Jedna od naših vječnih tema, to sa dvoslovima i sl. O kriterijima, ukusima, prioritetima... ćemo se lako složiti, svi radimo kako vjerujemo da je najbolje i to je više nego dovoljno.
Kako se zove naše djelo sa mrežom, riječima unutra, crnim poljima i sl jeste zanimljivo, zanimljivo je pogledati i druge jezike... Čak i da je jedini naziv koji imamo "ukrštene riječi" to ne bi značilo da ne može unutra biti i kratica, dvoslova i sl, samo bi značilo da GENERALNO idu riječi. Nema razloga za odsustvo fleksibilnosti, nema prijedloga za diskvalificiranje ni išta sličnog, dokle će fleksibilnost sezati odlučivaće nadležni, mi ostali ćemo ponekad ponuditi svoje mišljenje bez želje i mogućnosti da ga namećemo bilo kome.
Ono što je pomalo nova tema je definiranje križaljke. Ako pođemo od definiranja definicije (HJP "sažeto, jasno i što je moguće preciznije tumačenje (opis) biti nekog pojma") onda se meni nametnulo "križaljka je zagonetka u kojoj su ukrštene riječi koje rješavač odgoneta koristeći opise ili neku drugu pomoć". Ne tvrdim da je savršena definicija, bilo bi korisno čuti druga mišljenja.
U gornjoj definiciji nema odredbe "...SAMO riječi...", pa je logično da ono što nije isključeno može ići. Da li je poželjno, da li je to vrlina, mana, koliko velika i sve tako, ostavljam(o) urednicima, članovima žirija i sl. Vjerujem da takve procjene treba zasnivati na sagledavanju koliko su naša djela u skladu sa suštinom (definicijom) onog što radimo, više nego na nazivu toga što radimo. Kakva je naša praksa možemo lako utvrditi analizirajući objavljeno u posljednjih 50-ak godina. Tumačenje takve analize dobro bi bilo povjeriti neenigmatima. Mi smo dokazano subjektivni, osjetljivi, sujetni .. Neki od tih epiteta bi trebali ući u kakvu veselu definiciju enigmata.
4 коментара:
Dina Levačić
DOK SE NAROD NE DIGNE, NEPRAVDE NE LEGNU (BEN, PRAVO, DENZEL, EGON)
Ispravka: (NED , ...)
Jedna od naših vječnih tema, to sa dvoslovima i sl. O kriterijima, ukusima, prioritetima... ćemo se lako složiti, svi radimo kako vjerujemo da je najbolje i to je više nego dovoljno.
Kako se zove naše djelo sa mrežom, riječima unutra, crnim poljima i sl jeste zanimljivo, zanimljivo je pogledati i druge jezike... Čak i da je jedini naziv koji imamo "ukrštene riječi" to ne bi značilo da ne može unutra biti i kratica, dvoslova i sl, samo bi značilo da GENERALNO idu riječi. Nema razloga za odsustvo fleksibilnosti, nema prijedloga za diskvalificiranje ni išta sličnog, dokle će fleksibilnost sezati odlučivaće nadležni, mi ostali ćemo ponekad ponuditi svoje mišljenje bez želje i mogućnosti da ga namećemo bilo kome.
Ono što je pomalo nova tema je definiranje križaljke. Ako pođemo od definiranja definicije (HJP "sažeto, jasno i što je moguće preciznije tumačenje (opis) biti nekog pojma") onda se meni nametnulo "križaljka je zagonetka u kojoj su ukrštene riječi koje rješavač odgoneta koristeći opise ili neku drugu pomoć". Ne tvrdim da je savršena definicija, bilo bi korisno čuti druga mišljenja.
U gornjoj definiciji nema odredbe "...SAMO riječi...", pa je logično da ono što nije isključeno može ići. Da li je poželjno, da li je to vrlina, mana, koliko velika i sve tako, ostavljam(o) urednicima, članovima žirija i sl. Vjerujem da takve procjene treba zasnivati na sagledavanju koliko su naša djela u skladu sa suštinom (definicijom) onog što radimo, više nego na nazivu toga što radimo. Kakva je naša praksa možemo lako utvrditi analizirajući objavljeno u posljednjih 50-ak godina. Tumačenje takve analize dobro bi bilo povjeriti neenigmatima. Mi smo dokazano subjektivni, osjetljivi, sujetni .. Neki od tih epiteta bi trebali ući u kakvu veselu definiciju enigmata.
Постави коментар