Interesantno (a, možda i nije); kad sam ja počinjao kao enigmata, pratio sam sve enigmatske listove koji su mi bili dostupni, ali nigdje nisam pročitao, ili se ne sjećam, preporuku da se ne koriste glagoli i množine. Zašto, nije mi jasno. Sjećam se samo da je preporučeno koristiti pridjeve u srednjem rodu. Možda što većina pridjeva u srednjem rodu imaju "bolju zvučnu skupinu": budan, budno, budna; mudar, mudro, mudra, itd. Ali, ima i ženski rod, ali to nije to! Nije preporučljivo? Ako, npr. uzmemo pridjev LIJEP, LIJEPO, LIJEPA, koja riječ / pridjev je ovdje najljepši?
Zlatko Delić je bio u ono vrijeme jedan od mojih omiljenih križaljkaša.
Množine su jednakovrijedne riječi kao i jednine. U križaljkama je njihova uloga da križaljku poboljšaju pa se ne mogu ubrajati u slabosti. Na primjer, množine imenica ženskog roda na svom kraju donose i glas (slovo) "e", množine muškog roda su za jedno (ili tri) slova dulje od jednine pa pomiču odn. bolje raspoređuju crna polja i donose slovo "i" na svom kraju. Bez njih se mnogi dijelovi križaljki ne bi mogli sastaviti ili bi morali biti slabo rješivi ili imati više crnih polja. A šta tek reći za množine "rešoi", "tabui", "bifei", "kikirikiji"... ili npr. cvrčci, nakovnji, uši, oči, brci - brkovi...
I za vrline i za mane postoji nekakva generalna "rang-lista", neke su manje, neke više važne... zamislimo da dodajemo ili oduzimamo nekakve poene u procesu ocjenjivanja (kao klizanje i neki drugi sportovi). Naravno, kao što Jovan lijepo pokaza, nekad su množine vrlina. Generalno ih se ipak može smatrati manom jer su izvedene od osnovnog oblika, jer rješavač može previdjeti ono "mn" ili slovo više u opisu, nekad zvuče neprirodno (ja sam u bušmanu imao OKTOBRI, nije nepravilno ali jeste mana)... Ako ih je izrazito mnogo onda sigurno jesu mana. Kad se množinom povećava bjelina i sl treba pogledati da li se više dobija ili možda gubi. Valja procijeniti od slučaja do slučaja.
Oko brojanja i računanja - evo primjer crnih polja: brojimo ih i tom rezultatu brojanja (i računanja procenta CP) dajemo težinu. Uloga crnog polja je da omeđi početak i kraj pojma u mreži. Ako se crna polja dodiruju jednom stranom onda je ta uloga 75-postotna za oba crna polja pa bi, logično, brojana "težina" ta dva crna polja trebala biti 1.5, a ne 2.0. Svi znamo da tako naslonjena crna polja povećavaju PDR, teže je sastavljati, prožetost je bolja... Ako ćemo brojati i računati i rezultatima pridavati važnost, možemo taj dio procesa unaprijediti. Ima još primjera...
Danas sam u internetskim medijima pročitao riječ TENISERKIN (vj. od TENISERKA). Ni jedna ni druga riječ nije zabilježena na Hjp. Razumljivo. Jer u to vrijeme nije postojala ta riječ, a Hjp se ne ažurira.
Jezik je "živo biće". Vidimo (svjedoci smo) da se dosta novinara, a potom i filologa prilagođava promjenama u jeziku, i postepeno prihvata te promjene. O tome je napisano dosta naučnih radova i knjiga. Enigmatičari trebaju (i prate) taj trend. Kad već govorimo o množinama, glagolima i pridjevima, šta mislite kolege enigmati o prihvatljivosti pridjeva SAMONIKAO (u križaljci)?
Zaboravih se osvrnuti na ovaj rad. 4-slovna kratica (39 vod) je velika mana (nije to NASA ili FIFA pa da se oipiše bez navođenja riječi u nazivu)..., ima i drugih, neriješena mreža je izgledala bitno bolje.... Opisivač je preskočio AKATI, možda mu je bilo "mrsko", NAVE je mogao opisati kao brodovi..., HIPNOTIČOST je nezgodno za opisati, stari trik "osobina onog što je..." je neprijatna stvar za rješavača...
Hajro, pozdrav. Da li se ova generalna lista može okrenuti na dobrobit rješavača, odnosno da on / ona kaže: " Ovo "mn" sam već sretao / la u križaljkama" Da li igramo sa, ili protiv rješavača?
Jezik se opire neizgovorljivim oblicima kao što je "tenisačičin", bez obzira što se navode u jezikoslovnim izvorima. Danas na Guglu za taj oblik postoji - 50 potvrda, od toga samo jedna iz realnog teksta, sve ostalo su nabrajanja. Nasuprot tome, oblik "tenikerkin" ima - 103.000 potvrda. Dakle, onaj koji govori "tenisačica", izbjegavaće prisvojni pridjev.
Hajro kaže za množine u križaljkama: "Generalno ih se ipak može smatrati manom jer su izvedene od osnovnog oblika..." Zašto bismo uvodili jedno takvo nepotrebno ograničenje? Pa mnoge imenice, možda i većina, izvedene su od osnovnog oblika, da ih ne nabrajam...
-Zlatko%20Delic--Ukrstenica-21x12.jpg){kind=spacer}
11 коментара:
Nisam najprije pogledao ko je autor, ali sam unapred pretpostavio da je Zlatko Delić. Volio sam rješavati njegove radove.
Čudo se nisu javili brojači množina i glagola. :)
Interesantno (a, možda i nije); kad sam ja počinjao kao enigmata, pratio sam sve enigmatske listove koji su mi bili dostupni, ali nigdje nisam pročitao, ili se ne sjećam, preporuku da se ne koriste glagoli i množine. Zašto, nije mi jasno. Sjećam se samo da je preporučeno koristiti pridjeve u srednjem rodu. Možda što većina pridjeva u srednjem rodu imaju "bolju zvučnu skupinu": budan, budno, budna; mudar, mudro, mudra, itd. Ali, ima i ženski rod, ali to nije to! Nije preporučljivo?
Ako, npr. uzmemo pridjev LIJEP, LIJEPO, LIJEPA, koja riječ / pridjev je ovdje najljepši?
Zlatko Delić je bio u ono vrijeme jedan od mojih omiljenih križaljkaša.
Množine su jednakovrijedne riječi kao i jednine. U križaljkama je njihova uloga da križaljku poboljšaju pa se ne mogu ubrajati u slabosti. Na primjer, množine imenica ženskog roda na svom kraju donose i glas (slovo) "e", množine muškog roda su za jedno (ili tri) slova dulje od jednine pa pomiču odn. bolje raspoređuju crna polja i donose slovo "i" na svom kraju. Bez njih se mnogi dijelovi križaljki ne bi mogli sastaviti ili bi morali biti slabo rješivi ili imati više crnih polja. A šta tek reći za množine "rešoi", "tabui", "bifei", "kikirikiji"... ili npr. cvrčci, nakovnji, uši, oči, brci - brkovi...
I za vrline i za mane postoji nekakva generalna "rang-lista", neke su manje, neke više važne... zamislimo da dodajemo ili oduzimamo nekakve poene u procesu ocjenjivanja (kao klizanje i neki drugi sportovi). Naravno, kao što Jovan lijepo pokaza, nekad su množine vrlina. Generalno ih se ipak može smatrati manom jer su izvedene od osnovnog oblika, jer rješavač može previdjeti ono "mn" ili slovo više u opisu, nekad zvuče neprirodno (ja sam u bušmanu imao OKTOBRI, nije nepravilno ali jeste mana)... Ako ih je izrazito mnogo onda sigurno jesu mana. Kad se množinom povećava bjelina i sl treba pogledati da li se više dobija ili možda gubi. Valja procijeniti od slučaja do slučaja.
Oko brojanja i računanja - evo primjer crnih polja: brojimo ih i tom rezultatu brojanja (i računanja procenta CP) dajemo težinu. Uloga crnog polja je da omeđi početak i kraj pojma u mreži. Ako se crna polja dodiruju jednom stranom onda je ta uloga 75-postotna za oba crna polja pa bi, logično, brojana "težina" ta dva crna polja trebala biti 1.5, a ne 2.0. Svi znamo da tako naslonjena crna polja povećavaju PDR, teže je sastavljati, prožetost je bolja... Ako ćemo brojati i računati i rezultatima pridavati važnost, možemo taj dio procesa unaprijediti. Ima još primjera...
Danas sam u internetskim medijima pročitao riječ TENISERKIN (vj. od TENISERKA). Ni jedna ni druga riječ nije zabilježena na Hjp. Razumljivo. Jer u to vrijeme nije postojala ta riječ, a Hjp se ne ažurira.
Jezik je "živo biće". Vidimo (svjedoci smo) da se dosta novinara, a potom i filologa prilagođava promjenama u jeziku, i postepeno prihvata te promjene. O tome je napisano dosta naučnih radova i knjiga. Enigmatičari trebaju (i prate) taj trend.
Kad već govorimo o množinama, glagolima i pridjevima, šta mislite kolege enigmati o prihvatljivosti pridjeva SAMONIKAO (u križaljci)?
Zaboravih se osvrnuti na ovaj rad. 4-slovna kratica (39 vod) je velika mana (nije to NASA ili FIFA pa da se oipiše bez navođenja riječi u nazivu)..., ima i drugih, neriješena mreža je izgledala bitno bolje.... Opisivač je preskočio AKATI, možda mu je bilo "mrsko", NAVE je mogao opisati kao brodovi..., HIPNOTIČOST je nezgodno za opisati, stari trik "osobina onog što je..." je neprijatna stvar za rješavača...
Ne radi se o tome, nego se forsiraju oblici TENISAČICA i (verovali ili ne) TENISAČIČIN.
Hajro, pozdrav. Da li se ova generalna lista može okrenuti na dobrobit rješavača, odnosno da on / ona kaže: " Ovo "mn" sam već sretao / la u križaljkama" Da li igramo sa, ili protiv rješavača?
Jezik se opire neizgovorljivim oblicima kao što je "tenisačičin", bez obzira što se navode u jezikoslovnim izvorima. Danas na Guglu za taj oblik postoji - 50 potvrda, od toga samo jedna iz realnog teksta, sve ostalo su nabrajanja. Nasuprot tome, oblik "tenikerkin" ima - 103.000 potvrda.
Dakle, onaj koji govori "tenisačica", izbjegavaće prisvojni pridjev.
Hajro kaže za množine u križaljkama: "Generalno ih se ipak može smatrati manom jer su izvedene od osnovnog oblika..."
Zašto bismo uvodili jedno takvo nepotrebno ograničenje? Pa mnoge imenice, možda i većina, izvedene su od osnovnog oblika, da ih ne nabrajam...
Постави коментар