субота, 26. март 2016.

VJEKO I JA



Piše: Jovan Nedić
Moja supruga Vesna i ja boravili smo od 11. do 14. marta ove godine u Istri. Na put smo krenuli iz Belog Manastira u petak ujutro u 8 sati, a pred tunel Učka (slika 1), dugačak 5062 metra, stigli smo u 14:41. U Višnjan, glavni cilj našeg putovanja, stigli smo tek oko 19 sati, nakon obilazaka Roča, Huma i Rima.
Skitanje po Istri opisaću na drugom mjestu, a ovdje ću spomenuti još samo to da smo u ponedjeljak ujutro, 14. marta, krenuli natrag, opet kroz tunel Učka, s namjerom da se malo zadržimo u Rijeci. Prvu fotografiju iz toga grada napravio sam u 9 sati i 57 minuta, ali se nismo duže zadržavali jer je "puhala" jaka i neugodna bura (slika 2).

Kući smo putovali autoputom Rijeka – Zagreb i dalje prema Slavonskom Brodu, ali smo kod Okučana sišli s autoputa i preko Kosovca, Gornjih Bogićevaca, Trnave i Medara stigli u Dragalić, u posjet našim prijateljima Anđelki i Vjeki Hudolinu. Višesatno druženje proteklo je u trenu. Više smo, moram priznati, pažnje posvetili (eko)voćarstvu, nego u enigmatici, što i ne treba čuditi jer se Vjeko i Anđelka time vrlo ozbiljno bave, a tri puta smo od njih dobivali sadnice starih sorti jabuke, kajsije, kruške, lješnjaka, šljive i višnje. Ovaj put Vjeko nam je pripremio jednu sadnicu oskoruše, a posjetili smo i njegovog tetka Antuna Karlika (zvanom "Anta"), neobično zanimljivog čovjeka, da bi nam on poklonio više sadnica malina i kupina.
No, ni to još nije sve. Vjeko je "isposlovao" da mi njegov prijatelj Mijo Gašparović pokloni svoju knjigu "Naš divan", s podnaslovom "Zavičajni rječnik Jazavice, Roždanika i ostalih mjesta zapadne Slavonije", izdanu u Okučanima 2015. godine. Hvala i Anti, i Miji, i Vjeki na poklonima, a i Anđelki na gostoprimstvu i posluženju.
Kući smo krenuli kad je već pao mrak, natrag prema Medarima, a onda dalje na istok preko Mašića i Kovačevca do Nove Gradiške. Iza Gradiške greškom smo skrenuli na sjever prema Rešetarima, a trebalo je na jug prema autoputu. Nakon tog kratkog lutanja dospjeli smo na autoput i potom sretno stigli do Osijeka i dalje do Belog Manastira.

Na koncu moram napomenuti još i to da smo se gotovo zaboravili slikati. Prisjetio sam se toga tek kad smo posjedali u auto i kad smo trebali krenuti iz dvorišta Hudolinovih. Izašao sam iz auto pa nas je – Vjeku sa snopom plemki u rukama i mene – uslikala Anđelka za sjećanje na ugodno druženje (slika 3).
Prilažem još i fotografiju snimljenu kod Vjekinog tetka: Vjeko (lijevo), tetak Anta (Antun Karlik, što je anagram od Kralik –> Gordana Kralik, bivša rektorica Osječkog sveučilišta), Antin prijatelj te Vjekin bratić (slika 4).

3 коментара:

Slavko Bovan је рекао...

Čekamo tekst: ISTRA I JA.

Pozdrav za Vjeku.

Belirac је рекао...

Putopis "Istra i ja" poslan je jednim zagrebačkim novinama. Čim bude objavljen (a i ako ne bude objavljen), biće prenesen i na ovaj blog.

Belirac је рекао...

Upravo pišem i tekst o Roču (ali bez mene).