ADRESAR ZAGONETAČA JUGOSLAVIJE
Piše: Stjepan
Horvat
Zagonetačko društvo „Čvor“ godinama je unapređivalo međusobne kontakte
zagonetača, pomažući u stvaranju prijateljskih veza korisnih za razmjenu
iskustava na polju zagonetačkog stvaranja. Prije pedeset godina prvi kontakti
uspostavljali su se pisanim putem, no problem su bile adrese onih kojima se željelo
pisati. Kako je Enigmatsko udruženje Bjelovar već do kraja 1968. godine imalo
više od stotinu članova, a do kraja 1969. i više od dvije stotine, često smo
dobivali upite za neke adrese radi uspostave kontakta.
Već u časopisu „Čvor“
objavljivana je rubrika u kojoj su davani osnovni podaci o članovima, a među
njima bile su i adrese. Poslije je broj članova još više porastao, pa je u
„Informacijama za članstvo“ EUB nekoliko puta objavljen popis svih članova i
njihovih adresa, što je izazvalo dosta pažnje, a u neposrednim kontaktima
isticana je korisnost takvog objavljivanja.
No trebalo je proći
desetak godina da bi se osmislio jedan priručnik, nazvan jednostavno „Adresar
zagonetača Jugoslavije“. Ovo pišem zbog toga što je to bio priručnik koji je
doživio dva izdanja u vrlo kratkom vremenu – nulto i prvo izdanje. Evo kako je
to ispalo.
Radoš Pušonjić (1928.-1997.) iz Zagreba, član „Čvora“ od prvih dana, bio
je u mogućnosti umnožiti i uvezati neke materijale na kvalitetniji način nego
što se to moglo u „Čvoru“. Samoinicijativno je iz objavljenih popisa članova
EUB i onih koji su do tada bili evidentirani kao suradnici kroz raznu poštu
koju su slali u ZDČ, te uz konzultacije sa mnom, napravio pripremu za
kopiranje. Na pola pisaćeg arka (A5, 8 stranica) prvim električnim pisaćim
strojem ispisao je gotovo četiri stotine adresa i na kraju svake adrese naveo
je li netko član ZD „Čvora“ ili nije. Umnoženi materijal uvezao je u priručnoj
knjigovežnici i tako smo 1983. godine, u pedesetak primjeraka, dobili prvi
„Adresar zagonetača Jugoslavije“. Danas bi taj priručnik i popis u njemu mogli
poslužiti za potvrdu tko se u to vrijeme bavio zagonetkama.
Zanimanje za ovaj
adresar bilo je dosta veliko, pa smo onda odlučili da pripremimo novo, bogatije
izdanje, a da na suradnju pozovemo sve koji su na neki način u svezi sa
zagonetačima: uredništva pojedinih zagonetačkih časopisa, klubove, udruženja,
društva, sekcije i dr. Na našu molbu odazvale su se redakcije „Super PIP“-a iz
Ljubljane, „Eureke“ iz Gornjeg Milanovca i „Koteleca“ iz Skopja te tadašnja
društva iz Beograda, Gnjilana, Splita, Valjeva i Varaždina.
Prikupljeni podaci
obrađeni su i novi „Adresar zagonetača Jugoslavije“ (sada je dobio oznaku – I.
izdanje) imao je tri dijela: 1. Adresar zagonetača; 2. Popis zagonetača po
mjestima i 3. Adresar zagonetačkih društava i redakcija. Priručnik je tiskan u
tisuću primjeraka u tiskari „Prosvjeta“ u Bjelovaru, a izašao je u drugoj
polovici 1984. godine. Zanimljivo je spomenuti da je u njemu po prvi puta
objavljena karta Jugoslavije s označenim mjestima u kojima su djelovala
pojedina društva i gdje su bila sjedišta izdavača pojedinih zagonetačkih
časopisa toga vremena.
6 коментара:
Mislim da bi ovakva knjižica i danas bila veoma korisna. Naime, nikad ne prođu dva-tri dana a da neko od kolega od mene ne traži nečiju adresu (mejl) ili telefon.
Naravno, nije mi teško pripomoći, a pomalo mi laska. Izgleda da je ovaj blog ocjenjen kao "centar zbivanja" i sveznajući :)))))
Ipak, knjižica bi svima mnogo pomogla.
Za taj prvi "Adresar zagonetača Jugoslavije" ja dosad nisam znao. Nema ga u elektronskim katalozima Nacionalne i sveučilišne knjižnice, Narodne biblioteke Srbije i Biblioteke Matice srpske, što znači da je praktički izgubljen.
Morali bismo se postarati da po jedan njegov primjerak završi bar u te tri biblioteke.
Nema ga u bibliotekama jer u ono vrijeme nije bilo ISBN-a, a bibliotekama su se dostavljali obvezni primjerci za što su zadužene bile tiskare. Danas je to sve drugačije, obvezu imaju izdavači, ali po mom mišljenju sada je gore, bar što se tiče dijela tiskanih stvari. Ovo prvo izdanje je napravljeno fotokopiranjem na tada najboljem stroju u Domu JNA u Zagrebu. I uvezano je u tada prvim priručnim uvezima, a tada to nisu još obični studiji. Sve treba promatrati u duhu i mogućnostima vremena, ali računalna revolucija je dovela do toga da danas u malom prostoru za jedan dan može se napraviti knjiga od stotinjak stranica. Na žalost, ne mora biti i otisnuta, već u .pdf formatu i to onda nestane nakon godina negdje u nekom ... oblaku.
Ja imam ukoričen primjerak, a za prvu verziju nisam niti znao.
Ipak bismo se trebali postarati da to nulto izdanje "Adresara zagonetača Jugoslavije" bude i u bibliotekama.
Постави коментар