ACTA AENIGMATICA (21)

ENIGMATIKA U KRUGU OLIMPIJSKIH SPORTOVA

Piše: Stjepan Horvat

Od svog osnutka 1968. godine kao Enigmatsko udruženje Bjelovar, pa sve do današnjih dana, kad paralelno egzistiraju klub „Čvor“ i nakladničko i grafičko d. o. o. „Čvor“, oko njega okupljalo se mnoštvo ljudi, pokušavajući se uklopiti u njegove aktivnosti. Enigmati će promatrati samo onaj enigmatski dio, gdje su stranice zagonetačkih listova bile otvorene i početnicima i vrhunskim autorima, gdje se moglo učiti na tekstovima knjiga iz teorije i prakse enigmatike, sudjelovati u stvaranju za ono vrijeme vrhunskih enigmatskih rječnika, a danas će neko zamijetiti da su mnogi prošlu „Čvorovu školu enigmatike“, u kojoj su naučili što su zagonetke, kako ih sastavljati i konačno kako ih pripremati za tisak. I to je samo jedna strana „Čvorove“ medalje. Mnogo toga ne bi bilo da nismo uspješno pratili razvoj tehnologije, obučavali klasične grafičare pa sve do onih koji su vladali prvim računalnim programima za prijelom novinskih stranica, za obradu fotografija za tisak i tko bi se sve sjetio što ne.

Mnogo je ljudi radilo za „Čvor“ bilo kao vanjski suradnici i urednici, bilo da su neko vrijeme radili u „Čvoru“ ne samo na enigmatskim stvarima. Mnogi su kasnije pokušavali i sami  pokrenuti listove (što je bivalo sve lakše od pojave PC-računala i njihove sveopće dostupnosti) i tu nešto zaraditi. I to je bilo to, ali malo je njih pokušalo društveno djelovati i promicati zagonetaštvo kao kulturnu djelatnost.

E ovo je priča o jednom neenigmatu, koji je igrom slučaja bio zaposlen godinu-dvije u „Čvoru“ na mjestu propagandiste, trebao je raditi na prikupljanju reklama, nagrada za reklamne nagradne križaljke i sl. I sve bi bilo dobro da si jednom nije umislio da on može sve pa i stvarajući nešto što mi u „Čvoru“ nismo mogli, ali smo mnogo puta o tomu razgovarali. I kada smo pripremali VII. međunarodni križaljkaški maraton u Bjelovaru 1990., zadatak je bio da ugostimo što više enigmata sa Zapada. Već je postojalo dosta kontakata s redakcijama iz Zapadne Europe, a naš mladi propagandist, koristeći sve resurse „Čvora“ (na kraju se ispostavilo i financijske) uspio je dovesti u Bjelovar Nizozemce, Francuze, Talijane, Argentinca i sl., ali tako da je nekima od njih platio sve avionske karte i troškove da dođu. A nije to smio zbog drugih sudionika, a ni reklamni prilozi to nisu pokrivali. I konačno za nagradu – dobio je otkaz.

A onda pojavi se članak u zagrebačkom „Vjesniku“ pod naslovom „Zagreb – središte enigmata“. Pročitati se moglo da je u Zagrebu osnovano „Akademsko udruženje za intelektualne i društvene igre“, koje će u jesen 1991. organizirati prvi svjetski kongres enigmata. I gle čuda, predsjednik udruženja je naš bivši radnik – Željko Krnjak. Padaju velike riječi (nadam se da ćete moći pročitati cijeli tekst!) kako će UNICEF to prihvatiti, kako će biti konstituirana World Puzzle Organization sa sjedištem u Zagrebu, a san je bio enigmatiku uključiti u Olimpijske igre, čime bi se „Olimpijada vratila iskonskom smislu, svečanosti tijela – i duha!“. Kaže i „Antoniu Samaranchu, s kojim je također razgovarao, ideja je bila simpatična“.

I lijepo je to bilo dok je neovlašteno koristio ime „Čvora“ u brojnim razgovorima i dok je potajice ulazio u prostorije „Čvora“ i koristio telefone i telefakse, dok ipak jednom nije ulovljen. A na „Čvorov“ telefaks došao je i Samaranchov odgovor (11. XI. 1991.):

„Uvaženi gospodine,

primio sam Vaš dopis od prije četiri dana u kojem predlažete mogućnost organiziranja zagonetačkog natjecanja u Olimpijskom selu u Barceloni. Međutim, žao mi je što Vas moram obavijesti da je u ovim trenucima i prije Olimpijskih igara u Barceloni to stvarno nemoguće. Ako se slažete, predlažem da me kontaktirate iduće godine pa da vidimo može li se nešto učiniti u budućnosti.

Primite moj najsrdačaniji pozdrav.

Juan Antonio Samaranch“.

I ne znam kako je to sve završilo i je li bilo kakvih akcija, ali sam kao predstavnik „Čvora“ 1992. bio u New Yorku na Prvom svjetskom odgonetačkom natjecanju koje je organizirao Will Shorz i njegov „Games“, koji je također bio inficiran brojnim „Čvorovim“ idejama. Ali i to je još jedna lijepa priča.