Preporučujem da pročitate intervju objavljen u magazinu "Diogen". Evo inserta:
P: Profesionalno se bavite enigmatikom, objavili ste više od deset hiljada zagonetaka u brojnim zagonetačkim i drugim listovima na hrvatskom, srpskom i slovenskom jeziku?
O: Brojka od deset tisuća spominje se u nekim objavljenim biografijama, ali je broj zagonetaka koje sam objavio od 1968. godine do danas zasigurno puno veći. Mislim da se radi barem o petnaestak tisuća, ali to je samo realna procjena: danas mi je nemoguće precizno utvrditi koliko. Na srpskom jeziku stvarao sam kontinuirano od 1969. do 1991. godine, najvećim dijelom u beogradskoj Enigmi. Profesionalno, bio sam urednik u Vjesnikovu kvizu (1981-1992), a od 1993. do danas glavni sam urednik tjedne zagonetačke revije Kvizorame. Sve to vrijeme surađivao sam u enigmatskim listovima u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Sloveniji i Srbiji te uređivao zagonetačke rubrike u desetak lokalnih, dječjih, specijaliziranih i drugih novina i časopisa.
P: Haiku beležite više od dvadeset godina, na književnom standardu i kajkavskom dijalektu, a objavljujete od 1993. u časopisima i zbornicima?
O: I ovih dvadesetak godina podatak je koji se može naći u životopisima. Sada je to već znatno više. Naime, ja sam prve svoje haikue pribilježio 1977. godine kad je u Varaždinu počeo izlaziti Haiku, prvi časopis za poeziju haiku na području Jugoslavije. Taj je časopis bio poticaj, ali tada su moje preokupacije bile usmjerene na struku (diplomirani sam inženjer kemije i od 1977. do 1980. godine radio sam kao asistent u Centru za istraživanje mora Instituta Ruđer Bošković u Zagrebu) i enigmatiku: istodobno sam se, naime, već desetak godina intenzivno, iako još ne i profesionalno, bavio enigmatikom. Zato sam haiku pisao “za sebe” u notes koji sam naslovio Moj haiku. Pisao sam tako sve do 1993. godine kad mi je u slučajnom razgovoru dr. Duško Matas, s kojim sam surađivao i surađujem još i danas na području enigmatike, spomenuo da piše haiku te da je u Samoboru osnovano haiku-društvo koje se sprema objaviti prvi broj časopisa Vrabac. Ja sam mu tada rekao: “Pa i ja pišem haiku!” A on me uspio nagovoriti da od do tada napisanih haikua proberem nešto za taj prvi broj Vrapca. Nisam imao prevelika očekivanja da će nešto doista biti objavljeno i tim je veće iznenađenje i poticaj za dalje bavljenje haikuom bila za mene činjenica da su u prvome broju Vrapca svjetlo dana ugledala čak četiri moja haikua. Jedan od njih bio je i jedan od prvih što sam ih uopće napisao, dakle haiku iz 1977: promiče tmina -
suputnica spava u
staklu prozora
Intervju možete pročitati na donjoj adresi:
http://www.diogenpro.com/boris-nazansky-intervju.html
1 коментар:
Bravo kolega!
Постави коментар