ALAJBEGOVA
SLAMA
Iz kolumne Frane Vukoje u Večernjem
listu (VIDI)
Puno toga u
BiH može se nazvati alajbegovom slamom. U Novom rječniku stranih riječi
Bratoljuba Klaića stoji da je alajbegova slama imovina bez gospodara, nešto
„općinsko“, s čime svatko može raditi što ga volja. Prema Anić-Goldsteinovom
Rječniku alajbegova slama je ono što nema vlasnika, o čemu nitko ne vodi
računa, svačije i ničije. Previše je toga u BiH što može poslužiti kao dobar
primjer pojašnjenja sintagme alajbegova slama, što nimalo nije dobro za BiH.
Prema nekim izvorima sintagma alajbegova slama nastala je u vrijeme Prvog
srpskog ustanka protiv turske vlasti, kada je navodno neki beogradski alajbeg
svojim četama zapovjedio da raznose slamu. Ta nevrijedna alajbegova slama
postala je tako simbol onoga o čemu nitko ne vodi računa, što je svačije i ničije.
U Hrvatskoj općoj enciklopediji stoji da je alajbeg neposredni zapovjednik
spahija i zaima u sandžaku, po položaju odgovara pukovniku (miralaju).
Povremeno zamjenjuje sandžak-bega, a alajbeg je također naziv za pročelnika
tabačkog esnafa (kožarskog ceha) i zapovjednik oružničke pukovnije u vilajetu.
U ovoj enciklopediji stoji da je u Bosni taj čin ukinut 1838. Alaj (na turskom
alay) je mnoštvo, masa, svjetina, parada, svečana povorka, svečanost. Alaj-čauš
je vođa četa sinjskih alkara kopljanika i vojvodin zamjenik. Riječ alaybeyi na
turskom nastala je od riječi alay i bey koja znači beg. Previše je alajbegove
slame oko nas, a još više mlaćenja - prazne slame!
Нема коментара:
Постави коментар