OCJENJIVANJE NATJEČAJNIH RADOVA (1)
Piše: Stjepan Horvat
Natjecanja sastavljača zagonetaka, kao i odgonetača, privlačila su
velik broj strastvenih zagonetača i rado su bila viđena na stranicama
enigmatskih časopisa. Pojavom Enigmatskog udruženja Bjelovar, a
kasnije i drugih klubova, brojnost različitih natjecanja je povećana, a
ocjenjivanje je sve više dobivalo na težini i kvaliteti. Kad danas, nakon
gotovo trideset i pet godina, pišem o ovome, valja imati na umu da nije bilo
računala, mobitela, pisača i svih drugih čuda današnje tehnologije i sve se
svodilo na pisaći stroj, kopirni papir (tzv. indigo) i poštu, pa je za
provođenje novih ideja trebalo dosta vremena.
Enigmatsko
udruženje „Čvor“ je u prvih petnaestak godina
svoga djelovanja okupljalo zagonetače s cijelog područja bivše države i u neku
ruku bio je preteča Enigmatskog saveza
Jugoslavije. Pored rada na afirmaciji zagonetaštva kao vrijedne i korisne
društvene djelatnosti, EU „Čvor“ je širio i brojne aktivnosti koje su
nadopunjavale sastavljačke ambicije članova. Poslije prvih odgonetačkih
natjecanja upustilo se i u organizaciju raznovrsnih sastavljačkih natjecanja
putem svojih časopisa ili uživo na susretima zagonetača. I dok se kod
odgonetačkih natjecanja znalo točno što je „točno“ i „ispravno“, kod autorskih
je bio drugačiji slučaj. Autori su uvijek imali primjedbe na ocjenjivače sastavaka,
držeći da su njihovi radovi bolji nego što su ocijenjeni ili da su namjerno
loše ocijenjeni. Zagonetači koji su bili okupljeni oko „Čvora“ tražili su
načine da ocjenjivanje autorskih natjecanja bude što kvalitetnije, pa su svakim
natjecanjem stjecali nova iskustva, te se razmišljalo čak i o tomu kako
napraviti pravilnik o radu ocjenjivačkih žirija.
Danas ću kratko
prikazati kako je organizirano ocjenjivanje radova na Prvenstvu sastavljača
Jugoslavije za 1984. godinu (neću pisati o rezultatima!). Uvijek se držalo da
ocjenjivački žiri mora biti sastavljen od najboljih zagonetača, što je bilo
bitno da se dobije vjerodostojnost ocjenjivanja. No tako se smanjivala i
mogućnost da bolji zagonetači sudjeluju u natjecanju, a nije se omogućavalo
stjecanje iskustva u ocjenjivačkom radu mlađim autorima. Nakon javno raspisanog
natječaja za Prvenstvo sastavljača Jugoslavije, svi natječajni radovi slali su
se u ZD „Čvor“, gdje se vršila selekcija te utvrđivalo koliko su poštivani
uvjeti iz natječaja te stvarale liste pristiglih natječajnih radova za
ocjenjivanje. Predsjedništvo ZD „Čvora“ donijelo je odluku o sastavu pojedinih
komisija za ocjenjivanje i uputilo pisanu zamolbu nekim članovima da sudjeluju
u ocjenjivanju natječajnih radova.
U prilogu je dopis
upućen članovima imenovanog žirija za ocjenu drugog natječajnog zadatka –
premetaljke (tema je bila: BIBLIOGRAFIJA ENIGMATIKE ili SLAVKO PELEH:
BIBLIOGRAFIJA ENIGMATIKE). U ocjenjivački odbor tada su imenovani Pavle Bogdanović iz Zagreba, Petar Bizumić iz Sremske Mitrovice, Zlatko Stipaničić iz Zagreba, Branko Polić iz Valjeva i Slavko Peleh iz Zagreba. U roku
ocjenjivanja Petar Bizumić nije
mogao sudjelovati, pa je naknadnom odlukom određen Marijan Jurčec iz Osijeka.
U dopisu su date
osnovne upute kako će svaki član žirija po svom zagonetačkom iskustvu ocijeniti
pristigle natječajne premetaljke (bilo ih je 92!) i kako će odrediti njihov
konačni plasman. Svaki član je trebao napraviti zapisnik o svom radu i
eventualno dati ocjenu takvog načina žiriranja (o tome u idućem nastavku!).
Napominjem da član žirija nije znao tko je autor koje premetaljke!
Kako bi se
unaprijedilo ovakvo žiriranje natječajnih radova, dat je i prijedlog da se „po
završetku natječaja razmijene iskustva te da se na osnovu njih donese konačan
pravilnik za rad ovakvih žirija“.
Нема коментара:
Постави коментар