ACTA AENIGMATICA (190)

Susreti s odgonetačima iz Mađarske (Kup Gemenc)

Piše: Stjepan Horvat

Enigmatsko udruženje Čvor značajnu aktivnost ostvarivalo je na proširenju saznanja o radu zagonetača drugih država, posebice onih u državama tadašnje istočne Europe. Nakon prvih kontakata s uredništvom mađarskog časopisa Füles, ta se suradnja prošila na još neke države (Poljska, Čehoslovačka, DDR, Rumunjska, Bugarska). Kako je EU Čvor bilo općejugoslavensko društvo, nastojali smo da u druženja sa zagonetačima, posebice odgonetačima, vodimo što više članova iz raznih mjesta, a također da uvedemo u takvu suradnju i zainteresirana druga društva kojih je bilo sve više.

Slavko Peleh, László Tiszai i ja bili smo pokretači mnogih takvih druženja (MSZU – Enigmapress; Međunarodni križaljkaški maraton – MKM, brojna odgonetačka natjecanja i prijateljska okupljanja i sl.). U to vrijeme drugi enigmatski subjekti (financijski jači!) nisu bili zainteresirani za takve aktivnosti, ali uvijek smo zahvaljujući snalažljivosti uspjeli pokrivati troškove takvih priredbi. Moram istaći da je u to vrijeme važilo pravilo reciprociteta – jednom gost, jednom domaćin.

S glavnim urednikom Fülesa dogovorili smo odgonetačku suradnju kroz neko natjecanje odgonetača pod pokroviteljstvom dviju redakcija. Mađari su odabrali odgonetački klub iz grada Szekszárda, a kako mađarska redakcija nije imala financijskih problema, prihvatila se organizacije prvog susreta. Prvi susret održan je 13. lipnja 1976. godine. Već iduće godine, 18. i 19. lipnja 1977., EU Čvor je bio domaćin Mađarima. Ta suradnja se nastavila i idućih godina, jer je EU Čvoru bio cilj da uključi neko drugo društvo u tu suradnju. Treće okupljanje bilo je ponovo u Szekszárdu 30. rujna i 1. listopada 1978. godine.

Zahvaljujući Zdenku Svorenu iz Zagonetačkog društva Vinkovci, u Vinkovcima se 16. rujna 1979. godine održalo finalno natjecanje Prvenstva odgonetača Jugoslavije (to je bila prigoda da Vinkovčani pokrenu Vinkovačke enigmatske susrete). Tada smo s Mađarima dogovorili da budu gosti Vinkovčana i da se tamo održi međunarodno odgonetačko natjecanje ekipa Fülesa, Čvora i ZDV. Mađari su godinu prije odlučili da te susrete nazovu Kup Gemenc, za što su osigurali lijepi prijelazni pehar.

Peto druženje i natjecanje održano je ponovo u Mađarskoj od 4. do 6. listopada 1980. godine, a natjecale su se po dvije ekipe ZD Vinkovci i odgonetačkog kluba iz Szekszárda. O samom natjecanju pisao sam u 234. broju Zagonetača pod naslovom "Kup Gemenc" ponovo u rukama ekipe iz Szekszárda. Za ekipu iz Vinkovaca nastupili su Dušan Šuša, Ivan Antonić, Marko Smolčić i Zlata Itlinger. Radoš Pušonjić i ja bili smo članovi žirija, zajedno s Ernőom Bajaijem i Lászlóm Tiszaijem. Konačni rezultat bio je 5,5:5 za Mađare.

U mađarskom listu Tolna Megyei Népújság (Narodne novine Županije Tolna), u broju 240 (12. listopada 1980.), na petoj stranici, našla se fotoreportaža Lászla Szepesija iz koje donosim dio fotografija i prijevod pratećeg teksta.

Dva sata mudrovanja

Već je postala višegodišnja tradicija da članovi Odgonetačkog kluba iz Szekszárda odmjeravaju snage s odgonetačima iz jugoslavenskog grada Vinkovci. Ovogodišnje odmjeravanje snaga priređeno je prošle nedjelje u Szekszárdu. Domaćini su bili glavni urednik tamošnjeg lista Čvor i glavni urednik Fülesa. Ove dvije redakcije priredile su i zanimljive zadatke.

Natjecanje je počelo u tri sata i trajalo je sto i dvadeset minuta. Poderani su vršci nekoliko olovaka, smanjile su se brisalice, popila se veća količina osvježavajućih napitaka i kave, a napunile su se opušcima i pepeljare. Po završetku borbe žiri, u čijem sastavu su bila rukovodstva obiju redakcija, provjerio je odgonetke. Odluka je glasila ovako: ekipe su primjereno izvršile svoj zadatak, a razlika u rezultatu je minimalna. Pokal, koji pripada pobjedniku, ostaje u Szekszárdu.

Napomene S. Horvata o fotografijama:

Gornje fotografije:
- natjecatelji iz Szekszárda
- László Tiszai i pokal Gemenc
- Ivan Antonić u predahu pije kavu.

Donje fotografije:
- natjecateljica odgonetačkog kluba iz Szekszárda
- predaja pokala pobjedničkoj ekipi (u donjem desnom uglu Radoš Pušonjić i Stjepan Horvat).

Uredničke napomene: Na web-stranici library.hungaricana.hu može se pronaći baš peta stranica iz 240. broja (1980. g.) spomenutih novina, na kojoj je objavljena opisana fotoreportaža: OVDJE, a na 12. stranici istog broja nalazimo i križaljku: OVDJE.

Web-stranica library.hungaricana.hu trenutno sadrži preko 17.000.000 digitaliziranih stranica iz različitih novina i knjiga (uključujući npr. i zagrebački "Arhivski vjesnik"), s ugrađenom tražilicom koja vodi na sve stranice na kojima se nalazi traženi pojam. Ako, na primjer, u tu tražilicu upišemo "csvor", dobićemo poveznicu na stranicu s fotoreportažom o enigmatskom susretu u Seksardu. Ali to još nije sve. S tako dobivene stranice može se kopirati originalni tekst, čiji smo prijevod pročitali u gornjem članku:

Két óra töprengés
Már sokéves hagyomány, hogy a szekszárdi rejtvényfejtő klub tagjai összemérik szellemi erejüket a Jugoszláviában levő Vinkovciban lakó rejtvényfej tőkkel. Az idei erőpróbát múlt vasárnap Szekszárdon rendezték meg. A verseny két gazidája az ottani Csvor című rejtvényújság, s a Füles főszerkesztője volt. A két redakció állította össze az ötletes feladatokat is.
Háromkor kezdődött a verseny. A megnyitó, a köszöntők elhangzása után százhúsz percen át küzdhettek a jobbiknak járó kupáért a jugoszláv és a magyar színeket képviselő csapatok. Elkopott néhány ceruza hegye, kisebbek lettek a radírok. A versenyzők megittak tisztes mennyiségű üdítőt, kávét, s megteltek csikkel a hamutartók is. Utána a zsűri, a két szerkesztőség vezetői, ellenőrizték a megfejtéseket. A döntés így szólt: a csapatok derekas munkát végeztek, a ’különbség az eredményben egészen minimális. A győztesnek járó kupa Szekszárdon marad.

SZEPESI LÁSZLÓ

Pretraga po pojmu "csvor" daje još dvije poveznice. Prva vodi na neku kartu iz Mađarskog hidrološkog atlasa iz 1953. godine, a druga vodi na skenirane stranice iz lista "Új Dunántúli Napló" iz maja 1991. godine (2. godište, 118-147. broj), konkretnije na člančić s 3. stranice 141. broja od 25. maja 1991. godine. Što piše u tom članku?

Nemzetiségi rejtvények a Fülesben
A Füles legújabb száma hor- vát nyelvű keresztrejtvényt tartalmaz azért, mert a délszláv nemzetiségi olvasók kérték. A rejtvényt egy bjelovári testvérlap, a Csvor, magyarul Csórná szerkesztősége küldte. A későbbiekben szerb nyelven is készül rejtvény. Korábban jelent már meg szlovák, román és német nyelven.

Gornji članak Google ovako prevodi:

Etničke zagonetke u Fülesu
Posljednji broj Fülesa sadrži križaljku na hrvatskom jer su je zatražili južnoslavenski čitatelji. Slagalicu je poslala redakcija biblijskih novina u Bjelovaru, Csvor, na mađarskom od Csórná. Slagalica će kasnije biti napisana na srpskom jeziku. Do sada je objavljena na slovačkom, rumunjskom i njemačkom jeziku.

Googleov prijevod nije baš za pohvalu, ali ipak razumijemo da je budimpeštanski enigmatski list "Füles" u maju 1991. godine objavio križaljku na hrvatskom jeziku koju je poslao bjelovarski "Čvor". Prije toga objavio je križaljke na slovačkom, rumunjskom i njemačkom jeziku, a spremala se i ukrštenica na srpskom, koju je, pretpostavljamo, poslala – ili koju bi trebala poslati – gornjomilanovačka "Eureka". Stjepan Horvat će o tome vjerovatno znati nešto više, ali će i za njega biti iznenađenje da je "Čvor" spomenut u listu "Új Dunántúli Napló" (Novi prekodunavski dnevnik), koji je izlazio u Pečuju / Pečuhu.

Treba još napomenuti da ni digitalizacija mađarskih novina nije savršena pa je u tom člančiću riječ "Csomó" (čitaj: "čomo", u značenju "čvor") pročitana kao "Csórná", što je slično imenu zanimljivog gradića u sjeverozapadnoj Mađarskoj: Csorna, koji ima nešto malo više stanovnika od – Belog Manastira.