Ina Malkoč na fejsbuku:
Tata Mesud je bio na oko vrlo ozbiljan i strog. Ljubav je pokazivao rijetko i na sebi svojstven način, sarkastično i nespretno. Na prste mogu prebrojiti koliko sam puta u životu vidjela da je poljubio mamu ili rekao joj volim te. Krio je te osjećaje kao da nešto krivo radi.
Nešto manje od prije devet godina, kad je umrla mama, tata nam je pročitao pjesmu koju je čitao njoj, Razi. Tek tada sam upoznala tog čovjeka, romantika plavih očiju.
Danas je godina dana kako je umro a ja sanjam da ga vidim na vratima kuće i kako se raduje mom dolasku. Nadam se da su skupa, negdje gore, iznad planina. 
KADA BUDEŠ STARA
Kad budeš stara, seda i u snima,
Dremaćeš kraj ognja, čitajući polako
Ispustićeš knjigu, sanjati o blagom
Pogledu, kog očiju ti skrivala dubina.
Voleli su mnogi časke tvog veselja,
I ljubav im bila prava ili kriva,
Tek ti jedan čovek dušu punu želja
Ljubio, i tugu, što ti lice skriva.
Naginjući se tužno k žaru svog kamina,
Šapni, kako ljubav nas je ostavila,
I sad hodi iznad planinskih visina,
Gde je posred zvezda svoje lice skrila.
W.B.Y.
2 коментара:
Mesud je bio ljudina.
Imao sam s njim mnogo prijatnih trenutaka. Bilo je interesantnih momenata. Evo da s vama prodijelim tri situacije:
1. Kada sam 2001. godine išao do Sarajeva (po radnu knjižicu) skoknuo sam do redakcije "Sezama". Ćaskali smo (o enigmatici) Emir, Mesud i ja. Pričamo, pričamo, srčemo kafu, pričamo i u jednom momentu upitah Emira (onako ovlaš, bez ihakvih primisli) koliki im je tiraž (koliko prodaju primjeraka). Emir odmah odgovori. "E, to je poslovna tajna!". Prije nego što sam se uspio sabrati od iznenađenja zbog ovakvog odgovora, Mesud se obrati Emiru kulturnim uzvikom (citiram): "Ne seri!" te mi odgovoi i na pitanje a reče i još neke odgovore koje nisam ni pisao. Razgovor je nastavljen (između nas trojice) normalno (kao da se ovo i nije dogodilo). Mesud je shvatio da nisam imao nikakvu zlu namjeru pitajjući nešto što bi objektivno rečeno, moglo biti poslovna tajna.
2. 2010. godine Mesud me dočekao u 5 sati (prije svanuća) na stanici u Prijedoru, a onda me dovezao u Bihać (uopšte nije blizu!!!). Dakle, ustao je u gluho doba noći, vozio do Prijedora i nazad, a onda me ugostio u svojoj kući (To je onaj prvi, inicijalni susret enigmata na Uni.
3. 2012. godine Mesud i Raza su došli u Kikindu na jedan dan, da podrže Susrete koje smo organizovali. Po onakvoj vrućinčini vozio je 7-8 sati samo da podržali organizatora.
Ima mnogo takvih stvari, ali su ovo ilustrativni primjeri.
Mesud je bio Ljudina.Imam lijepa sjećanja i kada je Raza u pitanju.
Sa Mesudom je bilo lako, nikad nisam imao dilema šta mu je na pameti tog časa, od njega sam bezbroj puta dobio nježnost pa „grubost“, ili obrnuto..., ali uvijek je nasuprot mene bio stvaran čovjek od krvi i mesa, a ne nekakva projekcija prikrivenih misli, interesa... Takav čovjek, real person, sve je rjeđa pojava, nema toga više i zato je bilo neizmjerno vrijedno imati ga za prijatelja, zato sam se uvijek vraćao u Srbljane, željan iskrenosti i ljudskosti. Puno smo vremena proveli zajedno, ostala su prelijepa sjećanja. Generalno nisam baš nasmiješena osoba, ali kad god na njega pomislim ide spontani osmijeh i smirujuća blagost, hvala mu na tom ljudskom daru, svijet je bolji s takvim ljudima.
Постави коментар