CINTELICA
Piše: Ilija Ozdanovac
Još kao
vrlo mali mali ( a bilo je to davno, negdje 1965.-1968.) slušao sam, a sada kao
da čujem kroz maglu , svog pradjedu Iliju, kako mi govori da mu dodam
CINTELICE da zapali lulu. Naravno, dao sam mu kutijicu u kojoj su se nalazile
ŽIGICE ili ŠIBICE, a koja se čuvala na posebnom , zaštićenom mjestu u mojoj
obiteljskoj kući. Puno godina kasnije, a kako je u sjećanju ostao taj naziv,
pokušah u pisanim izvorima naći potvrdu postojanja i značenja te riječi.
Međutim, ne uspjedoh, ne bilježi ga Klaićev Rječnik stranih riječi (onaj
plavi), a ni HER iz 2004.godine, sve dok na sveznajućem Internetu ne nađoh
željeni pojam:
CINTELICA, (od njemačke riječi
"Zündholzchen", - šibica,
žigica), ... kao i na Hrvatskom jezičnom portalu , koji bilježi
riječ CINDELICA ( ž.rod), u istom značenju, te još jednim zastarjelim nazivom
ŠUFERIN.
Potvrdu postojanja ove riječi nalazimo
i u glosaru istočnoslavonsko-srijemsko - baranjskih govora "Divanimo
po slavonski", autora Martina Jakšića ( Zagreb 2003.)
U "Baranjskom rječniku šokačkog narječja", autor Stipo Benak Šemenjata (Beli Manastir,
MMXI), nema te riječi, ali ima
"sumporača - žigica sa sumpornom
glavom". U Bolmanu u Baranji govorilo se sumporača za obične šibice, o čem svjedoči Jovan Nedić, navodeći kako je taj izraz rabio njegov djeda.
U knjizi "Austrijacizmi i germanizmi u Baranji" istog autora
(Beli Manastir, 2015), zabilježene su riječi:
cinderka - "šibica, žigica" i cinderke - "kutija žigica", a obje su nastale od austrijske riječi "zünden - paliti".
Vidljivo je, dakle, da je pojam
"cintelica" postojao, a u domaćem, šokačkom življu u Slavoniji
zadržao se kao "prilagođeni" germanizam. Dakako, da se
cintelica davno ugasila i nestala, baš kao i naši djedovi, ispod pepela
prošlosti....
Нема коментара:
Постави коментар