Zanimljivo štivo:ja sam odrastao na Kviskotekinoj školi "svježine", gdje se kod dugačkih pojmova sintagme ne smatraju slabijima od običnih pojmova, jer se njima nagrađuje rješavačko poznavanje opće kulture i događanja u svijetu (ukoliko su takve sintagme odabrane). Zapravo, najdraži radovi s početaka mojih druženja s enigmatikom bile su mi Medvidovićeve talijanke za strpljive, uvijek prožete svježim sintagmama. S druge strane, ne može se poreći da su pojmovi odabrani kao primjer i danas enigmatski vrijedni.
Slažem se Tonči. Nisam baš siguran da razumijem zašto su jednočlani dugi pojmovi smatrani boljim. Dugi jednočlani pojmovi (ako su lijepe i uobičajene riječi) jesu krasan kuriozitet, relativno rijetki u jeziku, poželjni u mreži. Poznate sintagme su dobitak i za autora i za rješavača, vjerujem da se danas svi slažemo oko toga. Dobar primjer kako se enigmatika i kriteriji mijenjaju.
Ne znam koliko ćemo se složiti kad je riječ o čudnim sintagmama koje autor nađe ili kreira da bi razvukao bjelinu, spasio kombinaciju i sl. Stara tema... moje je mišljenje da nisu dobitak, naprotiv... Urednici i članovi žirija odlučuju. Drugi primjer su sintagme u tematskim skandinavkama gdje je zajednički nazivnik dio naslova različitih djela pa ćemo u mreži naći nekoliko naslova u kojima je prisutan isti pojam. Počesto nam autori iz svojih baza podataka nude ne baš poznate naslove filmova, pjesničkih zbirki i sl. Ako je rješivost zadovoljena kvalitetom pojmova u suprotnom smjeru onda ćemo naučiti nešto, u suprotnom slučaju rješavač će pomisliti ono staro "otkud im ideja da bih ovo trebao znati".
Aktuelnost je uvijek veliki dobitak, govori o informiranosti autora, enigmatici kao dijelu masovne kulture, ... uvodimo legitimne nove pojmove u naš enigmatski svijet. Nedavno sam kombinaciju započeo od IMUNITET KRDA.
2 коментара:
Zanimljivo štivo:ja sam odrastao na Kviskotekinoj školi "svježine", gdje se kod dugačkih pojmova sintagme ne smatraju slabijima od običnih pojmova, jer se njima nagrađuje rješavačko poznavanje opće kulture i događanja u svijetu (ukoliko su takve sintagme odabrane). Zapravo, najdraži radovi s početaka mojih druženja s enigmatikom bile su mi Medvidovićeve talijanke za strpljive, uvijek prožete svježim sintagmama. S druge strane, ne može se poreći da su pojmovi odabrani kao primjer i danas enigmatski vrijedni.
Slažem se Tonči. Nisam baš siguran da razumijem zašto su jednočlani dugi pojmovi smatrani boljim. Dugi jednočlani pojmovi (ako su lijepe i uobičajene riječi) jesu krasan kuriozitet, relativno rijetki u jeziku, poželjni u mreži. Poznate sintagme su dobitak i za autora i za rješavača, vjerujem da se danas svi slažemo oko toga. Dobar primjer kako se enigmatika i kriteriji mijenjaju.
Ne znam koliko ćemo se složiti kad je riječ o čudnim sintagmama koje autor nađe ili kreira da bi razvukao bjelinu, spasio kombinaciju i sl. Stara tema... moje je mišljenje da nisu dobitak, naprotiv... Urednici i članovi žirija odlučuju. Drugi primjer su sintagme u tematskim skandinavkama gdje je zajednički nazivnik dio naslova različitih djela pa ćemo u mreži naći nekoliko naslova u kojima je prisutan isti pojam. Počesto nam autori iz svojih baza podataka nude ne baš poznate naslove filmova, pjesničkih zbirki i sl. Ako je rješivost zadovoljena kvalitetom pojmova u suprotnom smjeru onda ćemo naučiti nešto, u suprotnom slučaju rješavač će pomisliti ono staro "otkud im ideja da bih ovo trebao znati".
Aktuelnost je uvijek veliki dobitak, govori o informiranosti autora, enigmatici kao dijelu masovne kulture, ... uvodimo legitimne nove pojmove u naš enigmatski svijet. Nedavno sam kombinaciju započeo od IMUNITET KRDA.
Постави коментар