уторак, 26. новембар 2013.

NOSTALGIJA (77)



Piše: Mladen Marković:
Jednoga dana sam, tražeći nešto sasvim deseto, na Kupindu nabasao na enigmatski časopis star cirka 30 godina, opisan rečima: lepo očuvan i prazan. Igrom slučaja, nikada nisam bio u prilici da bar prelistam neku enigmatsku reviju iz prve polovine osamdesetih (osim nekoliko brojeva „Mozaika“), pa sam naprečac odlučio da popunim rupu u znanju, pristajući i na časopis koji nikada nisam naročito voleo. Reč je o velikoj „Eureci“, koju  sam upoznao u njenoj poznoj fazi (u trenutku kada je ovaj broj izašao, bio sam tek embrion), i mada sam u rukama imao na desetine brojeva iz devedesetih, nešto ne mogu da se setim sastava koji me je impresionirao. Video sam i nekoliko brojeva iz kasnih osamdesetih, ali baš nikada nisam imao čast da rešavam rukom opisane skandinavke. Zato sam, eto, rešio da probam i to, nadajući se da ću pronaći nešto vredno pažnje, ako ne i oduševljenja. Šanse su, naravno, bile male, pošto je ovaj broj takoreći slučajni uzorak, ali nisam bio pesmista.
Najpre o ceni: primerak je koštao bagatelnih 25 dinara, a verovali ili ne, 20 čitalaca je osvojilo novčane nagrade od (po) 10 000 dinara! Uz to, angro su se delili poklon paketi, a džepne knjige ste preko Kluba čitalaca mogli da pazarite za tričavih 80 dinara. Ne znam kolika je tada bila prosečna plata, ne znam ni koliki je bio tiraž Eureke (pretpostavljam: ne manji od 300 000), ali znam da danas ne postoji apsolutno nijedan (ni enigmatski, ni neenigmatski) časopis, čiji nagradni fond iznosi 250 evra, a kamoli 2500. Šta da kažem, blago onima koji pamte ta tiražna vremena...
Da vidimo šta su Dinko & kompanija pripremili: prvi put u životu sam se sreo sa prezimenom Bostjančić. Vi verovatno znate da je reč o Vladimiru, čija je klasična ukrštenica, posvećena Danu samoupravljača,  zauzela stranu 3. Sastav je jednostavan, sadrži neke proizvoljnosti, ali je generalno dobar.  Ako kažem da je, po mom mišljenju, možda čak i najbolji u celom broju – odmah ćete znati da li se kajem što me je 50 memljivih strana, sa troškovima Limundo Keša i Post Ekspresa, koštalo kao Svetog Petra kajgana... Elem, na strani  5 nalazim jednu senzaciju: redakcija poziva čitaoce da se okušaju kao sastavljači! Možda je to tada bilo uobičajeno, ali ja takav poziv za 20 godina nijednom ne pročitah u aktuelnim novinama (doduše, bilo je nešto onako, kobajagi, u „Enigmi“ pre desetak godina). Na strani 8 je Ahilova tj. Reljićeva skandi, ni po čemu izuzetna, sem po pantljičari od 10 crnih polja, koja potpuno razdvaja levi i desni deo mreže. Na strani 12 je skandi meni potpuno nepoznatog Radoja Jankovića, koji je otišao korak dalje, i uspeo da (bez ikakve beline) nakarika čak 13 crnih polja! Za razliku od Reljića, čiji rad ima određeni nivo, Janković je potpisao skandi bez ikakvog nivoa i smisla. Belu ukrštenicu je sklepao Dušan Kos (premalo kreacije na velikom formatu; glavna kombinacija ne sadrži ama baš nijedan interesantan pojam; svuda su restorani, avanture, pastiri, mintani), a na strani 16 me je sačekalo jedno prijatno iznenađenje: Samardakovićeva klasična ukrštenica, posvećena – čemu drugom? – bluzu i džezu.  Na slici je Otis Spun, a 6 polja nisam uspeo da rešim (reč je o nekom, navodno, velikom džez pevaču, čije prezime mistifikuju 3 slepa polja i rusko selo gorskog tipa, pa iako prilično dobro poznajem američku džez scenu,  nije bilo šanse da otkrijem o kome se radi). Ipak, za mene je bilo koji Samardakovićev sastav raritet, i mada ne mogu da kažem da je ovaj izvanredan, drago mi je što sam ga rešavao. Na strani 20 je klasična ukrštenica Veljka Maksimovića, polusimetrična, sa prosečnom dužinom reči... pa, brat bratu, plafon – 4. Bezmalo simetričnu skandi  sa 3 rubna polja je sastavio Živko (pretpostavljam da je reč o Dokiću, mada ne liči na njega), Reljićeva duplerica je jedva prosečna, a na strani 33 je jedan od najfrapantnijih sastava u celom broju, potpisan pseudonimom Fraper. Ne znam o kome se radi, a nemam ni motiv da otkrijem. Skandi na strani 40, sa 4 sarajevske pevačice, potpisuje izvesni Kodolah. Rad je na ivici šunda, ali ipak za prelaznu, a isto važi i za smandrljanu skandinavku Franja Krecića na strani 47. Mrežasti sastav na strani 51, čiji je autor StranB (?), ne umem da procenim. Da budem iskren, meni je malo neverovatan podatak da je neko slobodnom rukom, pažljivo, strpljivo, kao da prepisuje Bibliju, opisivao ovako slabe radove, a da su sastavljači, uprkos neznatnom trudu, bili na većem dobitku od njega (tj. mislim da je od svega u pomenutim skandinavkama najvredniji rukopis opisivača). Za sitne radove su se pobrinuli Neđo Banjanin, Marko Marković, Rade Nedić, Aleksandar Rajičić, Željan (?), Knez (?)...  Nema Jakšića, niti Tošića.
Uzgred, ako nekoga zanima: na izboru za „Mis Srbije ’83“, održanom u Nišu, pobedila je Dijana Mićunović, u žiži javnosti je bila Džesika Lang, Dražen Petrović se spremao za služenje vojnog roka, Nada Topčagić je uveliko snimala novu ploču, Herbert fon Karajan je proslavio 75. rođendan, naučnici su naslutili da aluminijum izaziva senilnu demenciju, a sa postera je čkiljila višestruka dobitnica nagrade za najgoru glumicu, zvezda filma „Leptir“, Pi(j)a Zadora.
Na kraju, otkriću zbog čega mi ipak nije žao što sam postao vlasnik jedne ovako traljave enigmatske sveske: posle godina i godina naklapanja, napokon sam razrešio jednu kosmičku misteriju... ali, ne u vezi sa enigmatikom. Naime, naivno sam verovao da u Čolićoj pesmi „Šta mi radiš“ vokalizu peva Bebi Dol, koja je tih godina bila prateći vokal svima, pa i njemu, ali... ne! Ploča je snimljena u Londonu, a pevala je neka Linda Žardin, koja je specijalno zbog Čole naučila srpski i španski!
P. S. Neke strane sam preskočio. Možda slučajno, možda namerno, ali ne moram ja baš sve da vidim i prokomentarišem. (mn)

10 коментара:

Анониман је рекао...

Procito sam komentar i mogu se sloziti gotovo sa svime. Svojevremeno sam, gotovo, redovno uzimao Eureku.

Izdvajam dio komentara koji me zanima, a cini mi se nedorecen. Molim Mladena malcice vise osobito ono ,,najfrapantniji,,. Ako moze!!!

,,... na strani 33 je jedan od najfrapantnijih sastava u celom broju, potpisan pseudonimom Fraper. Ne znam o kome se radi, a nemam ni motiv da otkrijem.,,

Yasna

Mandrak је рекао...

Aha... To je igra reči: Fraper me je frapirao. :) O čemu se radi? Tematski pojam je veoma zgodan, zahvalan, upotrebljiv (Boris Spaski), a autor se namučio kao da je reč o Džoan Baez. Rezultat: nepregledna masa crnih polja, dvocifren broj rubnih, reči stereotipne, otrcane, izvikane, nigde ni trunke originalnosti... Ako je Fraper (bio) početnik, opravdano je, ali je neshvatljivo to što su skoro svi sastavi u tom broju na početničkom nivou (a neki, bogami, i gori).

Анониман је рекао...

FRANJO PERKOVIĆ

Mandrak је рекао...

Nisam čuo za gospodina. Za njegovog imenjaka Krecića znam, mada nisam imao priliku da vidim ništa reprezentativno iz njegovog opusa.

Samo da javim da sam otkrio ko je misteriozni džez pevač: Pol Robson! :) Ipak, i dalje ne znam kako se zove rusko selo gorskog tipa (3 slova, prvo N).

Voleo bih i da neko napiše ko su StranB i Kodolah (čisto da znam koga sam isprozivao). :)

Анониман је рекао...

Sa pokojnim Samardakovićem-Samijem sam se u Nišu intenzivno družio. Zadnjih godina možda više od drugih, do njegove smrti. Vezivala nas je i zajednička ljubav prema bluzu (on je imao impresivnu kolekciju ploča). Uradili smo i odredjeni broj zajedničkih ukrštenica. Poslednjih godina se malo udaljio od enigmatike i često bi mi kazao: "Mali, NAPRAVI MI DEFINICIJE, nemam živaca". Imao je odlične beline i radove posvećene bluzu i džezu koje je štampala upravo "Eureka". Jednom se oduševio kada sam razradio njegovu ideju i napravio belinu 10x6. Naravno, radove smo zajedno potpisivali. Iz današnje perspektive, "Eureka" iz onog doba Eureka, u celini, zaista nije bila neka gromada...
S. Čolaković

Анониман је рекао...

STRANB. RATKO STOJKOVIC (od STojković RAtko Novi Beograd).
S. Čolakovič

Анониман је рекао...

Kodolah je bio jedan od mnogih pseudonima pokojnog bjelovarskog enigmata Dusana Kosa.

Mandrak је рекао...

Tako sam i mislio. Nisam hteo da komentarišem, jer generalno cenim Stojkovića, i to ne zato što ga smatram velikim kombinatorom, već zato što ima jedinstven stil. Nažalost, ovaj sastav ni stilski ne zaslužuje neki poseban komentar.

R.Jovicic је рекао...

Jedan sam od prvih saradnika Eureke. Uradio sam i neke likove za prvi broj, koji su i dalje upotrebljavani. Saradjivao sam od prvog broja i nadalje. I kod mene i kod urednika Eureke uvek je postojala dilema: dali u rad moze ici sve sto se nalazi u recnicima ili ne. Neko misli da moze, neko ne medju kojima sam i ja. Dalje, uvek je dilema dali list treba da se otvori i prema mladjim manje iskusnim enigmatama i pocetnicima. Neki smatraju ne (list gubi na kvalitetu) neki da treba, medju kojima sam i ja. Eureka je bila bas takva, za svakoga po nesto od iskusnih enigmata i onih manje iskusnih. Kriterijum za enigmatiku se menjao i danas se menja. Sestice i sedmice su pocele tek pre desetak godina, tako da se to nije trazilo u enigmatici. Od navedenih dobri enigmati su bili Ratko Stojkovic,a posebno Mihailo Reljic koji je bio i urednik. Dusan kos (Kodolah( je takodje bio dobar enigmata i mnogo njegovih radova je objavljeno u izdanjima CVOR-a, dok jednog dana nije pronadjen jedan plagijat. Samardakovic je bio dobar za sitnije radove, a ostali Franjo Perkovic, Vladimir Bostjancic i Franjo Krecic iz Zenice su bili prosecni enigmati, ali su sami crtali svoje likove.
Ja necu ovde navoditi sva imena nase enigmatike koji su saradjivali u ovom listu, ali cu navesti jedan podatak. Dugo vremena u ovom listu bio je dodatak na cetiri strane koji je pripremalo i uredjivalo drustvo "Zagonetka" iz Beograda, ciji sam bio clan i koji je uredjivao Bosko Petrovic, odlican iskusni enigmata i predsednik ovog drustva. I tu su saradjivali i Jaksic i Tosic i Petrovic i Maksimovic i Mladjenovic i ja.
Dakle, ne treba biti kriticar necega sto je ostavilo velikog traga i privuklo mnoge saradnike. Kritikovati treba sadasnja izdanja u kojima imamo sestice i sedmice sa redjanjem suglasnika i samoglasnika, stranim recima, nategnutim sintagmama i recima: nafrakati se,malo radan, upicaniti, Milotijin, agatijino, jegerova kapa, dres benetonov, ideja rasista rasizam itd. Moze se dosta pisati o kvalitetu reci za enigmatske radove,ali toliko o Eureci i njenim saradnicima.

Анониман је рекао...

Rusko selo gorskog tipa zove se NEA. U tu grupu sela takodje spadaju i AULI (kavkaska sela gorskog tipa). POZDRAV!!! Zoran.