Odlicno - rekao bih da su radovi usporedive kvalitete: ako sam Resadovom dao 9/10, ovaj je takoder 9/10, razlike su po meni u nijansama. Da su nekim slucajem na natjecanju i moram ih poredati, malu prednost bih dao Resadovom, ali samo jer su kljucni pojmovi strukturalno izazovniji (Resad si je malo vise zakomplicirao zivot, platio cijenu, ali, barem za mene, malo podigao dojam sa SKOLJKOM, SALJAPINOM, KUROSAWOM, ESCOBAROM, ASANTI). Ne bih se potukao s nekim da mi kaze da je Perina bolja - stvarno su blizu, Resadova ima taj dodatni strukturalni pritisak da su 21-ice jedna uz drugu, kao i da desna strana ima 2 trinaestice. Ako pogledamo gdje je Resad "utrosio" 3 crna polja vise, na neispunjenoj mrezi ta bi 3 teoretski bila 27, 42 i 55 (to ne znaci da ih je u ovoj kombinaciji moguce ukloniti: samo da kad bismo imali teoretski zadatak da popunimo praznu mrezu s Resadovim rasporedom crnih polja, ta 3 bi se mogla maknuti, a da je mrezu i dalje moguce popuniti). Kad gledamo popunjenu mrezu, sva ta tri dodatna crna polja su rezultat upravo ovog pritiska koji daju paraleni dugacki pojmovi: polje 55 je tu zbog TT u lijevom paru (i neutralizira pritisak za 2 troslovne kratice, da bi se omogucio izlazak iz lijevog dijela povezujuci ANNAMARIA sa SALJAPIN), polje 27 postoji zbog MT u gornjem paru (gdje su 13 i 14 vec morali biti zrtvovani troslovnim kraticama), a polje 42 zbog zavrsnog VU u desnom paru (i jedini nacin da ga se izvuce bi bio da 42 ode udesno, a 53 se ukloni, sto bi zahtijevaqlo potpun redizajn). Zato je moj komentar da je Resad izvukao maksimum iz kombinacije: ponekad kad gledam zavrsnu mrezu, mogu lako uociti poboljsanje (ili pronaci dio gdje je autor isao linijom manjeg otpora), ali u ovom slucaju vidi se da je rad popeglan do kraja. Isto vrijedi i za Perin, zato su blizu u procjeni, ali faktor tezine je unatoc tri crna polja manje za mene mrvicu nizi. Ponovno, potpuno razumijem ako bi netko zauzeo oprecan stav, ali bitno je prepoznati da su ova dva uratka unutar njihovog vlastitog odabranog stila priblizno podjednako uspjesna.
Najprije da se nadovežem na Slavkov komentar. Kako je bilo kod Pere, odakle je počeo, mogu nagađati, a i rekao mi je. Ja sam nedavno našem dragom Rajku poslao bušmana kojeg sam počeo od NE IDE MI U GLAVU. Nije loša sintagma (uklopio sam i još neke slične), a jeste moje priznanje, osjećaj, ne znam je li poruka. Moja glava, moja stvar, moje mišljenje kao i svačije, lijepo je da se razlikujemo.
Eto ne ide mi u glavu kako smo skloni ignorirati, preskočiti nulto pitanje – šta to mi radimo u ovim našim mrežama? Uživamo igrajući se riječima, naravno! Uživamo i pokazujući svoje radove, primajući pohvale, komentirajući... Ima li užitka za druge aktere?
Poredio sam enigmatske ambicije i našu ocjenjivačku praksu sa skakanjem u vodu, no to je još uvijek nekako „među nama“. Ako ćemo zahvatiti baš sve, i naše drage konzumente, rješavače (a ovdje komentiramo radove iz izdanje koje ide na kioske, ne o našim akrobacijama na blogovima) onda mi je najbolje poređenje enigmatike sa, meni tako dragom i važnom, hranom. Ako nam devet troslovnih kratica (koje nisu NBA ni OUN ni išta slično) „omogućuju nesto daleko vrednije…” onda mi to liči na nekakav ne baš ukusni vezivni sastojak, začin ili sl čija je uloga da podrži vizualni dio jela (nimalo nevažna prezentacija hrane). Dakle, konzument mora pojesti i otrpjeti tu gorku “armaturu” da bi uslikao prekrasnu kreaciju na tanjuru ispred njega. Slika je jedno, a ukus drugo, o hrani je riječ, ne može biti dilemma. Iz mojih konobarskih dana se sjećam kako sam sa strahom nosio do stola tanjur sa krunom od janjećih kotletića (pogledati Crown Roast of Lamb). Ne znam kako je šef učvršćivao tu konstrukciju, ali znam da mi je bilo frka. Ono što nudimo nekom koga poštujemo mora biti ukusno i probavljivo, hrana je užitak, enigmatika je užitak. Znao sam reći da su enigmatski Autori pomalo mazohisti, kako god da je, nemamo parvo da volontiramo rješavače u takvu našu igru. Ja bih rado potpisao bušmana sa 35 crnih polja i sadržajem u kome su ukrštene riječi, svježe, zanimljive itd itd, problem je što to urednik neće objaviti. Ne kontam, ne razumijem, ne ide mi u glavu…
Analizirati i porediti ova dva vrlo ambiciozna i uspješna rada je složen posao za koji ovaj čas nemam energije (cijeli dan sam vozio i hodao). Ovo gore je malo podsjećanje (ne zamjerite što odlutah na hranu, nekako mi lakše) da radimo za rješavače jer je to suština zagonetke, jer je njihovo zadovoljstvo vezano za naše i zadovoljstvo i svekoliko dobro. Slavku šaljem sliku pomenute krune, nezaboravna stvar...
.png)
5 коментара:
Da li je autor ovim pod brojem 58 htio da pošalje neku skrivenu poruku?!
Odlicno - rekao bih da su radovi usporedive kvalitete: ako sam Resadovom dao 9/10, ovaj je takoder 9/10, razlike su po meni u nijansama. Da su nekim slucajem na natjecanju i moram ih poredati, malu prednost bih dao Resadovom, ali samo jer su kljucni pojmovi strukturalno izazovniji (Resad si je malo vise zakomplicirao zivot, platio cijenu, ali, barem za mene, malo podigao dojam sa SKOLJKOM, SALJAPINOM, KUROSAWOM, ESCOBAROM, ASANTI). Ne bih se potukao s nekim da mi kaze da je Perina bolja - stvarno su blizu, Resadova ima taj dodatni strukturalni pritisak da su 21-ice jedna uz drugu, kao i da desna strana ima 2 trinaestice. Ako pogledamo gdje je Resad "utrosio" 3 crna polja vise, na neispunjenoj mrezi ta bi 3 teoretski bila 27, 42 i 55 (to ne znaci da ih je u ovoj kombinaciji moguce ukloniti: samo da kad bismo imali teoretski zadatak da popunimo praznu mrezu s Resadovim rasporedom crnih polja, ta 3 bi se mogla maknuti, a da je mrezu i dalje moguce popuniti). Kad gledamo popunjenu mrezu, sva ta tri dodatna crna polja su rezultat upravo ovog pritiska koji daju paraleni dugacki pojmovi: polje 55 je tu zbog TT u lijevom paru (i neutralizira pritisak za 2 troslovne kratice, da bi se omogucio izlazak iz lijevog dijela povezujuci ANNAMARIA sa SALJAPIN), polje 27 postoji zbog MT u gornjem paru (gdje su 13 i 14 vec morali biti zrtvovani troslovnim kraticama), a polje 42 zbog zavrsnog VU u desnom paru (i jedini nacin da ga se izvuce bi bio da 42 ode udesno, a 53 se ukloni, sto bi zahtijevaqlo potpun redizajn). Zato je moj komentar da je Resad izvukao maksimum iz kombinacije: ponekad kad gledam zavrsnu mrezu, mogu lako uociti poboljsanje (ili pronaci dio gdje je autor isao linijom manjeg otpora), ali u ovom slucaju vidi se da je rad popeglan do kraja. Isto vrijedi i za Perin, zato su blizu u procjeni, ali faktor tezine je unatoc tri crna polja manje za mene mrvicu nizi. Ponovno, potpuno razumijem ako bi netko zauzeo oprecan stav, ali bitno je prepoznati da su ova dva uratka unutar njihovog vlastitog odabranog stila priblizno podjednako uspjesna.
Najprije da se nadovežem na Slavkov komentar. Kako je bilo kod Pere, odakle je počeo, mogu nagađati, a i rekao mi je. Ja sam nedavno našem dragom Rajku poslao bušmana kojeg sam počeo od NE IDE MI U GLAVU. Nije loša sintagma (uklopio sam i još neke slične), a jeste moje priznanje, osjećaj, ne znam je li poruka. Moja glava, moja stvar, moje mišljenje kao i svačije, lijepo je da se razlikujemo.
Eto ne ide mi u glavu kako smo skloni ignorirati, preskočiti nulto pitanje – šta to mi radimo u ovim našim mrežama? Uživamo igrajući se riječima, naravno! Uživamo i pokazujući svoje radove, primajući pohvale, komentirajući... Ima li užitka za druge aktere?
Poredio sam enigmatske ambicije i našu ocjenjivačku praksu sa skakanjem u vodu, no to je još uvijek nekako „među nama“. Ako ćemo zahvatiti baš sve, i naše drage konzumente, rješavače (a ovdje komentiramo radove iz izdanje koje ide na kioske, ne o našim akrobacijama na blogovima) onda mi je najbolje poređenje enigmatike sa, meni tako dragom i važnom, hranom. Ako nam devet troslovnih kratica (koje nisu NBA ni OUN ni išta slično) „omogućuju nesto daleko vrednije…” onda mi to liči na nekakav ne baš ukusni vezivni sastojak, začin ili sl čija je uloga da podrži vizualni dio jela (nimalo nevažna prezentacija hrane). Dakle, konzument mora pojesti i otrpjeti tu gorku “armaturu” da bi uslikao prekrasnu kreaciju na tanjuru ispred njega. Slika je jedno, a ukus drugo, o hrani je riječ, ne može biti dilemma. Iz mojih konobarskih dana se sjećam kako sam sa strahom nosio do stola tanjur sa krunom od janjećih kotletića (pogledati Crown Roast of Lamb). Ne znam kako je šef učvršćivao tu konstrukciju, ali znam da mi je bilo frka. Ono što nudimo nekom koga poštujemo mora biti ukusno i probavljivo, hrana je užitak, enigmatika je užitak. Znao sam reći da su enigmatski Autori pomalo mazohisti, kako god da je, nemamo parvo da volontiramo rješavače u takvu našu igru. Ja bih rado potpisao bušmana sa 35 crnih polja i sadržajem u kome su ukrštene riječi, svježe, zanimljive itd itd, problem je što to urednik neće objaviti. Ne kontam, ne razumijem, ne ide mi u glavu…
Analizirati i porediti ova dva vrlo ambiciozna i uspješna rada je složen posao za koji ovaj čas nemam energije (cijeli dan sam vozio i hodao). Ovo gore je malo podsjećanje (ne zamjerite što odlutah na hranu, nekako mi lakše) da radimo za rješavače jer je to suština zagonetke, jer je njihovo zadovoljstvo vezano za naše i zadovoljstvo i svekoliko dobro. Slavku šaljem sliku pomenute krune, nezaboravna stvar...
Nadovezujem se na Tončijevo promišljanje a vi sami procenite na osnovu ovih parametara o kvalitetima i jedne i druge križaljke.
PERO (PDR=6,44)
21 slovo:
ANTROPOLOŠKI PESIMIZAM
IĆI LINIJOM MANJEG OTPORA
13 slova:
ALAN BJELINSKI
NIKOLA TAVELIĆ
12 slova:
KINEMATOGRAF
11 slova:
GRKOKATOLIK
10 slova:
AKADEMIZAM
ARENA SPORT
POTPROGRAM
9 slova:
BLATITI SE
TRAVARICA
UNATRAŠKE
8 slova:
ANAHORET
IVA TABAR
LIRIČARI
RT STRAHA
REŠAD (PDR=6,27)
21 slovo:
ŠTA ĆE NAMA ŠOFERIMA KUĆA
VELIKODOSTOJANSTVENIK
13 slova.
AKIRA KUROSAWA
ĆIRIL IVEKOVIĆ
FJODOR ŠALJAPIN
ŠVEDSKE LJESTVE
TELETEJPSETER
12 slova:
EKATERINBURG
11 slova:
HOTELIJERKA
MARINA NEMET
10 slova:
RUSKI JEZIK
9 slova:
ANNAMARIA
KABIR BEDI
KSERANTEM
LATOSKOPI
UNAKAZITI
8 slova:
ANTILOPA
ARBANASI
Kako se računa PDR? Meni je ispalo 5,90
Постави коментар