U znak sećanja na Đuru Kneževića, jednog od najvećih majstora za anagrame, Enigmatski klub „Kikinda“ raspisuje tradicionalni konkurs za čist anagram na zadatu temu:
DUŠAN VASILJEV – ČOVEK PEVA POSLE RATA (30 slova)
Propozicije:
1. Od zadatih slova treba da sklopite čist anagram (ista slova u postavci i rešenju).
2. Učesnici mogu poslati neograničen broj anagrama, ali za konkurenciju treba da odaberu najviše TRI anagrama.
3. Jezik kao u zadatku – srpski, ekavica
4. Anagrami se potpisuju punim imenom i prezimenom i adresom autora.
5. Rok za slanje anagrama je 05.05.2023. godine, na e-mail: slavkobovan@yahoo.co.uk
6. Anagrami se mogu poslati i kao SMS na tel. 063-89-41-064, ili poštom na adresu: EK “Kikinda”, Gavrila Principa 11, Kikinda.
7. Žiriranje će se obaviti u dve faze. U prvoj fazi žiriranja biće odabrano 30 anagrama koji će biti dostavljeni na ocenjivanje sudijama. Anagrami će u finalnom glasanju biti složeni azbučnim redom, bez imena autora, a sudije će rangirati DESET najboljih (ocene: 10, 9, ...1).
8. Najbolji anagram biće nagrađen peharom i novčanom nagradom od 5000 dinara.
Srećno svima.
Uključite se i podržite ovo takmičenje, koje neguje sećanje na dragog kolegu.
Kikinda, 14.03.2023.
Predsedništvo EK “Kikinda
POSLUŠAJTE KAKO BEKIM FEHMIJU RECITUJE PESMU
35 коментара:
Ja sam gazio u krvi do kolena,
I nemam više snova.
Sestra mi se prodala
I majci su mi posekli sede kose.
I ja u ovom mutnom moru bluda i kala
Ne tražim plena:
Oh, ja sam željan zraka! I mleka!
I bele jutarnje rose!
Ja sam se smejao u krvi do kolena,
i nisam pitao: zašto?
Brata sam zvao dušmanom kletim,
I kliktao sam kad se u mraku napred hrli,
I onda leti k vragu i Bog, i čovek, i rov!
A danas mirno gledam kako mi željenu ženu
gubavi bakalin grli,
i kako mi s glave raznosi krov; –
i nemam volje – il nemam snage – da mu se svetim.
Ja sam do juče pokorno sagibo glavu
I besno sam ljubio sram.
I do juče nisam znao sudbinu svoju pravu –
Ali je danas znam!
Oh, ta ja sam Čovek! Čovek!
Nije mi žao što sam gazio u krvi do kolena
i preživeo crvene godine klanja,
radi ovog svetog saznanja
što mi je donelo propast.
I ja ne tražim plena:
Oh, dajte meni još samo šaku zraka
I malo bele, jutarnje rose –
Ostalo vam na čast!
Dušan Vasiljev
Dušan Vasiljev (1900 — 1924) bio je srpski pesnik, prozni i dramski pisac, jedan od najznačajnijih srpskih ekspresionista.
Život
Rođen je u Velikoj Kikindi, tada u Austrougarskoj, 19. jula 1900. godine od majke Rakile, kćeri Simeona Stefanovića poreklom iz Perleza, i oca Koste, sina Kuzmana, kujundžije kikindskog. Dušan je imao sestru Aleksandru, brata Spasoja i sestru Jelenu. Majka mu je umrla 1904, a otac se potom po drugi put oženio. Iz tog braka rođeno je još petoro dece, od kojih je troje umrlo neposredno po rođenju.
Osnovnu školu je pohađao u Kikindi, a građansku i učiteljsku u Temišvaru, gde mu se porodica preselila 1911. godine.
Pošto mu je otac otpremljen na front, morao je da preuzme brigu o braći i sestrama. Pohađao je školu i radio kao pisar, a 1917. se prijavio u vojsku. Pozvali su ga 1918. i otpremili na front na Pjavi. Vratio se iscrpljen i sa ozbiljnim znacima malarije i bronhitisa. Po povratku u Temišvar zatekao je srpsku vojsku. Stupio je u službu u komandu mesta, kao pisar i tumač, a potom kao delovođa.
Osnovao je Kolo mladih Srba i list Sloga. Kada je srpska vojska napustila Temišvar, otišao je u Beograd. Upisao se kao vanredni slušalac na Filozofski fakultet, počeo je da sarađuje u Slozi, Književnom jugu, Danu, u Misli, koju je vodio Sima Pandurović. Studije je morao da prekine, ali je završio pedagoški kurs i 1920. prešao u Čenej (Rumunija), mesto koje je tada kratko pripadalo Jugoslaviji, kao učitelj i iste godine se oženio Milojkom Maletić.
Ponovo su ga 1921. pozvali u vojsku u Kratovo, gde je gonio kačake i bugarske komite. Bolestan, pušten je kući iste godine. Provodio je vreme u Čeneju u čitanju i pisanju, ali mu se stanje pogoršalo zbog zapaljenja plućne maramice i bronhijalnog katara. Pokušao je 1923. da se leči, otišao u Zagreb, ali su ga vratili sa preporukom da se javi na proleće.
Umro je 27. marta 1924. u Kikindi, gde je i sahranjen na Melinom groblju, u neposrednoj blizini Manastira Svete Trojice.
Pesništvo
Proživeo je kratak i dramatičan život početkom 20. veka, tokom Prvog svetskog rata i neposredno posle njega. Kikinda i Temišvar, kao gradovi njegovog odrastanja i obrazovanja, sa neambicioznim i malim zajednicama kulturnih Srba, njegovo socijalno poreklo, njegovo nastojanje da se sa margina uključi u središnje tokove srpske kulture, kao i tragično iskustvo rata, uticali su na njega.
Prvi svetski rat je ekstremizovao stavove umetnika tog doba. Apokaliptičke i dramatične vizije, otpor prema stvarnosti, nepoverenje u čoveka, u njegovu istorijsku odgovornost, skepsa pred gestovima znanja, ekspanzijom tehnike i industrije, pred modernim oblicima društvenosti, traganje za novim svetom i novim vrednostima, ambivalentno i složeno određivali su novu situaciju.
Koliko god da je Vasiljev crpeo svoja iskustva iz literature, sa strašću koju je pokazivao prateći časopise koji su izlazili u Beogradu i Zagrebu čitajući Vinavera i Crnjanskog, njegov neposredni dramatični doživljaj života, posebno onaj proizašao iz rata, oblikovao je njegovu tamnu i paradoksalnu viziju sveta, njegovo razumevanje udesa čoveka.
Kao pesnik Vasiljev je izašao na glas pesmom Čovek peva posle rata. Pesma je objavljena u časopisu Misao 1920. godine i odmah uvela Vasiljeva u središte posleratnih književnih strujanja. I danas je on po njoj najviše poznat među širom čitalačkom publikom. Ona je izrazila duhovno raspoloženje mladih koji, vraćajući se iz rata, svoju stravičnu viziju evropske ratne katastrofe suočavaju sa besmislom prozaične građanske svakodnevice u kojoj je trebalo započeti novi život. Od ostalih pesama Dušana Vasiljeva posebno treba istaći Plač matere čovekove i Domovinu.
Dušan Vasiljev za života nije uspeo da objavi knjigu pesama. Napisao je oko 300 pesama, dvadesetak novela, četiri drame i imao bogatu prepisku. Najveći deo njegove zaostavštine čuva se u Narodnoj biblioteci u Beogradu.
Izvolite!
Odličan je Vasiljev. Sramota me, ali nisam prije čuo za njega. Dosta me, atmosferom i stilom, podsjeća na Janka Polića Kamova. U isto vrijeme su i živjeli i, nažalost, malo godina "uhvatili."
Aljoša,zahvljujem ti se na komenaru. Jedan od razloga zašto smo odabrani ovu temu i jeste to što pominješ.
U Kikindi po ovom pjesniku se zoce Gimnazija, jedna ulica i književna nagrada koju dodjeljuje Grad Kikinda.
Dosadašnji dobitnici književne nagrade "Dušan Vasiljev":
1997 — Јован Зивлак, за целокупно песничко дело.
1998 — Стеван Раичковић, за целокупно песничко дело.
1999 — Јовица Аћин, за приповедачки опус.
2000 — Милорад Павић, за приповедачки опус.
2001 — није додељена због недостатка средстава
2002 — Ђорђе Николић, за целокупно песничко дело.
2003 — Љубомир Симовић, за целокупно песничко дело.
2009 — Милисав Савић, за књигу Римски дневник, приче и један роман.
2010 — Гојко Тешић, за књигу Српска књижевна авангарда.
2011 — Ранко Рисојевић, за књигу Господска улица.
2012 — Фрања Петриновић, за књигу Алмашки кружиоци лечених месечара.
2013 — Драго Кекановић, за роман Вепрово срце.
2014 — Стеван Тонтић, за књигу песама Свакодневни смак свијета.
2015 — Давид Албахари, за роман Животињско царство.
2016 — Звонко Карановић, за песничку збирку Златно доба
2017 — Светислав Басара, за роман Андрићева лествица ужаса.
2018 — Радослав Петковић, за књигу есеја Колумбово јаје.
2019 — Мића Вујичић, за роман Унутрашњост.
2020 — Маша Сеничић, за књигу поезије Повремена попут викенд-насеља.
2021 — Драгана Младеновић, за књигу поезије Femicid i druge pesme, Културни центар Новог Сада 2020.-
2022 — Лазар Павловић, за роман Priče o Adamu, PPM Enklava,
Objava na blogu Baneta Nikića.
Hvala.
Prvi anagram poslao je Zdenko Capan iz Karlovca.
2. Slavko Bovan, Kikinda (van konkurencije)
Objava na sajtu ESS. Hvala.
3. Miloš Milićević, Doboj
4. Dejan Minić, Leskovac
5. Aljoša Vuković, Šibenik
6. Mihajlo Džudžar, Ruski Krstur
7. Ilija Ozdanovac, Privlaka
8. Dinko Knežević, Batajnica
Objava na blogu B. Modrića. Hvala.
Objava na sajtu "Enigme". Hvala.
19. Zoran Tacić, Resnik
Objava na blogu Nedjeljka Nedića. Hvala.
OBJAVA NA FEJSBUK STRANI UPITNIK +
Hvala!
Objava na blogu ESS.
Hvala!
Objava na blogu Nove zagonetke.
Hvala!
10. Jovan Nedić, Beli Manastir
Prvih deset učesnika:
1. Slavko Bovan, Kikinda (van konkurencije)
2. Zdenko Capan, karlovac
3. Mihajlo Džudžar, Ruski Krstur
4. Dinko Knežević, Batajnica
5. Miloš Milićević, Doboj
6. Dejan Minić, Leskovac
7. Jovan Nedić, Beli Manastir
8. Ilija Ozdanovac, Privlaka
9. Zoran Tacić, Resnik
10. Aljoša Vuković, Šibenik
11. Stjepan Orešić, Zagreb
12. Luka Pavičić, Split
Ispod teksta sam dodao link.
Predlažem da poslušate.
Objava na Ami radiju (više puta). Hvala.
13. Marko Mihaljević, Omiš
14. Jovica Manevski, Skoplje
15. Žarko Đokić, Beograd (van konkurencije)
16. Goce Pavlov, Štip
17. Krešimir Majetić, Jastrebarsko
Постави коментар