema smisla ići na Biokovo. Nakon spizavanja, da nam stomaci ne
krule, premjestismo se na rezervi položaj, u staro selo Makar na padinama
Biokova. Vrijedna domaćica se pobrinula oko rekvizita za razbijanje dosade, te
za rješavanje tekućih problema.
Krenulo se sa kartaškom igrom Popovska (usavršena
Lora), koju splitski mensaši promoviraju gdje stignu. Tijekom protekle godine igrala
se na GOM-u u Baškoj na Krku, na SOZAH-u u Osijeku, na aerodromu u Moskvi, na
WPC-u u Pekingu. Ove godine čak dvadesetak igrača, koristi svaku priliku da
ostvari što bolji rezultat i tako „uđe“ na redosljednicu. Nakon vrlo uzbudljive završnice, sa svega 1 bodom
razlike, pobijedio je Petar Štambuk ispred Nene i Luke.
Potom se založila se vatra, a Neno i Luka su se
uhvatili posla oko roštilja. Dok smo, uz neizostavnu zezanciju, s guštom
blagovali, i nebo nam se malo smilovalo, te nas pustilo da odigramo i partiju
balota (boće). Vrativši se u kuću domaćice, sa raznovrsnim starinskim
predmetima, ponovno se uhvatismo karata, te odigrasmo Kvintilju.
Na kraju druženja, ispunjeni zadovoljstvom,
rastasmo se uz najavu slijedećeg susreta, te obavezno traženje prognoze
dežurnog meteorologa NA ZRAKOVALU.
5 коментара:
Zadnej riječi (velika slova) je ujedno i premetaljka.
Lijepa zabava i druženje!
Pozdrav za Luku i društvo!
To o zrakovalu- valjda Zoran Vakula-više kiše, kiše više,bla.bla,blja,blja,bljaaaa...(jedna od njegovih prognoza)
Ovi Dalmatinci su stvarno genijalni. Umjesto da se kao svi na kugli zemaljskom otimaju oko jedne lopte, trčeći amo-tamo po terenu, oni lijepo imaju svi svoju loptu (ponekad i po dvije) i svi sretni i zadovoljni :)
Pa nije to samo tako u Dalmaciji. I u Belom Manastiru postoji boćarski klub (vidi ovdje). Čak je i moj komšija, Slavonac porijeklom, počeo boćati. Juče sam ga ispratio na utakmicu u Osijek...
Постави коментар