субота, 13. јун 2020.

NOSTALGIJA (1004)

Orbis 369, 08.05.1990.
Prilog: Gojko Mandić
 Prilog: Jovan Nedić

11 коментара:

Анониман је рекао...


Neke odgonetke:

Premetaljke: ORNELA VANONI; ANA OKSA; ORNELA MUTI;

Bijela ukrštenica:

KOPOLA=AŠČIKA
VRŠKAČUKA=VES
AGENT=PRPTATI
ZANOVIJETI=GS
INI=IJEDANPUT
MICKJEVIČ=RTE
OZANA=ATIKO=N
DA=OCRTI=OPIT
OTIS=OIVIČITI
=OKOJASITISE=
KRASINE=AĆIMA

Vlašar

Радоја Рацановић је рекао...


Ne bih ovo komentarisao da mi Hajro nije poslao baš juče tajnovito pismo sa nekoliko mojih skeniranih „bušmana“ iz Orbisa, u kojem, između ostalog, piše: „Volio bih da ih riješiš, pogledaš pažljivo i odabereš nekoliko, možda i popratiš komentarom, zašto ne bi autor govorio o svom radu... kako god želiš...“

Shvatio sam da to želim i da to hoću gledajući ovu i ukrštenicu sa pjevačima objavljenu u Nostalgiji (987), na koje je, siguran sam, Gojko slučajno natrapao listajući stare brojeve Orbisa i uvrstio ih u ovu rubriku, pretpostavljam zato što je dobar sa mnom i zato što sam ja dobar sa ovim blogom. Zašto? Baš zato što nisu dospjele u ovu rubriku na osnovu nekih objektivnih kriterijuma, ali im je – bez obzira koliko to pretenciozno zvučalo - mjesto tu na osnovu većine objektivnih mjerila.

Ne, nisu ovo moji najbolji radovi, ovaj je čak i osrednji (zbog velikog broja glagola i množina), ali sadrži sve odlike moga „zrelog“ stila: relativno mali broj crnih polja, potpuno razbacanih (ne postoje 2 povezana), veliku prožetost, značajan broj slovnih skupina (među kojima obično ima po nekoliko samoglasničkih), priličan broj nefrekventnih slova i neuobičajenih slovnih skupina i, možda najbitnije, teško je zaključiti odakle je započeto sastavljanje (mada sam ja najčešće počinjao ispočetka, tj. od gornjeg lijevog ugla).

Na kraju, ipak hvala Gojku i Slavku na postavljenju, a posebno Vladimiru na rješenju (Ja i dalje smatram da nema mnogo smisla postavljanje na blogove neriješenih ukrštenica i njima sličnih radova.)

Hajro је рекао...

Bilo bi lijepo da si nam ponudio i u mrežu upisano rješenje pa da vidimo o čemu govoriš. Hvala Vladimiru, odradio je veći dio posla.

Ne znam zašto i kako Gojko bira, ja veslam na koroninoj galiji, nema mrdanja... pa se dese i skenirane strane iz Orbisa.

Belirac је рекао...

"U mrežu upisano rješenje" Radojine ukrštenice noćas poslano blogogazdi. Zanimljivo je rješavati sastav od prije trideset godina.

Hajro је рекао...

Hvala Jovane. Lijepo se podsjetiti. Objektivno gledajući (tada i sada) ni autor ni opisivač se nisu baš proslavili. Prepoznatljivi Radojin stil mi je drag, zanimljivo je to pitanje odakle je počeo... Završio je kako je završio, slažem se s njegovom ocjenom rada.

Belirac је рекао...

Smatram da slabosti ovog sastava nisu glagoli (4) i množine (7), nego teža rješivost dolje (okojasiti se - Roan - krasine) i gore desno (aščika - kevgut - RTE).

Rješavajući donji dio, mislio sam da treba upisati OKAJASITI SE pa mi se nametala misao da ukrštenica ima - "faul".

Hajro је рекао...

Slažem se Jovane, vjerujem i da ćeš se ti složiti da Radoji treba priznati da i u slabostima ima stila. Rad jeste relativno slab (za autora Radojinog formata), ali nije slab na onaj standardni bezličan način (brojna crna polja u lancima, predvidivo kombiniranje slova i riječi, dosada...).

Belirac је рекао...

Slažem se s Hajrinom ocjenom. Teža rješivost mogla se npr. ublažiti drugačijim opisima. Uopšte, o nekoj ukrštenici stiče se drugačija slika kad se ona rješava, tj. otkriva, a drugačija kad se (raz)gleda već riješena.
Zanimljivo bi bilo doznati kako je autor došao do glagola OKOJASITI SE.

Радоја Рацановић је рекао...


Najprije, hvala Jovanu na objavi mreže sa upisanim rješenjima, a obojici na zanimljivim komentarima.

U osnovi, slažem se sa onim što ste napisali, a sve bih sažeo u narodnu mudrost koja kaže da ne može i jare i pare. Ovdje su forma i vizuelni izgled plaćeni slabostima u sadržaju. Najslabija tačka je taj povratni glagol OKOJASITI SE, koji je "iskopan" kao spasonosno rješenje za 100% zadovoljenje forme.

A mogućnosti za "kopanje" nisu bile velike, možda čak i preskromne. Ja sam u to vrijeme, iako mnogo snabdjeveniji literaturom nego na početku, koristio slijedeće: dvomatični rječnik, školski pravopisni priručnik, školski geografski atlas, Klaićev i Čvorove enigmatske rječnike. Uz to i pribilješke koje sam kontuinurano vodio kao rješavač i čitalac. Za RUAN i ROAN, gradove u Francuskoj, sam npr. znao još iz OŠ jer su bili na školskoj karti Francuske, a bili su mi zanimljivi zbog slovne strukture.

Ovo OKOJASITI SE je navedeno u dvomatičnom rječniku, i tu sam ga sigurnao našao; u mom kraju se ne koristi.

Ne sjećam se, naravno, ali sam skoro potpuno sigurno da je ovdje ključni problem bio glagol UPJEVATI SE koji je u dvomatičnom rječniku naveden samo u povratnom obliku i da nisam našao drugu mogućnost povezivanja O.O..S (idealan bio bio šestoslov). To je plaćeno skraćivanjem asistentice na asistente u zadnjoj koloni i vjerovatno Prosinečkog (možda i neke 13-ice) na krasine u zadnjem redu.

Радоја Рацановић је рекао...


ali sam skoro potpuno siguran da je...

(idealan bi bio šestoslov)

Hajro је рекао...

Uz svo dužno poštovanje našim komentarima daleko najvrednija poenta je Jovanovo pominjanje razlike kad se, u procesu vrednovanja, križaljka gleda riješena (u poziciji urednika) ili joj se pristupa u poziciji rješavača. Možemo mi urednički prepoznati problematična mjesta, ukrštanja dva nepoznata pojma i sl, ali rješavanje je ipak nešto drugo. Da li je bilo uživanje ili iskušenje da se ostavi na pola puta, je li bilo prijatnih iznenađenja u kombinaciji, novoj mrvici znanja, dahu svježine iz uvrštenih pojmova... ili je bila dosadna rutina, nategnute kombinacije i sl. Šteta što nikad nismo uspjeli privući ozbiljne rješavače koji nisu autori da nam kažu koju vrijednu.
Oprosti Radoja, odoh ja daleko od tvog inicijalnog rada... nego šta je s onim bušmanima.