Piše: Bordo
Dragi Slavko,
Mnogo,
mnogo hvala za tvoju čestitku. Imam šta da čitam!... Obzirom na brojku,
mnogi mi, uz čestitku, žele da doživim stotu, konvencionalno, a ja to
shvatam dobrom željom, a onda pomislim: a zašto ne i više (ha-ha-ha!). A
biće onako kako će biti.
Uglavnom
(to nije kurtoazija!) Kikinde se uvijek sjećam kao divne uspomene – od
zanimljivog doma (gdje sam ja imao prostranu ambulantnu sobu, ali bez
doktora, hvala Bogu), uzbudljive prostorije gdje se odvijalo enigmatsko
događanje, prelijepih. čistih parkova i ulica (koje su me neodoljivo
podsjećale na moj ravničarski Osijek), projekcije mojih filmova i
izložbe crteža – do restorana Bela vila
u kome sam proveo nezaboravne gurmanske sate s Nazanskim, kog sam
upoznao s fantastičnim jelima i pićima… Znam, previše sam nostalgičan,
ali to se ne da ispraviti.
Još jednom (vrijedi do stotog rođendana) zahvaljujem na gostoprimstvu i, sada, na bogatoj čestitci.
Tvoj (vaš)
P.S.
Od nedavna, objavljujem stare karikature, a sada i pišem eseje – u
portalu AUTOGRAF.Hr. Otvaraj ga od danas, uvjeren sam da će ti se
sviđati.
Нема коментара:
Постави коментар